Nakon devet i pol godine završila je impresivna vladavina Vladimira Klička na tronu teške kategorije. Tyson Fury ispunio je svoje obećanje, šokirao svijet i postao novi svjetski prvak u teškoj kategoriji po verzijama WBA, WBO, IBF i IBO. Jednoglasnom odlukom sudaca (116-111 i dvaput po 115-112) Fury je pobijedio Klička poslije 12 rundi u kojima Ukrajinac nije znao kako se nositi s fizički većim te, ironično, bržim borcem od sebe.
Nakon što je Irac ušao u ring s tek 112 kilograma, što je bilo najniže u zadnje četiri godine njegove karijere, mnogi su, uključujući autora ovih redaka, mislili da se pretrenirao i da će time tek izgubiti na snazi, a ne dobiti na brzini.
Nismo mogli biti više u krivu. Fury je cijeli meč bio brži, spretniji i aktivniji boksač te je potpuno zatvorio Klička u prvih sedam, osam rundi, da bi ga u zadnje četiri i pošteno izudarao, s očitom željom da nokautira i ponizi Ukrajinca. S druge strane, od Klička nismo vidjeli ništa sve od zadnje dvije minute borbe kada je to bilo premalo i prekasno za makar pomisao na obranu naslova.
Nije to bio pamtljiv meč, nije bio čak ni dobar, ali lakonogi irski div prizvao je hrabrim i drskim stilom sjećanje na svoje podrijetlo (Irski putnici) - većinu je vremena okretno plesao oko Klička, gnjavio ga direktima, ali se i neustrašivo zalijetao po nokaut kada je time samo mogao izgubiti borbu od nekog sretnog udarca. Na kraju je potpuno zasluženo slavio i svojoj tituli "Kralja Cigana" dodao i onu koju je toliko želio - legitimnog prvaka svijeta.
Nakon meča Irac je kroz suze zahvalio Bogu, zahvalio ocu i napomenuo kako je došao do naslova u inat svima koji to nisu vjerovali. U velikodušnoj maniri zahvalio je Kličku na prilici i ispričao se zbog svih provokacija u uvodu meča, a zatim publiku počastio izvedbom balade Aerosmitha "I Don't wanna miss a thing". Ako se Klička smatralo dosadnim prvakom, ovaj je sušta suprotnost. Čovjek kojeg smo držali ludom s trona je skinuo kralja.
Meč je od početka krenuo neočekivano. Fury je imao inicijativu tijekom prve tri runde i većim rasponom ruku kontrolirao distancu. Spuštao je ruke u obrani i od samog početka meča provocirao Klička koji prvi put u našem sjećanju nije bio u stanju ni dosegnuti suparnika direktom, a kamoli pogoditi.
U petoj rundi do tada izrazito dosadnog meča napokon smo vidjeli malo akcije. Kličko je par puta uspio pogoditi Furyja desnicom, ali ni brbljavi Irac nije mu ostao dužan. Štoviše, lijevi direkti i dalje su sijevali, on je i dalje plesao oko Klička i svakim novim promašenim Kličkovim direktom skupljao samopouzdanje.
Prije sedme runde postao je je jasno da će Kličko za obranu morati napraviti nešto što nikad ne radi - ozbiljno se potući u ringu. No, to se nije dogodilo, a Fury je bio taj koji je forsirao tučnjavu i nokaut iako mu nije trebao za pobjedu. Ozbiljno je uzdrmao Klička u devetoj rundi lijevim krošeom i aperkatom da bi u zadnje tri runde, usprkos evidentnom umoru, pritiskao i sigurno došao do pobjede.
Kličko je, nažalost, zakazao. Njegov direkt, do jučer najbolji u cijelom boksu, večeras nije postojao. Opaka desnica sjela je dvaput u meču i to jedva napola. Najgore od svega, bivši i veliki prvak ispao je plašljivi borac koji nije skupio hrabrosti da krene po nokaut, da se usudi ući u jaču izmjenu, da preokrene meč u svoju korist - umjesto da ga iznesu na štitu, Kličko je pognute glave i jedva ozlijeđen napustio boksačko bojno polje.