Sve je otišlo u Eindhoven! Tri razloga potonuća Barakuda - suđenje, forma, nervoza!

To je nova kletva. Umjesto vulgarizma, isti smisao može se, barem u vaterpolskim krugovima, izraziti i kroz rečenicu, “sve je otišlo u - Eindhoven”. U našem odabiru razloga neuspjehu naglašavamo tri općenita. Za pojedinačne će biti vremena. Jedno, međutim, nije dvojbeno. Odabir igrača. Boljih od ovih 13 nemamo, ali i ne trebaju nam. Kada su pravi, to je 13 za medalju. Problem je što na ovom EP nisu bili pravi.

SUĐENJE Ne slabo, već tendenciozno

Kako sada, dok je sjećanje još svježe, tako, vjerujte, i za koju godinu kasnije, Eindhoven će ostati pojam za ne slabo, već tendenciozno suđenje. Da ne velimo i koju grublju. Suđenje u kojem su oštećene bile u mnogim utakmicama i Crna Gora i Rumunjska, ali najveći je račun platila sigurno Hrvatska. I to je činjenica! Znate li kako znate da ste pokradeni, prevareni? Kada vam u rekordnom roku saminicijativno prilaze drugi ljudi i imaju potrebe nešto reći. Jer svi sve znaju. Nakon utakmice Rumunjska - Njemačka, u kojoj su Rumunji pokradeni za remi, a posljedično i Hrvatska za plasman u četvrtinale, izvjestitelju SN prišle su tri osobe iz tri različite branše.

Prvo njemački izbornik Hagen Stamm: “Vi ste imali toliko uspjeha i imat ćete ih još. Imati ste i sjajno organizirano EP u Zagrebu. Možemo i mi sada malo do uspjeha, ne?” Sve je rekao. Pa onda, neutralni mađarski kolega novinar: “Znaš, zbog ovakvih stvari mi se ponekad vaterpolo i sport zgade. Pa ovi Rumunji su 'iskrvarili’ za pobjedu, ma, za bod. I to su im oduzeli.”

I konačno, Talijan Fillipo Gomez koji je sudio susret Rumunjska - Njemačka, koji se “začudio” da je Hrvatska ispala. Na našu konstataciju da su Hrvati igrali loše, ali i da je suđenje na nekim utakmicama bilo takvo da nismo bili sigurni gledamo li isti sport, Napolitanac je uzvratio prepoznajući sebe: “Aha, dakle, ja sam loš sudac? Ciao”. I uz lošu igru, s pravednim suđenjem Hrvatska bi danas igrala u četvrtfinalu, zapamtite to.

FORMA Malo dobrih Barakuda

Malo dobrih ljudi. Tako glasi naslov jednog filmskog klasika. I Barakuda u Eindhovenu isto. Perfektni Pavić, maestralni Sukno, pouzdani Joković. I točka. Trojica od 13. Malo, ništa. Malo je intrigantno, ali svi iz Primorja EB su loši ili, u najboljem slučaju, prosječni. Muslim i Buljubašić otkako su na Kantridi, u reprezentaciji nisu ni sjena onog kakvi su bili ranije. Međutim, primorjaši ni u drugim vrstama ne briljiraju. Xavi Garcia španjolsko je razočaranje, Radić je drugi crnogorski vratar. Braći Varga u Mađarskoj tek slijede pravi ispiti. Makar i na jugu (i u Jugu CO) ima problema. Bušlje neprepoznatljivo blijed. Dobud je bio jedan od najboljih, ali ono nesmotreno udaranje Filipovića za brutalnost ruši ukupnu ocjenu.

NERVOZA Izbiti brutalnost iz glave

Reprezentacija treba psihologa. Ništa u tomu lošeg ne vidimo. No, vidimo lošeg u pretežito katastrofalnim otvaranjima (Njemačka), silnim oscilacijama u igri, padovima i u usponima, početničkim pogreškama uslijed pada koncentracije (3 kontre Srba u minutu i pol, kao i 4 kontre Španjolaca u 2 minute). Konačno, momčad se da jeftino i brzo isprovocirati, pa onda vidljivo udara po suparničkim igračima. Jesu suci malo kumovali i u tomu, ali ipak 2 brutalnosti u dvije utakmice (Dobud i Bušlje)... To nije Hrvatska na koju smo naviknuli. To nismo mi bili. To valja našim igračima izbiti iz glave.