Hrvatska - Francuska večeras. Zemlje bez previše poveznica, osim boja na zastavi, ali kad pogledamo prema francuskoj klupi, ono tamo - Vjekoslav Kobešćak. U vodi pak bi se mogao naći i još jedan Hrvat. Doista će se valjati koncentrirati i znati u tom susretu “koji su tu naši”...
Šalu na stranu, nismo nikada imali problema s definiranjem odgovora na to pitanje, ali u francuskoj momčadi bi doista vrlo lako danas mogao nastupati jedan Hrvat. Francuski izbornik je u hrvatsku metropolu doveo 15 igrača, od utakmice do utakmice - kao i svi ostali - ima pravo odabrati uvijek različitih 13, ali u ovakvoj situaciji sasvim je realno očekivati nastup Duje Živkovića. Neki se dan kolega u redakciji našalio, mi prihvatili pa onda i objavili da je Duje u biti postao prvi hrvatski sportaš koji se plasirao na Olimpijske igre u Parizu.
- Ha-ha, nadam se da će tako i biti - slaže se Duje.
- Naravno, šanse su zaista velike. Moram se samo dokazati, i naravno da nitko tu nema svoje zajamčeno mjesto. Olimpijske igre su velik projekt Francuske u koji su stvarno puno uložili, tako i u vaterpolu. Tu je jedan doista ozbiljan broj dobrih igrača. Sad ćemo vidjeti. Ovo mi je prvi turnir koji igram za francusku reprezentaciju.
Duje Živković inače nije baš prvi Hrvat u redovima Galskih pijetlova. Prvi je bio Zagrepčanin David Babić, bivši igrač Mladosti i Medveščaka, koji još uvijek i igra u Le Championatu. No, jednako tako Duje nije baš ni klasična, sportska naturalizacija. Rođen je 1990. u Splitu, ali je jako brzo, kao dijete već otišao i školovao se u Francuskoj. Valja pojasniti malo. Njegov otac, poškovac Renato Živković, donedavni dugogodišnji glavni tajnik Hrvatskog vaterpolskog saveza, prvi operativac nedavnog EP u Splitu, sada LEN direktor za vaterpolo, i sam je bio vaterpolist, te je dugo igrao u Francuskoj. Između ostalog baš u Tourcoingu u kojem je Duje sada.
- Rodio sam se u Splitu, ali sam kao beba, mislim 10-ak mjeseci već preselio s roditeljima u Francusku. Tako da sam ja odmah dobio, odnosno relativno brzo, francusko državljanstvo i tamo sam uostalom odrastao i krenuo u školu. Do 10. godine sam bio u Francuskoj, vratio se u Split, tamo bio sedam godina i tad već igrao vaterpolo, da bih došao u Mladost na novih sedam godina, dok sam od 2015. sam u Francuskoj. Prvo u Montpellieru sedam godina, ove sezone u Tourcoingu. Od malih nogu sam ja u biti i Francuz, od pete ili šeste godine sam upisan i u njihov vaterpolski savez - pojašjava Živković.
Duje je u Mladosti jedno vrijeme igrao i s mlađim bratom, jasno također ljevakom, Ivanom koji je jednako tako sada u Francuskoj. Odličan igrač, sjajnog šuta, brzog plivanja, discipliniran. U doba igranja u Mladosti uspješno je i s dvije operacije nadvladao tešku bolest (tumor), te se vratio vrhunskom sportu. Na reprezentativan način.
Dignula se kvaliteta
Duje je navlačio i kapicu Barakuda između 2013. i 2014. te osvojio broncu na FINA kupa u Almatiju. Kasnije je bilo doista teško izboriti mjesto na desnoj strani, uz Jokovića, pa onda još i Xavija Garciju. Kako izgleda iznutra francuska reprezentacija, vaterpolo u cijelosti?
- Posljednjih 10 godina se stvarno podignula kvaliteta vaterpola. Velik broj jako dobrih stranaca dolazi u klubove, što je s jedne strane podignulo kvalitetu lige, ali automatski i domaćih, francuskih igrača. Puno se bolje radi s mlađima. No, jednako tako se vidi da iza svega stoji i taj veliki projekt Pariz 2024.
Počeli su stizati i prvi stvarno dobri, veliki rezultati francuske reprezentacije koja više nikako nije šala. Prošle godine je ta momčad na velikim, službenim natjecanjima pobijedila jednu Španjolsku, pa Crnu Goru, remizirala s Grčkom brončanom s OI u Tokiju 2021. i SP u Budimpešti 2022. U Splitu na EP je Francuska u četvrtfinalu svladala Srbiju, nimalo slučajno. U Svjetskoj ligi prošle godine su igrali polufinale. Koliko je sada postalo teško “upasti” u francusku reprezentaciju?
- Ima sigurno 16-17 igrača koji imaju kvalitetu za višu razinu. Nije toliko teško kao recimo u Hrvatskoj, ali opet, čini mi se da postaje sve teže, konkurencija je sve jača.
U jednom je Francuska, kada je vaterpolo u pitanju, miljama ispred Hrvatske. Brojka bazena u državi se mjeri u tisućama, 5000, 7000... Koliko srce poželi. Plivanje je recimo u nekim sredinama i obvezan školski predmet za djecu.
- To je točno tako. Nikada mi nemamo problema s terminima treninga ili utakmica, priprema. Djeca od malenih nogu idu na bazen. Općenito, Francuzi su dosta osviješteni po pitanju sporta. Jako puno rade na svojoj fizičkoj spremi. Nebitno, jesu li to amateri, građanstvo, profesionalci, svi vježbaju. Baš svi.
Mi sebi tepamo da smo kao nešto sportska nacija, što je poprilična neistina. Prvi smo u Europi samo po pretilosti. Odlaskom u Francusku je vjerojatno Duje zapravo tek dobio stvaran pojam što znači “sportska nacija”.
- To svakako, ali također i drugi pojam po pitanju profesionalnosti u sportu. Evo recimo, francuska vaterpolska reprezentacija tu u Zagrebu. Iza nas je jedan stožer od, pa čak ni ne znam koliko, 9-10 ljudi. Imamo trenera plivanja, kondicijskog trenera, jasno tu je naš Vjeko Kobešćak i izbornik Florian Bruzzo koji je kao menadžer. Imamo i vođu puta, liječnike, fizioterapeute. Stvarno, zavidna razina i onda se u takvoj sredini osjećaš baš ono, kao pravi profesionalni sportaš. Na nama je misliti samo o bazenu, treninzima, utakmici, igri svojoj i suparnika. Idealno.
Ukoliko se ne varamo, Duji turnir u Zagrebu jest prvi pod francuskim stijegom, ali nije i prvi put da je na pripremama, da je zaprimio poziv izbornika Floriana Bruzzoa.
- Da, iza prošlog Božića u Parizu, to je bio prvi poziv. Ali više pripreme neke, da se malo upoznamo idemo tako nazvati. Tjedan dana, ali nismo igrali utakmice. Ne službene. Možda smo odigrali nešto malo protiv Marseillea, ali više je to bilo testno okupljanje, a Zagreb je prvi onako “pravi” turnir.
Konkurencija je jaka
Duje možda bude među 13 Francuza za utakmicu protiv Hrvatske, u četvrtak, od 18.30 sati. Neće baš biti obična utakmica, za vas osobno.
- Sigurno da će biti čudnija, koliko god sam dugo ondje i nije mi nikakav problem, tako mi je normalno što sam sada došao s Francuzima u Zagreb gdje sam dugo igrao, i supruga mi je Zagrepčanka, ali... Kad dođem na bazen, vidim Hrvatsku s druge strane, opet će biti posebno malo. Igrao sam za Hrvatsku, sada igram za Francusku. Bit će to jedno zanimljivo iskustvo, sigurno.
Marseljezu jasno znate?
- O, kako ne bih znao, pa odrastao sam, krenuo u Francuskoj u školi. To se ondje uči kad smo bili mali.
Duje Živković je inače ljevak, na ZG turnir je Francuska došla s ukupno čak trojicom ljevaka. To je poprilična konkurencija. Prvi izbor je u biti Ugo Crousillat koji je inače prije 10 godina, igrajući za Crnu Goru, osvojio srebro na SP u Barceloni 2013. Drugi ljevak je Michal Izdinsky.
- On je iz Marseillea, posljednje 2-3 godine mislim da nije bio u reprezentaciji, ali prije jest. Ako se ne varam, Uzdinsky je bio i na OI u Riju 2016. Konkurencija je vrlo jaka, ali tko zna, može to biti jedna jako dobra napadačka opcija sa svom trojicom. To prepuštam trenerima.
Znamo samo jednu osobu kojoj će u četvrtak navečer teško, nemoguće se opredijeliti za koga navijati. Otac Renato. Ne može nikako protiv Hrvatske u čijoj je kreaciji Saveza živio posljednjih desetljeće i pol. Opet, kako će protiv sina. Rješenje je možda... Neka Hrvatska pobijedi, dok Duje zaigra i neka da pet golova! Pet golova bliže Parizu 2024.