Odlično je iz više razloga što smo kolo prije kraja nadmetanja u skupini razriješili pitanje plasmana u četvrtfinale. Jedan od tih razloga je - Španjolska. To nam je najteži suparnik u skupini, ali ne samo sada, u Tokiju gdje dosad igraju najbolji vaterpolo, nego ne postoji momčad koja nam je tradicionalna iznimno neugodan suparnik, sastav koji “ne leži” mnogim naraštajima hrvatskih vaterpolista. Naša svojevrsna “crna mačka”.

Upravo su nam oni najčešće “zapaprili” na olimpijskim igrama gdje s njima imamo daleko najgori omjer. Reprezentacija od koje smo gubili mnoge odlučujuće i utakmice za medalju.

Deprimirajući podsjetnik

Počelo je još 1996. u Atlanti, na našim prvim Igrama za Barakude, kada je u finalu baš Španjolska slavila s 2 gola razlike. Četiri godine kasnije, Manuel Estiarte je još bio kapetan, između vratnica veliki vratar, dugo već pokojan Jesus Rollan i upravo su nas oni izbacili u četvrtfinalu. Pa preko Pekinga 2008. i u konačnici prijašnjih Igara u Riju, u 3. kolu. Ukoliko mislite da je sve to ipak malo predavno, nažalost ima toga dosta i iz bliskije prošlosti. Dvaput je Španjolska svladala Hrvatsku u polufinalima velikih natjecanja. Prije dvije godine u Gwangjuu, u poluzavršnici SP (6:5 za Furiju, što se doima tijesnim, ali bilo je 6:2 nakon treće četvrtine). Španjolka je bila bolja i prošle godine, u polufinalu EP u Budimpešti (9:8, neizvjesna završnica, ali opet poraz).
Možda ovaj podsjetnik ima prizvuk deprimiranosti, ali to su činjenice, brojke od kojih se ne može pobjeći.

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Aktualni su doprvaci Europe i svijeta. Izrazito brzi, agresivni, te poprilično mladi. Alvaro Granados ima nepune 23; Bernat Sanahuja, najnadareniji španjolski vaterpolist nema još 21 godinu, a tepaju mu kao novom Estiarteu... Upravo ova dvojica, a prije svega Granados uz Munarriza predstavljaju najveću opasnost s vanjske linije. Odlični pucači, rasni strijelci. Na 2 metra je snažan, a vižljast Roger Tahull. Ljevak u momčadi je Blai Mallarach koji je prije 10 godina igrao u Mladosti. Vratar Daniel Lopez ima 41 godinu, ali i dalje sjajan i pouzdan. Imaju jednog naturaliziranog igrača, Slovaka Martina Fameru (32). I da, jasno igrač kojem je dovoljno spomenuti ime i prezime - Felipe Perrone! Na sve to, najuigranija su reprezentacija na svijetu jer od 13 igrača u Tokiju, čak ih je 11 iz istog kluba, Barcelonete.

Hrvatskoj su u polufinalu SP u Gwangjuu 2019. radili problema s famoznom M-zonom. Nije to inovacija u vaterpolu jer se igra desetljećima, osobito u Italiji, ali puno manje u našem vaterpolu. Vrsta plitke obrane koja je logična kada se igra protiv sastava s jakim centrima. Sidraše tada praktički duplirate, ali zato dopuštate vanjskoj liniji da se primakne bliže golu. U Koreji to nismo znali iskoristiti, nije djelovala bitnica s vanjskih položaja, ali sada ako ih “probiju” u nekoliko navrata Fatović, Bukić, Joković Vukičević ili Obradović, morat će i Španjolci nešto mijenjati. To je jedna od opcija, nije jedina. Sigurno da bi mudro bilo raširiti španjolsku obranu. Srbi to primjerice nisu uspjeli u 1. kolu Tokija, no Tucak će već nešto smisliti. Ne sumnjajte.