Arena se zatvara? Legenda ogorčena na Grad Split nakon zlatne medalje Hrvatske: ‘Strašno sam razočaran...‘

Olimpijski pobjednik iz Seoula 1988. Europski doprvak 1989. S Mornarom osvajač Kupa kupova 1986. Velik sportaš, vratar. Po okončanju karijere sportski novinar više od desetljeća (Vjesnik, Sportske novosti, Glas Dalmacije). Posljednjih godina voditelj prodaje i marketinga u Spaladium Areni, iako ga ondje u biti svi zovu "direktor". Ove ga je godine izbornik Ivica Tucak pozvao u svoj stožer. Zaduženje, dakako vratari. Prije koji dan ga je izbornik Ivica Tucak javno u medijima nahvalio, a sve u svjetlu obrana Marka Bijača koji je po nama ne samo vratar EP, nego i najbolji igrač. Osobni stav. Kada mu učenik brani onako kako je to činio Marko u Spaladium Areni, logika nalaže priupitati, pokušati barem djelomice odgonetnuti, što je to učitelj radio.

- Marko i ja smo vezani iz prvih njegovih seniorskih dana jer je on iz Juga došao u Mornar na moj zahtjev - prisjeća se malo povijesti od prije 12-13 god Renco.

- Ovo ljeto mi je bio izazov da on ovdje brani baš ovako kako je branio. Izazov i njemu i Popadiću i meni. Zato jer bez ovakvog Popadića koji je sjajan momčad... Ma, on je moj novi idol. Iz nekih mojih razloga.

Tko je idol? Marko Bijač?

- Ne, Popadić. baš on. Marka volim jer je on de facto vezao karijeru u mene, poklopilo se tako, ali Popadić mi je baš idol.

Pojasnite malo jer nas intrigira. Zašto vam je Popadić idol?

- Zbog svojeg ponašanja, načina treninga i kako se ponašao cijeli ovaj turnir. To je nemoguće! Bio je pravi igrač u bazenu. Čudo! Čudo, čudo momak.

Renco Posinković

ZELJKO PUHOVSKI Cropix

Je li vam Marko Bijač na početku priprema bio ovakav kakvim ga iz Splita pamtimo, kakvog smo ga u Spaladium Areni gledali?

- Nije bio. Mislim, branio je da i na Svjetskom, ali ovdje je bio potpuno fokusiran na rad. Kada smo bili u Puli na pripremama, sam početak, ja sam Tucku rekao da će Bijač braniti izvrsno. Zato jer su se tu neke stvari vidjele. Otišli smo na Svjetsko prvenstvo bez dovoljne pripreme. Dostatne da vrati koncentraciju koja je za golmane ključna. Imali smo samo 10 dana na raspolaganju.

Velika stvari olakotna okolnost kako Rencu, tako i onima koje on trenira što je i sam Posinković bio vratar, velik i trofejan, te može proniknuti, "dosegnuti" do svakog vratara. Pitanje je samo koliko je tu bilo rada onog vratarskog, tehničkog, a koliko mentalnog pristupa?

- Trebalo ga je vratiti na one neke početne stavke koje ima. Nemoguću, ludu eksplozivnost, brzinu, fantastično "čitanje" igre. Samo je to trebalo vratiti u život. Nismo mi čak puno ni razgovarali, više smo trenirali. Malo smo razgovarali. Ona ionako zna sve. Što ću ja njemu o nekim stvarima govoriti. Puno je bilo zato ponavljanja i mislim da kad me vidi da mu je muka, ha, ha. Baš je bilo super.

To je jedna, lijepa, uspješna i zlatna strana priče. Samo, one slike predivne atmosfere i dupkom ispunjenih tribina već sada postaju uspomene. Prošlost. A sadašnjost, stvarnost... ona je kruta, puna neizvjesnosti i briga. Kada govorimo o Spaladium Areni. Je li vaterpolsko EP posljednje natjecanje koje se ondje održalo? Zatvara li vrata Spaladium? Ima li onda i Renco Posinković više posao?

- Sretan sam što sam bio dio ove vaterpolska organizacije. Sretan sam što se ovo dogodilo u Spaladium Areni. Sretan sam što sam trenirao ove momke i što sam sa cijelom ovom reprezentacijom proveo ovo vrijeme jer oni su cijelo vrijeme iskazivali da su pobjednici. Nije im se davalo velike šanse da će igrati na ovoj razini, ali oni su svojim radom, trudom i slušanjem trenera napravili čudo. Sretan sam i što sam bio s Tuckom i što je imao povjerenja da me dovede ovdje raditi. Sretan sam puno što je Split ovo doživio, da je bazen srastao s dvoranom. A, kao djelatnik Spaladium Arene sam oduševljen sa svime što se događalo, a napravili smo to u nemogućim uvjetima, kroz blokirani račun.

Ima ipak i nešto čime nije sretan...

- Strašno sam razočaran gradskom administracijom koja nas je ostavila bez novca, a da radimo ovakvo EP. Da su nam uzeli milijun kuna nezasluženo. To sam strašno razočaran. Da smo u svim ovim radovima koji su poduzimani u Areni, mi zapravo bilo "mrtvi", te smo samo uz pomoć partnera i naravno Hrvatskog vaterpolskog saveza sve ovo mogli "izvući". Partnera koji ovdje s nama rade 10-15 godina i koji su imali povjerenja u nas.