Eindhoven, odnosno, europski vaterpolo, od subote navečer slavi nove “kraljice Europe” kad je ženski vaterpolo u pitanju. Kontinentalno nadmetanje najboljih ženskih vrsta je okončano. Ono je, naime, trajalo kraće, odvijalo se znatno brže nego muški turnir, iako je broj reprezentacija isti. Upravo je od ovog EP-a broj ženskih reprezentacija povećan na čak 16, no žene, primjerice, uopće nisu imale slobodan dan tijekom nadmetanja u skupini, bez pauze između skupine i lažne osmine finala i da ne idemo dalje u detalje...
Naše su djevojke završile natjecanje na 8. mjestu, ondje su bile i prije godinu i pol dana u Splitu, što je izjednačavanje najboljeg plasmana dosad. Međutim, nema baš zadovoljstva u našem taboru. Nema zato što su zadnju utakmicu, susret koji je “nosio” 7. mjesto, odnosno, plasman u Dohu, na Svjetsko prvenstvo gdje Hrvatice u ovom sportu nisu nikad nastupale, izmaknuo za malo. Od Velike Britanije, sastava koji je bio (barem se tako mislilo) idealan za dometnuti se bazena u katarskom pijesku. Nisu Britanke ni bile odveć bolje, već su manje griješile. Poglavito u završnici, u kojoj su u konačnici određene pobjednice. Do 4.49 minuta prije kraja bilo je 9:7 za Hrvatsku, da bi završilo 11:9 za Veliku Britaniju. U biti, da Doha nije bio taj dodatni i nenadani ulog (Izraelke kao favoritkinje za 7. mjesto poražene su u četvrtfinalu), da nam se nije smiješio prvi plasman na SP, subotnja večer u Eindhovenu ne bi bila baš tako tužna.
Tek mi je sada žao
Ovako, izbornik Bruno Sabioni, ostao je sam sa svojim mislima u hotelu do dugo uvečer, u glavi “vrteći” film utakmice.
- Tek mi je sada, kako vrijeme odmiče, žao što nismo pobijedili. Svjestan sam kakvu smo priliku propustili. Kod 10:9 za njih bile su do kraja još 43 sekunde, imao sam opciju ili da zovem odmah time-out, pa da idemo s vratarkom u napad, ili da idemo na izbačaj. Ako i ne bude išlo ostao bi mi time-out i sigurno još nešto sekundi, ali odmah smo izgubili loptu i praktički je to bio kraj.
Jesu li vas nečime iznenadile jer, kad govorimo o Britankama, one su naš rang, nemaju novca, proračunska su sredstva doslovno svedena na nulu?
- One nas nisu ni sa čime iznenadile, iznenadili smo sam sebe. Jedino se ne mogu oteti dojmu da smo mi uz lošiju igru svejedno bili bolji od njih. Tri gola koja smo primili, osmi, deveti i deseti, pomalo su za rubriku “vjerovali ili ne”. Ali, to je tako u sportu.
Da, i tu valja navesti da su griješile baš ponajbolje i najiskusnije. Medvešek je odlična vratarka, najbolja naša, ali primi gol u prvi kut za smanjenje vodstva 9:8, a onda iskusna Skelin napravi prekršaj u napadu, koji završi na drugoj strani golom za 9:9. Možda i to treba proći, cijena odrastanja.
- Nije lako i dobro preskakati stepenice, ali i to odrastanje ima cijenu. Ovo su gorki porazi. Curama ja zato ne zamjeram apsolutno ništa, ponavljam, svu odgovornost preuzimam na sebe. Vjerujem da sam ja možda mogao napraviti neke sitnice koje su mogle u datom trenutku odvesti naše vodstvo i na tri gola razlike.
Moramo se malo vratiti na skupinu. Budući da smo bili u prvoj jakosnoj kategoriji, Divizija I, u krugu 8 najboljih iz Splita 2022., dopala nas je iznimno jaka skupina, za koju smo znali kako u njoj, u prve tri utakmice, nemamo baš nikakve šanse.
- Nama je skupina bila stvarno prejaka. Nizozemska, prvakinje svijeta, pa Grčka, doprvakinje Europe, i onda još Mađarska, koja je velesila i u ženskom vaterpolu. Stoga je nama cilj u ta prva tri dana bio isprobati što više varijanti u obrani i napadu, te da probamo, bez obzira na visoke poraze, ipak malo pomalo rasti. Ne klonuti glavama. Zato što smo znali da će nas utakmica osmine finala protiv Srbije u biti odrediti. Ili smo među osam, ili u poretku od 9. do 12. mjesta. To smo prošli, a onda je slijedila Španjolska. One su, pak, u Eindhoven došle sa zlatom iz Splita 2022. Dakle, ponovo top sastav. Zato je poredak od 5. do 8. mjesta bilo “društvo za nas” - veli Sabioni.
Upravo ste tu, u tom vašem “društvu”, odigrali po nama daleko najbolju utakmicu, susret protiv Francuske, neovisno porazu (10:12). Bolju i od one u kojoj ste pobijedili Srbiju.
- Oni jako puno ulažu u reprezentaciju, neke su igračice i naturalizirali jer očito im je cilj kao domaćinima OI u Parizu imati u svakom sportu što bolju reprezentaciju. One su sigurno, bez daljnjega, šesta ženska reprezentacija u Europi, ali se to u vodi uopće nije dalo za zamijetiti. Bili smo u egalu, a tko zna kako bi završilo da nije bilo nekih pogrešaka u završnici...
Na koncu EP-a jeste li zadovoljni curama, bi li ovo natjecanje nazvali uspješnim, neuspješnim, u skladu s očekivanim...
- Nakon zadnje utakmice održao sam kratki sastanak i od srca sam im rekao da mi je krivo što smo izgubili jer sam vjerovao da smo ih mogli pobijediti, te se tog dojma ne mogu oteti ni sada. Sve ono što je bilo loše, prebacujem na sebe. Ja sam kriv, a njima sam poručio samo da dignu glave i sve ovo što smo prošli da im bude na ponos, te da samo nastave raditi. Ako se vidi ikakav napredak, to je već veliki pomak. Nama je ipak ovaj turnir poslužio jako dobro i zato mi je opet krivo što nismo otišli u Dohu jer bi to ovim curama bio fantastičan poticaj da nastave i dalje naporno raditi. Imali smo stvarno tešku skupinu. Ljudi moji, budimo realni, od pet najjačih reprezentacija mi smo igrali s četiri. Skupina Nizozemska, Grčka i Mađarska, a onda još i Španjolska. Evo, Grkinje su osvojile broncu, a Nizozemska i Španjolska igrale finale. Znam da će uvijek biti onih koji će se podsmijavati, omalovažavati, ali do mišljenja takvih ljudi mi nije stalo, nisu bitni.
Što ovim djevojkama, odnosno, našem ženskom vaterpolu, treba da bi bile jače, konkurentnije?
- Ja sam tu imao jednu Neli Janković, koja ima 14,5 godina. Najmlađa na cijelom turniru! Pa Niku Alamat. Imam 10 igračica ispod 20 godina. Budimo realni, ali mi smo tu došli, možda je ružno reći, s dječjim vrtićem. Jako je bitno očuvati te cure jer kad smo počeli na pripremama sam imao 23 igračice. Znate zašto? Pa, zato jer 24. ili 25. mi nemamo! Nemamo! Jedna Italija, Francuska, Mađarska, Španjolska sastavlja reprezentaciju iz bazena od nekih 300-tinjak djevojaka. Mi imamo to što imamo i ne kukamo. Ne radim to ni sada, ali ne možeš ni glavom kroz zid. Ako je netko bolji, stariji 7-10 godina, imaju iza sebe deset velikih turnira tipa OI, SP ili EP, bilo bi i nelogično da te djevojke koje treniraju jednom dnevno i bez velikog natjecanja sada dobiju nekog takvog. U sportu je to nemoguće.
Koliko je nama na ruku išao ovaj sustav s podjelom na dvije jakosne skupine ili divizije? Mi smo u Diviziji I, ali onda to za tri prve utakmice na turniru znači porazi, i to visoki. Psihološki to možda djeluje deprimirajuće i za igračice...
- Da smo bili u lakoj skupini, onda bismo sparing treninge radili s jačim sastavima, ali niti jednog trenutka se nisam žalio. Zato nam je bilo teško igrati sa Srbijom, koja je došla u tu utakmicu s tri pobjede, ali nad lakim suparnicama, no to im je podignulo samopouzdanje. Zbog toga je mene veselila pobjeda nad Srpkinjama jer dobiti takvu utakmicu, u takvim okolnostima, silno je postignuće.
Dale su mi puno ljubavi
Bruno Sabioni je dosad radio isključivo u muškom vaterpolu. U konačnici, u njemu je i danas jer je i dalje ujedno i izbornik muške reprezentacije do 16 godina, koja ove godine ima SP na Malti, koordinator je mlađih godišta Solarisa i vodi dječake šibenskog kluba godište 2010.
- Nikad u svom životu se nisam vidio u ženskom vaterpolu, baš nikad! Međutim, kad su djevojke ostale bez izbornika, i pričajući s Ratkom Rudićem, ljudima u Savezu, vidio sam da tim djevojkama treba netko tko će im se požrtvovno dati da s tim curama napravi jedan dobar rezultat. Uzeo sam si razmisliti 4-5 dana. Da mi je bilo teško raditi s njima, nije. One su meni dale toliko ljubavi u tom radu. Jedva sam čekao doći na ta naša okupljanja koliki je njihov entuzijazam. Čast mi je biti izbornikom ženske reprezentacije. Da, nije isti pristup ni prema svakoj utakmici, pa onda ne može biti isti ni prema dečkima i curama. Ono što sam im želio staviti do znanja jest da želim stvoriti ekipu koja će proživljavati sve zajedno, da budemo sretni i u pobjedi, pa i porazu. Na kraju sam to uspio ostvariti. Nije isto raditi s muškarcima i ženama, to ne, ali ti se kao trener moraš prilagoditi. Vaterpolo je isti sport, jasno, nije isto seniorski muški i ženski vaterpolo, ali ista su pravila, ista lopta - zaključio je Bruno Sabioni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....