Turski grad Manisa je ovo ljeto prizorište europske vaterpolske budućnosti. Prošle subote je okončano Europsko prvenstvo za djevojke do 17 godina, dok će od utorka u isti bazen uskaču i vršnjaci cura. Počinje i Europsko prvenstvo do 17 godina za mladiće. Do 14. kolovoza u Manisi će se 16 momčadi boriti za naslov prvaka Europe.

Hrvatska kao kandidat? Pa... Jako bismo se iznenadili. Silno ugodno. Pritom ne mislimo na mogućnost osvajanja naslova prvaka, već na osvajanje bilo koje medalje, uspon na neku od stepenica podija za tri najbolja sastava. Uostalom, da ovo nije baš samo pesimističan stav novinara, najbolje je poslušati izbornika naše reprezentacije, Hrvoja Koljanina. Znate već one uobičajene izjave trenera uoči utakmice ili turnira, prvenstva - “zadovoljni smo učinjenim”, “učinili smo sve”, “sjajno smo radili”...

Gubili u pripremama

Izbornik vrste do 17 godina, Hrvoje Koljanin, odnedavno i trener Olympiacosa je iskren. Možda bolno, ali iskren.

- Sve što smo mogli smo napravili, a bilo je puno posla i to sad izgleda, onako, barem pristojno - u početku će Hrvoje Koljanin, onda će kao odgovor na pitanje o osobnom zadovoljstvu učinjenim:

- Ne mogu reći da sam zadovoljan. Općenito je stanje u mlađim kategorijama već godinama tako da nije dobro. Tako i ova generacija ima dosta svojih nedostataka. Tijekom ljeta se to ne može puno promijeniti. Mi smo stvarno dosta radili s dečkima i pokušavali te neke nedostatke ispraviti, koliko će to biti dovoljno vidjet ćemo uskoro, na utakmicama. U pripremnom razdoblju smo igrali s jačim reprezentacijama i to smo redom gubili. To nam daje stav da još zaostajemo za najboljim reprezentacijama u ovom godištu.

Malo koji je trener, izbornik neke momčadi, reprezentacije ovako iskren.

- Pa, zašto da se lažemo. U pripremama smo igrali u Mađarskoj i ondje izgubili i od Mađara, kao i od Srba i od Crnogoraca. U Ateni smo u završnom dijelu priprema igrali, prošlog petka, prijateljsku utakmicu s Grčkom i izgubili. Mislim, sve je to na gol-dva razlike. Blizu se čini, a daleko. Ne mogu reći da je to sada naš najveći doseg, ali nismo još došli do najboljih.
Sad, kamo sreće da se sada potvrdi ona kako “pripremne utakmice ne znače ništa”, drugim riječima da dani ispred nas ponude neku drukčiju sliku.

- Dobro, to na kraju krajeva i nije nemoguće, s novim sustavom natjecanja u kojem mi imamo kao momčad iz prve jakosne skupine tri vrlo teške utakmice u skupini. Međutim, najvažnije su onda utakmice osmina finala i četvrtfinale gdje trebaš biti najbolji. U tom jednom danu moraš biti naj i tu nema favorita. Sve će te utakmice biti na 50-50 - veli izbornik mlađejuniorske vrste, Hrvoje Koljanin.

Inače, što se tiče prijašnjih natjecanja odnosno europskih prvenstava do 17 godina, nemamo se baš čime pohvaliti. Godine 2017. na Malti smo bili sedmi na EP i iz te je generacije do seniorske vrste došao samo - i to tek ove godine - Filip Kržić. Godine 2019. je Hrvatska bila deveta na EP u Tbilisiju, te nitko nije ni približno ikakvoj reprezentaciji. Najpoznatiji igrač iz te momčadi je Roberto Radić, za tog Dubrovčanina koji igra u Španjolskoj znaju zaista samo jako, jako dobri pratitelji vaterpola.

Šest godina bez medalje

Konačno, godine 2021. na EP do 17, ponovo na Malti, Hrvatska je bila zauzela šesto mjesto. Iz te momčadi možemo izdvojiti mladiće kao što su Toni Mozara i Ivuša Burđelez u Jug Adriatic osiguranju, te Maura Ivana Čubranića, vratara Primorja EB koji je s 19 godina proljetos dogurao do statusa kandidata za seniorsku vrstu.

Onaj najlošiji podatak i dalje stoji. Hrvatska u niti jednom mlađem uzrastu u vaterpolu, nije osvojila medalju na EP i SP još od 2017. Punih šest godina se navršava ovog ljeta. Turska Manisa će taj niz ili prekinuti, daj Bože ili ipak samo... Nastaviti.