Ono protiv Norveške bila je nesreća, ovo protiv Slovenije bila je katastrofa - tako je u jednoj rečenici ocijenio prof. dr. Vatromir Srhoj, neupitni rukometni autoritet, redovni profesor na Kineziološkom fakultetu, sad u mirovini, stručnjak koji je u bivšoj državi i Hrvatskoj ostavio upečatljiv trag.
Našli smo se u Trogiru, nadomak sportske dvorane u kafiću Favorit, gdje Srhoj i njegovi vršnjaci pretresaju dnevne aktualnosti.
- Kako se ta utakmica protiv Slovenije bližila kraju - rekao je Srhoj - i kako se postupno topila naša prednost, vjerujte mi, vidio sam tužan kraj i prije nego što se krah dogodio. Došlo mi je da zavičem, da se zapitam što se to radi, što su na klupi zaspali.
Pa upozorio je izbornik Babić igrače, prilikom time-outa, da moraju igrati angažirano, kao da je 0-0.
Slovenia - Croatia - HIGHLIGHTS
- To nije bilo dovoljno, trebalo je nešto poduzeti. Nitko drugi nego izbornik. Majko moja, kad su već igrači pali, kad su se odjednom osjetili nemoćni, izbornik je morao biti taj koji će ih trgnuti, izvesti zamjene, provesti promjene u načinu igre. Jer, u sportu su moguća čuda, ona se događaju, ali ovo nije bilo slovensko čudo, nego naš harakiri.
Kad smo došli do tih osam razlike, svi smo zaključili da je gotovo, da je pobjeda i bronca naša.
- Istina je, krenuli smo moćno, igrali smo izvanredno obranu, gustu i pokretljivu, 6-0, tako da Slovenci nisu ništa mogli. Iz te obrane, logično je, imali smo kontre, zabijali smo. Pogotovo u trenutku kad nam je sredinom prvog poluvremena slovenski izbornik Vujović pokušao parirati s obranom 5-1, a to je bilo kao naručeno za naše, najviše za Cindrića i Šebetića.
Kako smo izgubili?
- Zanimljivo je da svi iz našeg tabora govore kako ne znaju što se dogodilo, zašto je došlo do sumraka, pa i mrkle noći u našoj igri. Pa ljudi moji, mi od početka imamo problem s pozicijskim napadom. Radi se o tome da smo napad na postavljenu obranu rješavali individualnim akcijama, odnosno na račun pojedinačnih kvaliteta.
Igrači su bili preumorni?
- Ne priznajem da je u završnici naše utakmice to bilo presudno. Dobro je komentirao Džomba, kako mu je nepojmljivo da petnaest minuta do kraja utakmice igrači ne mogu nadmašiti svoje moći, pa u pitanju je bilo osvajanje velike medalje. A nju, svjetsku broncu, nemaju naši igrači. Ali kad se već događa da igrači padaju, da su izgubili svježinu, tu je izbornik da izvede svoje poteze.
Izbornika čeka smjena?
- Moram ipak dignuti glas, kazati nešto... Naravno da izbornik bira svoje suradnike, ali se suprotstavljam težnji da su za tužni rasplet sukrivci na primjer Maraš ili još manje Metličić. Pa Pero je jedinstven lik našeg rukometa, to je osoba za diku, po svojem iskustvu, znanju, korektnosti, on ima sve kvalitete. Babić je zapravo morao biti sretan da je uz njega Metličić, jer izbornik u odnosu na Metličića i nije veličina.
A odgovornost Ivana Balića?
- Čujte, po svemu Balić je čvrsto vjerovao Babiću, a ono što mi smeta to je da Balić sjedi na tribini, a ne na klupi. Jer da je na klupi, mogao bi intervenirati, pomoći, pogotovo u kritičnim trenucima.
Gledajući prijenos dobio se dojam da se Babić izgubio?
- Mnogo toga se vidi u izrazu očiju... Moram kazati da je i Vujović imao izgubljeni pogled, on je mogao i učinio to da je psihološki utjecao na svoje igrače.
Ipak ispada da je smjena zbornika neminovna?
- Nije to moje da sugeriram, ali je činjenica da smo ostali praznih ruku na dvije velike predstave, poslije OI, došlo je i SP bez postolja.