Piše: Franko Vićan
U utakmicu smo ušli na pravi način, odgovorno, kompaktno i agresivno u obrani. Već se iz podatka da je naš vratar Bijač imao prvu obranu nekoliko sekundi prije kraja prve četvrtine, vidi se koliko smo bilo agresivni u obrani, pogotovo vanjskoj liniji. Igra na loptu bila je odlična, igralo se pokretljivo, a to je vjerujem i vizija ovog stručnog stožera. Amerikanci su ovo ljeto imali nekoliko zapaženih rezultata, ali ja očekujem da će nam veće probleme raditi u kasnijim godinama, na OI u Tokiju, recimo, jer dugo nisam vidio neku ovako mladu reprezentaciju.
Ugodno me iznenadio odličan ulazak Vukičevića u igru, koji je prvu četvrtinu odigrao kao da je godinama u reprezentaciji, a ne kao da je ušao u posljednji trenutak. Uzeo je na sebe tri šuta od kojih su dva bila pogoci. Normalno da mu je puno lakše igrati u reprezentaciji gdje na njegovoj lijevoj strani ima Sandra Sukna.
Vidi se i uigranost Jugove veze u napadu gdje je Lončar s takvom lakoćom dolazio u situacije za pogodak, to me oduševilo. Strepjeli smo kontre Amerikanaca i njihova brzog plivanja, a na kraju smo mi bili ti koji smo dali više pogodaka iz kontre.
Utakmica je već bila riješena negdje polovicom treće četvrtine, iako možda i ranije, već u poluvremenu. U posljednjoj se četvrtini vidjelo da smo se opustili, digli nogu s gasa, puknuli smo tri parabole u tom dijelu igre, što je previše i za cijeli susret. Amerikanci su nam tu dali golova koliko i u prve tri četvrtine.
Nakon utakmice ipak ostaju neki upitnici, bez obzira na to što smo ostavili odličan dojam. Ne znam koliko su Amerikanci pravi suparnik za već sada ocjenjivanje nekog ukupnog dojma i forme naše reprezentacije.
Igra u obrani je bila odlična, a tada je uvijek i puno lakše igrati prema naprijed. No, sigurno da je pomoglo i naše rano odvajanje, gdje smo vrlo rano ubili volju protivnika. Zapravo se posljednjih desetak minuta samo čekalo da utakmica završi.
Što se naše skupine, tiče mislim da je odlična i da su zapravo Amerikanci tu najteži suparnik. Ako odigramo protiv Rusije i Japana odigramo na ovoj razini, mi smo sigurno u četvrtfinalu. Naravno, treba do kraja biti ozbiljan, možda i ne toliko zbog suparnika u skupini, nego najviše radi sebe, radi dodatne uigranosti i sigurnosti i stvaranja pravih automatizama u igri.