U utorak navečer su na bazenu uz Savu Mladostii Primorje EB odigrali majstoricu serije za treće mjesto u Hrvatskoj, pomalo i rezultatski nevažnu utakmicu koja je pak imala je svoj pa i ne baš tako maleni značaj. Bile su to posljednje igračke minute jednog olimpijskog pobjednika. Jednog prvaka Europe. Trofejnog hrvatskog reprezentativca, jednog od ponajboljih vaterpolista od osamostaljenja. Kapicu s glave posljednji put je skinuo Petar Muslim. Za prijatelje, suigrače, poznanike, ali i poklonike ovog sporta jednostavno - Musa. Igračku je karijeru okončao još jedan od londonskih zlatnika. Onih koji su se prije 11 godina uspeli na Olimp, ostvarili najveći uspjeh hrvatskog vaterpola.
No, valja se ipak za ovu priliku i brzinski vratiti koju godinu, čak i koje desetljeće uostalom unazad. Rođeni Splićanin (1988. godina) u vaterpolo je uronio kao dječak, kasnih devedesetih, ali manje je znano kako Petar vaterpolo u tim svojim dječačkim danima ne da nije volio, već je od njega i bježao. Osim najužeg kruga obitelji teško da bi to itko znao da sam Musa - puno godina kasnije - nije to javno priznao
- Kao mali često bih zaobilazio trening. Ili, pak, došao na bazen i samo smočio gaćice i ručnik kako bi moji doma mislili da sam bio na treningu - govorio je Muslim o tim začecima.
Sa samo 19 došao u Mladost
Međutim...
- Sve se promijenilo kada sam prešao u kadete i tada sam konačno osjetio loptu onako kako treba.
Očito je Musi lopta u tim dječačkim danima bila i možda prevelika, trebalo je pričekati da “kliknu” on i vaterpolo. A onda... Onda je strelovito iznjedren talent jednog mladića. Muslim je poškovac, točnije taj mu je splitski klub matičan, iako u njemu načelno i nije ostavio prevelikog traga. Dosta razumljivo uzme li se u obzir da je u ljeto 2007. sa samo 19 godina došao u Mladost, zajedno s još jednim obećavajućim mladićem istog godišta, Makaraninom Ivanom Buljubašićem iz Jadrana.
Petar Muslim je dotad već prošao mlađe reprezentativne uzraste, te je s Hrvatskom kao junior bio svjetski doprvak u Argentini, europski doprvak na Malti, te jednom brončani na kontinentalnoj smotri u Istanbulu. Trener tog reprezentativnog uzrasta tada je bio Miki Damjanić koji je promatrajući “rađanje zvijezde” iz prvog reda, logično bio ključan i za Muslimovo dovođenje u Mladost. Prvi ključni trenutak u Musinoj karijeri.
U trenutku kada je potpisao za Žapce, Musa je slovio ako ne za najboljeg, onda za jednog od najboljih mladih centara. Na svijetu! Početak te sezone koja će završiti naslovom prvaka države nije bio briljantan u rezultatskom pogledu za Mladost. Tako je trenera Damjanića zamijenio Ozren Bonačić, što je drugi prijelomni trenutak Muslimove karijere. Naime, iskusni vaterpolski vuk, stručnjak s istančanim okom za detalje, posebno mlade igrače, vidio je u Muslimu nešto više od centra. Odnosno, Bonačić je prvi primijetio da Muslim jest kvalitetan sidraš, ali sjajnog plivanja, mekane ruke, preciznog šuta... Nije baš karakteristično za centre. Doista, Muslim je i znao opaliti iz vanjske linije, a kada je to činio, navijači bi u pravilu još za leta lopte proslavljali pogodak. U svakom slučaju, trener je presudio. Bone je Musu odmaknuo malo podalje od suparničkih vratiju. Nije više bio centar, već klasični vanjski, lijeva strana.
- U početku sam bio očajan, ljutit na trenera. Želio sam otići iz kluba, onda sam shvatio da je on vidio nešto što nitko drugi nije, za što ni ja nisam znao - govorio je kasnije Muslim u prisjećanju na taj trenutak.
Duboki trag na Kantridi
A upravo taj potez je Muslima učinio višestruko svestranim igračem, opasnim vanjskim, ali koji jasno i dalje može odigrati i na dva metra. Jasno, kao takav nije mogao proći nezamijećeno kod Ratka Rudića s kojim će doživjeti zvjezdane trenutke na EP u Zagrebu 2010. i na OI u Londonu 2012. Dakako da je bio oslonac i novom izborniku Ivici Tucku, s tim da ga je ozljeda ramena doslovno koji dan prije početka EP u Beogradu, u siječnju 2016. odvojila od momčadi. U koju se više nije vratio.
Neovisno tome, Musa je ostavio izrazito dubok trag među Barakudama. Bez njegovog doprinosa danas bismo možda imali i koju medalju manje. Takav je to bio igrač. Ujedno sastavni dio najboljeg Primorja u povijesti. Stoga nije iznenađenje nimalo da je jedan rođeni poškovac jedan dio karijere završio baš na Kantridi. Onaj igrački. Već od danas je započeo novi. Petar Muslim je novi sportski direktor Primorja EB.
Riječani osvojili broncu Zagrebu
MLADOST - PRIMORJE EB 17:18 (14:14) (1:5, 5:2, 4:4, 2:5 - 3:4)
ZAGREB – Plivalište uz Savu. Gledatelja 150. Suci: Radičević (Dubrovnik) i Copić (Šibenik). Opunomoćenik: Goreta (Šibenik).
MLADOST: Jurlina (1 obrana), Fajković, Dadvani 1, Vrbnjak 1, Gluhaić 3, Jelača 1, Adeišvili, Rakovac 3, Elez, Mijić 3, Herceg 1, T. Fabris 1, Sunara (12+2 obrane), Mihaljević Zaratustra. TRENER: Zoran Bajić.
PRIMORJE EB: M. Čubranić 7(obrana), L. Babić, Te Riele 1, Kadivec, Brubnjak 3 (0-1), Da. Brguljan 2 (1-1), N. Čubranić 1 (1-2), K. Babić 1, Franulović, Muslim 1, Crippa 2, Tončinić 1, Dipić, G. Burburan 2. TRENER: Igor Hinić.
PETERCI: Mladost -, Primorje EB 2-4.
OSOBNE POGREŠKE: Mladost 16, Primorje EB 17. TREĆA OSOBNA POGREŠKA: Franulović (13), L. Babić (20), Gluhaić (25), Dadvani (28). K. Babić (28), T. Fabris (32). ŽUTI KARTON: trener Hinić (28).
REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Mladost 9-16 (31%), Primorje EB 7-12 (58%).
--
RASPUCAVANJE PETERACA: 14:15 Da.Brguljan, 15:15 Rakovac, Muslim – Sunara brani, 16:15 Mijić, 16:16 Brubnjak, Elez – greda, N. Čubranić - Sunara brani, Jelača - greda, 16:17 Te Riele, 17:17 Vrbnjak, 17:18 Da. Brguljan, Rakovac – M. Čubranić brani.
Krasnu su utakmicu za oproštaj od sezone priuštili svojim pristalicama Mladost i Primorje EB, u majstorici za treće mjesto u državnom prvenstvu. Po rezultatskim obratima preslik finalnih dvoboja za naslov prvaka i očit dokaz da je dečkima iz oba sastava itekako stalo, da im nimalo nije bilo nebitno hoće li ovo prvenstvo završiti na trećem ili četvrtom mjesto, hoće li sezonu okončati pobjedom ili porazom.
Početak je bio šokantan za domaćina, a mladi Riječani su žestoko "zagrizli" od prve sekunde. U prvoj četvrtini je Primorje EB povelo 3:0, a završilo 5:1. Riječki igrač više 5-5, od toga Tin Brubnjak 3 gola. S druge strane Mladost je imala igrača više 1-6, vratar Jurlina tek jednu obranu. Logično da ga je trener Bajić zamijenio s Eugenom Sunarom, što se pokazalo punim pogotkom. U drugoj dionici - druga priča.
Sada se probudio inat u Žabaca, malo potaknut i skandiranjem primorjaških navijača pristiglih iz Rijeke, pa su ovu dionicu Zagrepčani dobili 5:2 i u poluvremenu stigli na samo gol minusa. Ovakav je zaostatak ostao i tijekom treće četvrtine, da bi u zadnjoj dionici, točno 5.09 do kraja golom centra Branimira Hercega Mladost prvi put povela, 12:11. Samo dvije i pol minute prije kraja Mladost je vodila s 2 gola razlike, 14:12, ali nisu to uspjeli Zagrepčani sačuvati. Pogađaju dvojica najstarijih gostujućih igrača, prvo Darko Brguljan, a onda i Petar Muslim, 6 sekundi prije kraja za remi i peterce. Rulet peteraca u kojem je Primorje EB bilo na koncu sretnije i spretnije.