HRVATSKA - GRUZIJA 13-7 (3-2, 4-2, 3-0, 3-3)
HRVATSKA: Bijač -, Popadić 6 obrana; Fatović 1, Krapić 1, Lazić, Bukić 1, Vukičević, Žuvela 2, Marinić Kragić 3 (1), Vrlić, Bašić 1, Harkov 4 (1)
GRUZIJA: Razmadze 5 obrana, Šubladze 5; Adeišvili, Dadvani, Šušiašvili 1, Bitadze, Jelača, Jahaia, Sarić 1, Imnaišvili, Vapenski 2, Baraldi 1, Vasić 2
REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Hrvatska 4/10, Gruzija 4/12
PETERCI: Hrvatska 2/2, Gruzija -
Gruzija jest dobra u vaterpolu (još su bolji u vinskoj industriji), ali nisu još ipak na razini ugrožavanja Hrvatske. Pa čak ni onda kada su Barakude malobrojnije. Posebno ne onda kada odigraju ovako kao što je to bilo u osmini finala. Tuckova momčad je od prve minute imala utakmicu, bazen, sva zbivanja u bazenu pod punim nadzorom.
S punom koncentracijom, učinili su, ponovit ćemo opet jednu vrlo dobru Gruziju potpuno bezopasnom, utakmicu "dosadnom" odnosno želimo reći lišenu neizvjesnosti. Uh, što volimo takav oblik dosad. - Nije ovo bilo za peticu, nikad to ne bi rekao za ovu utakmicu, ali je bila jako dobra - prisnažio je i sam hrvatski izbornik i nastavio.
- Vidjelo se da momčad u svakom trenutku zna što radi, što želi. Znali smo da će igrati tu M-zonu, mislim da smo ih tu zaustavili potpuno. Obrana je bila odlična, ali odmah ju valja zaboraviti i spremiti se za Srbiju.
Gruziji su dopuštena tek dva izjednačenja, oba u prvoj četvrtini i oba u izvedbi Novosađanina, ljevaka Borisa Vapenskog. On je u konačnici napadački i bio najveća prijetnja hrvatskim vratima (samo u početku), jednako kao što je i hrvatska desna strana u dosadašnjem tijeku prvenstva, pa tako i protiv Gruzijaca, bila nadmoćniji dio momčadi. Ova osmina finala je dokazala da Hrvatska ima velik potencijal, ovog je puta utakmica s hrvatske strane bila i lišena oscilacija, a sve to je već stvar poštivanja dogovora i koncentracije. Kada su takvi, onda čak i ovakve Barakude, pomlađene, s mnoštvom debitanata i neiskusnih igrača sigurno mogu nanijeti "štetu" i daleko jačim momčadima od Gruzije.
- Bilo je grešaka naravno, ali ono što me veseli je ta jedna zrelost u igri, "glava". Sve smo detalje izanalizirali. U konačnici, pa i mi smo igrali M-zonu jer smo znali da ćemo i morati kada imamo beka manje. I jedno i drugo je funkcioniralo... ponavljam, vrlo dobro.
Uoči utakmice, očekivana reakcija odnosno odluka izbornika. Između vratnica je mjesto zauzeo Toni Popadić. Jednostavno, bio je dobar protiv Japana, prethodnu utakmicu, on ju je uspješno zatvorio, pa je logično da i narednu odmah otvori. Je li to bila i teška odluka? Ovom je novinaru donekle logična, očekivali smo ju.
- Ne znam koliko je logična, ali je moja odluka. Donosim odluke u ime ekipe, činilo mi se da je to prikladnije u ovom trenutku. Nema tu velike drame. Popadić je jedan od 13. Bijač je 1 od 13. Kao što se mijenjaju igrači, mijenjaju se i golmani. To je to, svi smo na istom putu. Nema drame kada se mijenja vratar, a osim toga imamo dvojicu odličnih vratara. Pa, Toni Popadić je vratar jednog Juga, vrhunski vratar, brani Ligu prvaka, a nama je donio Igre u Tokiju onim obranama u Rotterdamu prije malo više od godinu dana. Marko Bijač je vrhunski vratar, sreća je naša da imamo takvih dakle i više, a tko će braniti protiv Srbije, to ćemo odlučiti. Tko god da počne, ako "zapne", tu je drugi. Kao i za svako drugo mjesto u momčadi - rezolutan je i ispravan u stavu izbornik Tucak.
Za otvaranje utakmice naši su igrači pak pripremili odličnu akciju, u pozicijskom napadu, dakle s istim brojem igrača su "napravili" igrača više. Harkov je probio po desnoj strani, doplivao praktički do korner-crte, a na drugoj je vratnici iza leđa Gruzijac uplivao Luka Bukić. Tandem iz Jadrana, a prethodno Mladosti su to znali i u klubovima izvoditi - 1:0. Bitan je kraj, bitno je kako utakmicu i turnir završavate, ali nije nimalo beznačajno i kako ju otvarate. Poglavito to vrijedi za ovu našu reprezentaciju koja nije imala najsretnija otvaranja prošlog tjedna, recimo protiv Grčke i Njemačke.
Iako su inače nakon utakmice, ljudi za zapisničkim stolom odlučili da je najbolji igrač utakmice Toni Popadić, koji je branio vrlo korektno, ali izuzev obrane Baraldiju s 2 metra na gruzijskom igraču više i kod našeg vodstva 2:1, ne i ništa senzacionalno (stoga jer je obrana suigrača mu bila sjajna), po nama je prvo ime Konstantin Harkov.
Ne radi se tu samo o golovima, već i o dva dodavanja, dva plivanja za prvi napad u četvrtini, latentnoj opasnosti po suparnikovu obranu. Približava se sve više, sve jače onoj formi kakvu je imao do prije godinu dana. Budući da smo Gruziju vrlo brzo i lagano razriješili (7:4 u poluvremenu, a 10:4 nakon treće četvrtine), u Budimpeštu već gledamo srijedu. Koja nam donosi Srbe. I potraga za odgovorom na pitanje, tko će kome više i prije "ući u glavu", Tucak srpskom izborniku Dejanu Saviću ili obratno.
- Nisam ih još ovdje pomnije gledao, iako znam nešto.. Ma, znam dosta, ali sada ćemo do detalja. Sad mi preostaje u sljedećih 24 sata, ali tu mislim na ponedjeljak navečer i veći dio utorka, analizirati s pomoćnicima sve do u detalja, pa onda prezentirati to igračima. Znam otprilike već što je to Srbija danas, ali se želim uvjeriti kroz detaljnu analizu stožera i mene. Idemo u svaki detaljčić. Želimo pobjedu u toj utakmicu, želimo ju svim srcem.
Pa, kada smo kod srca i želja, 4 milijuna srca u domovini, pa onda još toliko će kucati u ritmu istih želja, no da se radi o nemjerljivo najtežem ispitu, punom testu vrijednosti, to valjda ne moramo objašnjavati.