Sandro Sukno, proslavljeni vaterpolist, jedan od onih sportaša koji su osvojili "treble", dakle jedan od onih koji su kao igrači osvojili zlatna odličja na olimpijskim (London 2012.), svjetskim (Budimpešta 2017.) i europskim (Zagreb 2020.) prvenstvima, odavno je spletom nesretnih okolnosti objesio kapicu o klin. No gotovo jednako uspješan kao što je bio kao igrač (osam odličja na velikim natjecanjima) Sandro je i u ulozi trenera.
Prošlog je vikenda s Pro Reccom, najtrofejnijim svjetskim klubom s 11 naslova u Ligi prvaka, osvojio prvi Eurokup u povijesti ovog kluba iz predgrađa Genove. U prvoj finalnoj utakmici u Kragujevcu Pro Recco je protiv Radničkog slavio 16:12, a u subotu je i u uzvratu pobijedio, 12:9. To je već 77. trofej u klupskoj povijesti, a Sandro je sudjelovao u osvajanju njih 21. Kao igrač je osvojio osam trofeja, a ovaj Eurokup je Sandru ukupno 13. trenerski pokal u Genovi.
Sandro se s pravom zadovoljan može osvrnuti na za njega iznimno uspješnu sezonu.
- Kako je počelo i izgledalo na početku, ispalo je savršeno. Osvojili smo tri trofeja, talijanski kup i prvenstvo, sada i ovaj Eurokup. Počelo je s velikim upitnicima, promijenila se klupska struktura i vlasnik (otišao je Gabriele Volpi, nap.a.). Dobili smo nove vlasnike i s dosta pomlađenom i promijenjenom momčadi ušli u sezonu. Nije tada izgledalo bajno, no zadovoljan sam svime.
Neko se vrijeme činilo da će se temelji najtrofejnijeg svjetskog kluba uzdrmati.
- Nije bilo ugodno u tim trenucima, ali smo se brzo konsolidirali iako nije bilo previše vremena. S obzirom na zaključni dio sezone, ispalo je da smo povukli dobre poteze. Sada je opet sve u redu, imat ćemo ovog ljeta dosta vremena da sve dodatno pojačamo i nastavimo gdje je Recco uvijek bio, na vrhu.
Eurokup je bio kruna sezone, konačna potvrda da je s Reccom sve u redu.
- Ove je sezone u tom drugom po snazi europskom kupu bilo nekoliko momčadi koje su bile zrele i za Ligu prvaka, za Final Four tog natjecanja.
- Prije svega mi, Radnički, Mladost, pa i Sabadell, sve četiri momčadi koje su bile u polufinalu Eurokupa. Natjecanje je bilo iznimno zanimljivo, bilo je svega tijekom sezone, ali smo mi na kraju, rekao bih zasluženo i unatoč svemu, došli do trofeja. Finale smo riješili uvjerljivo s dvije pobjede i mogu biti zadovoljan - nastavlja Sukno.
U Eurokupu i Ligi prvaka dobro su kotirali i naši klubovi.
- Nije bilo loše, moglo je i bolje. Zauzet svojim problemima nisam sasvim detaljno pratio sve ni u svojem Jugu. Oni su krenuli odlično s dva domaća trofeja na početku sezone s također mladom momčadi. Na kraju je ipak Jadran u finalu PH zasluženo uzeo treći naslov u nizu. Iako onih 3-0 u finalu s Mladosti ukazuje da nije bilo napeto, to je samo na prvi pogled jer su se neke utakmice odlučivale u posljednjim sekundama. Bilo je napeto i neizvjesno i u polufinalu Juga i Mladosti, dobro je to što se događa u domaćem vaterpolu.
Eurokup je riješen, ostaje još riješiti pitanje prvaka Europe u Ligi prvaka na Final Fouru na Malti.
- Teško je, kao i uvijek, nešto prognozirati. Možda je aktualni prvak Ferencvaroš opet mali favorit ispred Novog Beograda, Barcelonete i Marseillea, ali sve je otvoreno.
Reprezentacija je posebna priča nakon tri odličja na tri velika natjecanja u 2024. Ova 2025. donosi novi SP u Singapuru.
- Nema se tu što reći a da nije rečeno. Treba samo tako nastaviti. Ovo ljeto će biti malo drugačije i izbornik Tucak će imati malo više vremena za pripremu nastupa i obranu zlata iz Dohe. Igrat će se prvi put po novim pravilima i teško je raditi neku pametnu analizu. Sve što treneru preostaje, tako i meni, to da se pokuša prilagoditi tim novitetima. Možemo prigovarati, ali se ništa ne može promijeniti...
Sandrovi planovi za blisku budućnost...
- Tu sam u Pro Reccu, tu i dalje ostajem. Još sam uvijek ovdje u Italiji, naravno da ću skoknuti doma, malo se odmoriti. Tijekom ljeta odradit ću generalne pripreme za sljedeću sezonu, ispratit ću svakako SP i onda opet po starom. Planovi za sljedeću sezonu su očekivano visoki, novi vlasnici kluba su odlični.
Sandro je tek na početku trenerske karijere i potpuno je sigurno da će kao trener nadmašiti sebe kao igrača iako je s kapicom osvojio "bezbroj" "kanti" i medalja. O tome on ne voli govoriti jer i nije vrijeme i mjesto, no sigurno je da će biti jedan od glavnih kandidata za klupu reprezentacije kad jednog dana Tucak odluči prestati. Boljeg je na tom mjestu teško zamisliti.
Komentari (0)