Ispunjen je, ostvaren onaj prvi, minimalni cilj, a to je prvo mjesto u skupini. Ono nam realno omogućuje doista lakšeg suparnika i onda ipak i jednostavniji ulazak u polufinale, među četiri. To bi onda bio već drugi naš ostvareni cilj u Splitu. Jasno, treba četvrtfinale i pobijediti ipak, čast svakome, mislim da je to jedna formalnost protiv Nizozemske ili Gruzije. To su momčadi koje jesu nešto pokazale, ali je ipak druga kategorija u odnosu na nas.
Zato možemo svi biti zadovoljniji ispunjenjem tog cilja, a još zadovoljniji podatkom ili činjenicom da smo uspjeli privući ovoliki broj ljudi i dobiti onakvu atmosferu kakva je vladala Spaladiumom u petak navečer. To je za vaterpolo velika pobjeda. Ja ne pamtim kada se za vaterpolo tražila karta više i nadam se da će tako ostati do samog kraja, a što znači da ćemo i mi nekako rasti.
Što se same utakmice s Grcima tiče, imamo i dalje problem otvaranja utakmice. Ne samo protiv Grčke, imali smo ga i protiv Francuske, pa i Malte čak u prvoj četvrtini. Očito je da smo impresionirani tribinama, publikom, što je sve normalno donekle. Bitno je da kada nas neće u napadu, da smo bili jako čvrsti u obrani,
Nismo dopuštali suparniku da se odvoje, naprave veliku razliku, kao što nam se recimo dogodilo u Budimpešti, u utakmici za broncu na Svjetskom prvenstvu. Obrana je bila odlična i to nam je i donijelo rezultat koji smo priželjkivalo. Mi koji smo malo više u ovom sportu i pratimo ga svakodnevno, čak bi napisao da je Bijač bio na razini sa Svjetskog prvenstva 2017. kada smo osvojili zlato. On odavno nije bio u ovakvoj formi. Kada imate njega u ovakvoj formi, onda je sve puno lakše. Zaista je puno lakše, daje sigurnost igračima.
Što se napada tiče, vidljivo je da smo isprobavali baš sve. Izbornik je pokušavao na sve načine pronaći koncept za postići gol. Tražili smo centre, šutirali izvana, ulazili s drugim centrom, dosta smo se "križali", plivali i proplivavali. U nekoliko je situacija to možda nekome izgledalo konfuzno zbog silnih kretnji, ali bilo je to reda. Vidjelo se da imamo ogromnu želju, li kada te neće - neće.
Opet, kad zbrojimo crtu, pa nije ni Grčka dala više golova odnosno nije dala puno uopće. Možda smo malo prekritični prema nama, ali ipak mi se čini da su ti grčki šutevi bili malo kvalitetniji nego naši, pogotovo u početku. Kao i da njihov vratar, neovisno koliko obrana imao, nije na razini Bijača. To onda stvara možda krivi dojam kao da mi nismo bili možda tako opasni. Ponavljam, to je sve možda i plodom velike želje, malo su ruke bile zgrčene, tvrde. a naša reprezentacija je ipak i mlađa, neiskusnija. Zato je svaka naša pobjeda ili povoljan rezultat je nama, ovoj našoj momčadi jedna nova škola. jao i svaka sljedeća utakmica, s punim tribinama, ali sve će to nekako s vremenom "sjesti". Kada to postignemo, a hoćemo vjerujem, onda ćemo koristiti tu prednost domaćeg bazena u smislu publike koja vas ne "koči", nego "nosi". To je recept za ići do kraja.