PIŠE: VATROMIR SRHOJ
Splasnulo je oduševljenje, nastupilo je razočaranje. Ipak, to se dogodilo. Šveđani su nas nadmudrili, nadigrali. Najprije, odigrali su izvanredno 6-0 obranu, agresivno, koncentrirano, posebno usmjereni na udvostručavanje Karačića i Cindrića. Tako su nam oduzeli kreaciju.
Kako smo mi imali samo jednog šutera, u početku Stepančića, bilo je problema s realizacijom. Ono što me čudi jest to da nismo pokušali aktivirati krila, igrati na tu kartu, produžiti napade s jedne na drugu stranu, jer bi to bila neka mogućnost da im se odupremo.
Vrlo brzo je došla do izražaja nervoza, zavladala je nesigurnost čim su Šveđani došli do tri, četiri gola razlike. Kasnije je čak to bila i nemoć. Nama je problem bio Karačić u obrani, to je mjesto koje je držao Duvnjak.
A Karačić u defenzivi nije na njegovoj razini, ni blizu. Mi smo mijenjali jednog igrača između faze napada i obrane, to jest Cindrića i Gojuna, nismo mogli izvlačiti i Karačića, jer su Šveđani prebrzi u svojim polukontrama i kontrama.
Posebno je problem, nažalost, igra naših vratara. Pa ne može se do pobjede protiv ovakvih sastava kakvi su Šveđani, a da vratar barem nešto ne obrani. U prvom dijelu bilo je, da tako kažem - ništa, u drugom dijelu - nešto, ali i to zato što su Šveđani pametno držali distancu, odrađivali su to drugo poluvrijeme.