SVI MISLE DA JE ŠALA, ALI NIJE Gobac je svojom objavom iznenadio sve pa i Červara, no sjetimo se - Lino je tako već jednom započeo zlatni put!

Iznenadilo je i javnost, a i Linu Červara. I svi misle da je šala, a nije. Javili su se telefonski i Valero, i Wilbek, i Pastor, i Canayer, i Lino, a samo je s jednim sastanak bio, slučajno ili ne, procijenite sami... Svi će ponuditi mišljenje, najviše “među nama” da nam ne treba stranac, ali argumente će ponuditi malo tko. A argument je vrhunski rezultat.

Znam dvojicu-trojicu sa stavom koji znaju kako smo počeli i što smo bili za Francuze, Dance, Španjolce... No, mole da ih ne spominjem jer je to samo kontraproduktivno.

Malo je HRS u strahu od javnosti sam kriv za to, no strah ti otvori oči bolje nego išta drugo. Kad nije bilo rezultata, nije bilo straha, malo je to koga doticalo, javnost se bavila uspješnijima. Danas je priča drukčija. Kad se gradio rezultat, javnost nije presudila jer javnost nikad ne zna što znaju oni iznutra... No, šute, zbog rukometa. Sretni ako na kraju svi budu zadovoljni, javnost u prvom redu, jer zbog nje sve postoji.

Mnogi stranci danas su na čelu selekcija, ali mi smo nekako navikli da izbornik bude domaći, no kada navike postanu rutina bez argumenata, tu dolazi i do opasnosti po rezultat, što se pokazalo u bliskoj prošlosti.

Nenad Dugi /Cropix / Nenad Dugi /Cropix

Nije da domaći treneri ne vrijede

Obično su u našim slučajevima selekcije dizale trenere do visina, a sada nam treba trener koji će dignuti selekciju bez izmišljanja tople vode. Imamo li ga aktivnog u Hrvatskoj u muškom rukometu, dokazanog rezultatima, osim Line Červara? Nemamo, iako ne znači da domaći ne bi uspio, kao ni da bi stranac uspio zato što je stranac.

No, što je garancija uspjeha? Otimanje kontroli i tvrdoglavost bilo koje vrste sigurno - ne. Odnos je obostrana stvar, ako se od njega nešto očekuje, a to povjerenje kod nas je pomalo izgubljeno i otud stranci u konkurenciji. Ne zato što domaći ne vrijede ili ne valjaju, dapače... Nego što odnos traje do izbora, a poslije se zaboravi kao da je nikad bilo nije. Nezrelo.

Nema tog domaćeg trenera koji ne bi vodio hrvatsku selekciju, nema tog stranog trenera koji bi, da je slobodan, odbio Hrvatsku jer to je kao da vam netko u nogometu ponudi da budete izbornik Brazila, a vi mislite da je to normalno. E pa nije normalno, čak i da ste 20. izbor. Ako su Rivera i Wilbek počašćeni pozivima, tu ne treba dodatak. Zato ako netko nije u prvom izboru, ne može biti uvrijeđen jer kompliment je biti u izboru uopće kada je riječ o Hrvatskoj.

Lino Červar nesumnjivo je, po riječima Zorana Gopca, prvi izbor i on je najbliže tom mjestu, što već puno govori, makar Linini detaljni dogovori s Makedoncima još slijede. Lino ima poseban tretman jer ga je svojim rezultatima zaslužio. No, Lino mora povući potez i reći “ne” Makedoniji, koja ga je zadužila u svemu, a to nije jednostavno kako se mnogima čini. S druge strane, često je Lino volio reći da on nije za konkurenciju, nego je to stvar izbora jer CV govori sve. U pravu je, no, i CV-i Rivere, Wilbeka, Canayera i Pastora isto govore jako puno.

Neke stvari izgubile red

Tu borba za Červara dostiže vrhunac jer konkurencija postaje kompliment iza kojeg samo slijedi - da ili ne. Nema “možda”, nema “ako”, nema “ja bih ovako”... U svakom drugom slučaju, posebno domaćem u ovom trenutku, pitanja bi funkcionirala, a Zoran Gobac ima puno utakmica u nogama da bi se nadigravao s bilo kim...

Pitanje je što stranac znači Hrvatskoj i može li to Hrvatska dugoročno pratiti? Odgovor je - ne može, no Europsko prvenstvo otvara neke nove detalje u toj priči pa nije nemoguće kako se čini, ali imati stranca dugoročno bio bi preskup posao. Zato je za očekivati da stranac kao moguće rješenje bude samo kratkoročno, dok bi s Červarom ta priča imala sasvim drukčiji tijek. U oba slučaja oni koji bi asistirali, bili bi naši treneri i neće slučajno biti tu već kao ulog u budućnost.

Neke stvari su posljednjih godina malo izgubile red i ova je situacija samo posljedica toga, pokušaj da se rad vrati na način na koji je funkcionirao dok smo bili na postolju.

Lino je prvi na potezu, najtrofejniji hrvatski trener. Nije mu lako, čak mu je i puno teže nego prije Portugala kada nije imao što izgubiti. No, na muci se poznaju junaci. Savršeniji izazov u ovom trenutku ne postoji. No, svaki izazov traži i žrtvovanje. Lino je od toga počeo zlatni put...