Prošle su dvije godine otkad je završio svoj atletski put. Na način na koji to ipak nije zaslužio, s bolnom grimasom na licu. Finale štafete 4x100 metara na Svjetskom prvenstvu u Londonu bila mu je posljednja utrka u karijeri, ali utrka koju zbog ozljede mišića nije završio. Usaina Bolta (33), najbržeg čovjeka svih vremena, svjetskog rekordera na 100 i 200 metara, već dvije godine nema ni blizu atletike čiji je zaštitni znak bio čitavo desetljeće. Ali, Jamajčanin je i dalje superzvijezda, putuje svijetom i privlači veliku pozornost gdje god se pojavi.
- I dalje imam obveza. Surađujem sa sponzorima, na to sam trenutno usredotočen. Nastojim se baviti različitim stvarima, eto, uskoro se otvara i škola u čije sam pokretanje uključen - objasnio je Bolt u nedavnom intervjuu za New York Times.
Natjecanja mu, priznaje, ipak nedostaju.
- Definitivno mi nedostaju. Ali, mi ne nedostaju treninzi. I dalje nastojim vježbati kako bih zadržao formu, ali radim samo u teretani. Treninzi mi ni najmanje ne nedostaju.
Mediji svako malo traže njegova nasljednika, a što kaže sam Bolt? Je li mu nečiji talent zapeo za oko?
- Uvijek govorim ljudima da netko može biti dobar tijekom sezone, ali na kraju se sve svodi na velika natjecanja. Mnogi su dobri kad je u pitanju samo jedna utrka, ali kad treba odraditi nekoliko rundi, psihički se prilagoditi velikom natjecanju, nikad se ne zna.
Neću biti trener
Jedan od onih koji privlače pozornost svakako je Amerikanac Noah Lyles (22), koji je ove sezone istrčao četvrti rezultat svih vremena na 200 metara (19.50).
- Da, gledao sam ga, napravio je dobre stvari prošle sezone, a i u ovu je krenuo dobro. Ali, kao što sam rekao, sve se na kraju svodi na veliko natjecanje. Hoće li biti siguran u sebe kad dođe treća utrka? Pokazao je da ima talent, ali kad dođe Svjetsko prvenstvo, vidjet ćemo što će se dogoditi.
U jedno je Bolt siguran - nikada neće biti trener.
- Trener mi je rekao da bih mogao to raditi, ali mislim da nemam strpljenja. Znam što je moj trener prolazio sa mnom i mislim da se ja ne bih mogao nositi s tim. Nitko nije isti, postoji toliko različitih karaktera među sportašima, a ja ne bih imao strpljenja nositi se s time.
Kakav bi savjet dao talentiranom 13-godišnjem sprinteru?
- U toj dobi treba samo uživati. Mnogo ljudi vrši velik pritisak na djecu, ali kad imaš 12 ili 14 godina, trebaš samo ići u školu, zabavljati se, uživati. Kad počneš prerano stavljati pritisak na djecu, ona se izgube jer im je sve to prevelik stres. Vidio sam toliko talenta koji su time uništeni.
I za kraj još nešto u što je sto posto siguran: nema nikakve šanse za povratak atletici.
- Naučio sam od mnogih ljudi: povratak nikad ne uspije.