Ratko Rudić, čovjek koji je trenerski trasirao hrvatske trijumfalne staze, godinu je dana na klupi talijanskog prvaka Pro Recca. U Gwangju je stigao drugi tjedan nadmetanja, iako je pratio pomno i prvih sedam dana zbivanja. I više no dovoljno za neku prvu ocjenu SP-a u Gwangjuu
Započinjemo vrhom, novim svjetskim vladarima, Italijom. To je momčad za koju smo, osobno, držali da nije kadra, dovoljno kvalitetna da ode ni približno toliko daleko, no RR je u podcastu SN-a koji dan uoči početka natjecanja skrenuo pozornost baš na njih. Doduše, prvi tjedan ni približno nije sugerirao da će proći i četvrtfinale: mučili su se s Japanom, Njemačku dobili tek u doslovno u zadnjoj minuti...
Posebnost polufinala
- Bilo je puno primjera prvenstava koja su pokazala da su se momčadi koje su na početku imale neke teške utakmice, pa i protiv slabijih suparnika, prema kraju dizale. Recimo, u Barceloni je 2013. na Svjetskom prvenstvu to bila Mađarska. U početku su igrali jako loše, izgubili visoko od Srbije, poslije su se podignuli, eliminacijski dio odigrali sjajno i osvojili naslov prvaka. Prema tome, ponekad nije loše imati i teškoće jer tada uđete u mnogo dublju, kvalitetniju analizu. Igrači se ne opuštaju. To se dogodilo s Italijom. Recimo, sjajno su igrali polufinale s Mađarima.
Rudić je posebno želio naglasiti važnost polufinala u Gwangjuu.
- One su imale status malih finala. Obje polufinalne utakmice. Zato što su imale višestruk značaj, veći od “običnih” polufinalnih utakmica. One su nosile Olimpijske igre. Italija je tada potpuno nadigrala Mađarsku. Je, za njih sam, za Italiju, ja očekivao visok plasman.
Ovo kada ste rekli da je možda dobro imati problema u prvom tjednu, a ne glatko prolaziti, nudi onda i neko mišljenje o onome što hrvatsku javnost zanima ili ju je zanimalo, a tiče se Barakuda u Gwangjuu. Makar, sjetit ćemo se mi i nekih turnira u kojima je momčad, pa tako i vaša Hrvatska, gazila od prvog do zadnjeg dana (SP u Melbourneu 2007., OI u Londonu 2012.).
- Nema pravila! Po meni, najbolje je pobjeđivati, haha. To je i lakši put, zašto da bude teško? No hoću reći da visoki rezultati ili tijesni pak u početku natjecanja nisu pokazatelj kakva će biti završnica. To je gotovo pa pravilo.
Njemačka je dobitak
Španjolska je doprvak svijeta, a to je momčad koja je ovdje imala zanimljivu obranu kojom je nas izneredila, ta tzv. M zona koja se inače jako, jako rijetko igra.
- Ja se ne bih potpuno složio s tom analizom, ta se M zona pojavljuje povremeno. To je fleksibilna zona, obrana se pomiče u odnosu na sprječavanje dodavanja lopte centru. I naravno da onda jedan igrač tu stoji blizu, ali nisu tako to igrali Španjolci. Klasična M zona je kada se “stoji” između igrača i kada nema prepreke šutu. Sjetite se, Španjolci su itekako radili prepreke, oni su sve blokirali. U M zoni se dopušta slobodno šutiranje i ona se igra isključivo zato da bi se riskirao šut suparnika, ali onda idete u protunapad. Dakle, Španjolci su to povremeno igrali, ali to nije prava M zona. To se u Italiji, inače, često igra i to je vrlo riskantna obrana jer nema prepreke, nema bloka.
Idemo sad kudikamo niže po konačnoj tablici prvenstva, ali bismo se zaustavili na Njemačkoj. Je li to bljesak ili povratak u vrh vaterpola? Nijemci su ovdje odigrali jako, jako dobar turnir.
- Oni su ugodno iznenađenje. Imaju jasne obrise igre, lijepo su posloženi. Doveli su Gielena, Nizozemca koji je odličan igrač, igrao je u Partizanu dvije-tri godine. Jako dobro igra i naš Mateo Ćuk. Ima tu još dosta dobrih igrača, pa solidan vratar... Borbeni su, organizirani i oni će biti suparnik za veliki respekt.
Mislimo da bi vaterpolu to i trebalo, ne samo u smislu nove jače momčadi već i marketinški, u smislu velikog i snažnog tržišta.
- Nijemci jako puno ulažu, imaju jake klubove kao što su Spandau 04 i Waspo 96 Hannover. Recimo, Hannover jako, jako puno ulaže i sada su oni oformili i još jednu, drugu već momčad. Žele i izgraditi neki vaterpolski kompleks. Njemačka je dobitak za svjetski vaterpolo.
Imamo i jednu reprezentaciju za koju smo i prije turnira u Gwangjuu da je vrlo opasna, kvalitetna. Australija je potvrdila da je svjetskom vrhu. U biti, možda su čak mogli i igrati polufinale SP-a.
- O da, zaslužila je! Njihovo je četvrtfinale s Mađarskom kristalno čisto: bio je apsolutno čisti peterac koji nije dosuđen za Australiju. To je bilo kod neodlučenog rezultata, kraj utakmice, 7 sekundi do kraja. Teško da bi Mađarska mogla... Zaslužili su, ma, u najmanju ruku neodlučan rezultat pa peterce... To bi bio velik rezultat i za Australiju i za našega Elvisa Fatovića.
Mobilizacija za bitno
Za kraj smo ostavili ono najslađe, nama Hrvatima barem. Barakude. Vaša ocjena?
- Ja sam uvijek govorio da je važno natjecanje završiti pobjedom, pa i da je za 5. mjesto, jer u svijesti vam ipak ostaje ta zadnja slika, zadnja utakmica. Onda kada je još k tome zadnja utakmica na turniru za medalju, pa onda još medalju na Svjetskom prvenstvu... Sada je, s medaljom, sve puno lakše. I doći doma, ali i raditi analize. Ono što je sigurno jest da bi nam ovo Svjetsko prvenstvo trebalo poslužiti kao dobra priprema, kao mobilizacija za ono što predstoji, a to je prvo osigurati mjesto na Olimpijskim igrama. Mislim da su toga sve svjesni i igrači. Opet se vraćamo onomu s početka. Ponekad kada se i ne pobjedi ili ne ostvare svi ciljevi, može biti korisno. Posebno za nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju - zaključio je izbornik Ratko Rudić.