Čubranići su solidno brojna riječka vaterpolska obitelj. Umijeće loptanja u vodi, muški izdanci prenose očito s naraštaja na naraštaj, s tim da ih je većina odabrala - crvenu kapicu. Nema veze s bajkama o Crvenkapici, već je crvena boja u vaterpolo daleko najčešće kolorit kojim se označavaju vratari. Njih pak, vratara, kod Čubranića ima popriličan broj. Onaj o kojem se u posljednje vrijeme najviše piše, priča, govori ujedno je i najmlađi - Mauro Ivan Čubranić. Plavokosi dečko koji će sljedeće godine navršiti 20 godina upravo se vratio doma iz Bugarske - iz Burgasa preciznije - s naslovom prvaka Europe do 19 ljeta, ali i s peharom namijenjenim najboljem vrataru Europskog prvenstva.

Da, kao što smo naveli nije jedini vratar. Između vratnica u vodi su mu bili svojedobno i djed, pa otac, dok je vratar i stariji brat Fran Čubranić (27) koji je u proljeće ove godine privremeno pojačao dubrovački Jug Adriatic osiguranje. Treći brat Niko Čubranić jedini nije vratar, već odličan napadač koji je ljetos baš matično Primorje EB zamijenio bukureštanskim Dinamom. Upravo će ovaj tjedan, od četvrtka igrati u Dubrovniku, braniti vrata svojeg novog kluba na kvalifikacijskom turniru Lige prvaka.

Osam izjednačenih momčadi

No, junak ove priče je Mauro Ivan. Kapetan svježih europskih prvaka, kasno je u nedjelju navečer stigao u Rijeku...

- Možda bih i mogao još malo spavati, ali u redu je. Budan sam – prvo je što će nam sa sjevera Jadranskog mora poručiti Mauro.

Da, budan. Takav je bio cijeli prošli tjedan na obali Crnog mora. Kapetan momčadi koja se uspela na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja kontinentalne smotre.

- Sad smo možda malo svjesniji što smo napravili, što smo postali. Ali nije to - to. Ne još, tek ćemo s vremenom postati svjesniji.

Bio je lijep doček u Zagrebu. Dočekali su nas ljudi. U Rijeci je doček bio u ponedjeljak navečer, znam da su dečke u Dubrovniku dočekali malo iza ponoći, s nedjelje na ponedjeljak.

Ova je generacija igrača “probila taj led” neosvajanja medalja u mlađim uzrastima punih sedam godina. Uspjeli su konačno prijeći kroz sito i rešeto četvrtfinala. Koliko ste vi sami, tijekom turnira, bili svjesni te činjenice o višegodišnjem razdoblju bez kolajni mladih, je li vas to opterećivalo ili niste ni marili za time? Jeste li imali neku svoju priču?

- Bilo je malo opterećenje, ali možda je to više bila motivacija. Mi smo znali za sebe da imamo šansu, da imamo kvalitetu.

Vjerovali smo u to, u sebe. Od četvrtfinala je taj teret neprolaska četvrtfinala postao baš motivacija.
Dosta je toga krasilo vašu igru u Burgasu, ali jedno je posebna priča. Obrana. Ne samo vaša kao vratara, već cijele momčadi. Hrvatskoj je bilo vraški teško dati gol. Obrana je bila spektakularna, kako pozicijska tako i s igračem manje.

- Istina, ali ja bih upozorio na finale s Crnogorcima. Bilo je toliko malo golova (7:7 prije raspucavanja peteraca) baš zbog tih obrana. Crna Gora je isto igra jako dobro, makar mi smo baš protiv njih u skupini imali igrača manje 0-11. Dakle, niti jednom nam nisu dali gol iz 11 napada s igračem više. To se rijetko događa. Obrana jest temelj, iako onako igrački, moram reći da je meni u nekim utakmicama bio gušt gledati što ovi naši dečki rade u napadu. Mislim da smo svi skupa otkrili u sebi potencijal koji imamo. Baš smo napredovali.

Možda smo napadački u prve 2-3 utakmice “živjeli” na jednom Vlahi Pavliću koji jest stvarno čudesan. U skupini je Španjolskoj dao sedam golova od naših 11, sljedeće kolo Crnoj Gori šest od ukupno hrvatskih osam, ali kasnije se “razbudio” ostatak momčadi, te smo imali po 7-8 različitih strijelaca. Momčadi koje to ostvare u pravilu teško gube.

- Da, to je ono što sam rekao, naše izrastanje iz utakmice u utakmicu. Ono što je bitno, kad su kasnije druge momčadi Pavlića, idemo reći “pokrile”, tada su se drugi uspjeli otvoriti, pokazati. To je opet iskoristio i Pavlić, tako da je na koncu opet bilo osam različitih strijelaca u polufinalu protiv Španjolske. To je pokazatelj zapravo koliko je tu igrača stvarno igralo - veli Mauro Ivan Čubranić.

Hrvatska je u skupini, na početku natjecanja, bila u društvu Mađarske, Španjolske i Crne Gore. No, onda zanimljivost i raritet. Do polufinala su došle baš sve te četiri momčadi. Je li to onda dokaz da je skupina A bila i daleko najteža, najjača?

- Mislim da jest, iako bi možda na početku turnira rekli da je i Srbija tu negdje, odnosno slovili su za jednog od favorita. Tako su i igrali u skupini. Iako, turnir je bio stvarno jak. U dvije najjače skupine, A i B, osam momčadi je moglo svatko svakog dobiti. Utakmice su bile na gol razlike, svaka zanimljiva, jako puno raspucavanja peteraca...

Svjetsko prvenstvo u Rijeci

Uostalom, Crna Gora koja je srebrna je svoje tri posljednje utakmice sve odigrala, završila petercima. Nego, jeste li vi, ova momčad u neko dogledno vrijeme nasljednici sadašnjih Barakuda?

- Toplo se nadam. Naravno, neće to svi uspjeti, neće svi dobiti priliku, neće se svi uspjeti nametnuti, ali da smo pokazali kako imamo kvalitetu odnosno potencijal, to mislim da nije sporno. Svima nama ja to i želim.

Inače, ova generacija igrača će sljedeći ispit, veliko natjecanje imati 2025. godine, Svjetsko prvenstvo i to vrlo vjerojatno u Rijeci.

- Ne znam je li još službeno, mislim da nije potvrđeno gdje će biti, ali Rijeka je favorit, to stoji. To nam može biti samo dodatna motivacija jer na pritisak smo očito naviknuli, ha-ha.

Mauro Ivan Čubranić je inače u prvu momčad Primorja EB uvršten s 15 godina (!), sezona je bila 2019/20. Sezonu kasnije su braća, Fran i Mauro bili prvi i drugi vratar u klubu. Ludo mlad, već ima iza sebe pune četiri seniorske prvoligaške sezone, od kojih su posljednje dvije sjajne s rezultatskog gledišta. Riječani su dvaput bili treći u državi, ove godine u finalu Eurokupa, vratili se iz A1 u Premier ligu, dakle iz druge i prvu regionalnu ligu... Kakvo Primorje možemo očekivati za koji dan, kada počinje nova sezona? Momčad je dosta oslabljena, pomlađena još i više.

- To mi je stvarno teško reći. Da, neki su nam bitni igrači otišli. Neki koji su došli tek trebam upoznati jer sam bio na pripremama reprezentacije. Teško mi je prognozirati, bili smo i bit ćemo mladi i dalje, ha-ha. Promijenili su se igrači, ali da ćemo se opet truditi, igrati agresivno, brzo, to mislim da neće izostati iako je konkurencija sada puno jača. Mnogi su se klubovi ojačali.

Je li vam žao što Primorje EB nema priliku boriti se za Ligu prvaka jer klub je mjesto prepustio Mladosti?

- Kao sportašu mi je žao jer izboriš se za nešto, a onda to na kraju ne dobiješ. S druge strane, možda je ovako realnije i financijski isplativije. Nadmetat ćemo se na kvalifikacijama, na turniru Eurokupa gdje ćemo možda imati veće šanse. U tom mi dijelu nije žao - veli kapetan europskih prvaka do 19 godina.

Brzo će na vrata Barakuda

Odmor? Pa, nekako nam se čini da ga baš i neće biti. Primorjaši bi trebali u srijedu već na pripreme u Duisburg, sad hoće li trener Igor Hinić dati poštedu svom prvom vrataru, ostavimo to Hini. Međutim, ako već niste, onda zapamtite imena i prezime Maura Ivana Čubranića. Ovo je dečko koji će relativno brzo do vratiju Barakuda. Onih seniorskih.