Europsko je prvenstvo dugo za naše vaterpoliste bilo frustrirajuće. A onda na posljednja četiri EP-a tri medalje!

Kao i u svakom loptačkom ekipnom sportu, postoje samo tri najveća natjecanja: Olimpijske igre, svjetska i europska prvenstva. Dobro, nogomet je jedina iznimka jer najpopularniji sport "poznaje" načelno ipak samo dva nadmetanja: kontinentalno i planetarno prvenstvo.

Kad govorimo o vaterpolu, koji je pak u Hrvatskoj sigurno najtrofejniji loptački sport, tu smo daleko najuspješniji na svjetskim prvenstvima. Makar, nismo baš za baciti ni u olimpijskoj i europskoj konkurenciji.

Na SP Hrvatska je i dalje vlasnica rekorda koji teško da će itko ikada "skinuti". Na čak sedam uzastopnih SP-a je osvojena medalja, od Melbournea 2007. do Gwangjua 2019. U tom smo razdoblju osvojili dva zlata, jedno srebro i četiri bronce. No, u razdoblju od Montreala 2005. do Budimpešte 2022. imali smo uzastopnih devet polufinala! Respekt. Kasnije smo pridodali i još jedno, ukupno treće svjetsko zlato, u Dohi 2024.

Na olimpijskim igrama smo stalni sudionici, izuzev Barcelone ‘92. jer su kvalifikacije već završile kada je Hrvatska postala članica MOO-a. Na Igrama imamo ukupno četiri kolajne, a sve četiri iz finala. Zlatna je dakako iz Londona 2012., prva uopće "velika" medalja je srebro iz Atlante 1996., a još dva srebra su osvojena u Rio de Janeiru 2016. odnosno Parizu 2024.

E sad, europska prvenstva. Ona su nam u početku dosta često bila frustrirajuća zbog mnoštva "drvenih" medalja ili četvrtih mjesta. Četvrti smo bili u Beču 1995. (poraz od Njemačke), u Sevilli 1997. (poraz od Rusije), u Budimpešti 2001. (poraz od Italije), u Malagi 2008. (poraz od Mađarske), pa opet u Budimpešti, ali 2020. (poraz od Crne Gore).

Imali smo i neka teška posrtanja. Recimo Beograd 2006. i 2016. (oba puta 7. mjesto), a posebno Eindhoven 2012. (9. mjesto, najlošiji plasman).

Bili smo dvaput srebrni (Firenca 1999. i Kranj 2003.) prije prvog najvećeg uspjeha, zlata u Zagrebu 2010. Ponovno smo prvaci Europe postali opet kod nas doma, u Splitu 2022., da bismo dvije godine kasnije, iznova u nas, u Dubrovniku i Zagrebu osvojili treće srebro. Nikako ne valja zaboraviti broncu iz Barcelone 2018.

I sad ovako, kako se redaju godine, prvenstva, upravo je ovo razdoblje u kojem smo sada zapravo i najtrofejniji kada su u pitanju EP. Naime, na posljednja četiri EP-a tri medalje. Barcelonska bronca, splitsko zlato i dubrovačko-zagrebačko srebro. Ili, na posljednja četiri EP-a uvijek u top 4, a možemo i malo efektnije. Na posljednja dva EP, Hrvatska je došla do finala. Nadajmo se nastavku niza u Beogradu.