Učinili su to izabranici trenera Mile Smodlake na dojmljiv način, “samljevši”, u svim dijelovima igre nadvisivši jugaše. Prvi je to i trenerski trofej Mile Smodlake, te su u biti minula 2 dana vrhunskog vaterpola u Zagrebu, završnice Hrvatskog kupa, obilježeni kao - Dani Jadrana! Da cure ne budu usamljene sa svojim pokalom, priključili su im se malo kasnije i muškarci koji su u finalnom dvoboju odigranom na bazenu Mladosti u Zagrebu pobijedili Jug Adriatic osiguranje sa 14-11 (5-1, 5-5, 2-0, 2-5).
Jug je pak u laganom problemu. Protekla je tako već i treća godina kako ne uspijevaju slaviti u ovom natjecanju (prethodne dvije godine je bolja bila Mladost). No, ima i jedna teža od toga. Nakon puno im se vremena dogodilo da je protekla cijela jedna kalendarska godina bez ijednog trofeja.
Malo “šaha u vodi”. Na to bi se dalo svesti prva četvrtina ili barem njezine uvodne minute. Jadran obrambeno sjajan, zona pokretljiva, pozornost na Fatovića, zatvaranje Jokovića i prepuštanje šuta Kržiću, Beniću, Tomasoviću... Nije baš onda slučajno da je nakon prve četvrtine rezultat bio čak 5:1 za Jadran!
Malo je koja momčad kadra jugašima utrpati čak pet “komada” u osam minuta. Štoviše, onaj jedini pogodak Gospari su postigli tek iz peterca, 14 sekundi prije kraja. Ton je igri Splićana davao Luka Bukić. Gol za 1:0 s lijevog krila, pogodak za 3:0 sa srednjeg vanjskog i asist Butiću za 4:0. Gol za 2:0 djelo je Gospara, ali u redovima Jadrana - šrauba Nikše Dobuda.
Sjajna večer vratara Anića
U drugoj četvrtini - ista priča. Smodlakina squadra odlučna u rastavljanju Kobešćakove koncepcije. Nemaju Dubrovčani protulijeka ili možda primjereno dobu u kojem se nalazimo, nemaju cjepiva splitske snajperiste. Sad se probudio i Marinić Kragić (6:1), ali nastavlja i Bukić (7:2), a sjajnu su akciju iz kontre povukli Butić s prebačajem za Marinića Kragića koji onda asistira Duževiću gotovo na polaganje (8:2). Trener Kobešćak je sve s klupe pokušavao ne bi li razbudio svoje trupe, pa je čak s gola povukao Popadića, a ubacio na nekoliko minuta mladog Ivana Jurišića.
Djelomice i uspijeva, budući da je Jug preko Argyropoulosa, Jokovića (5 m) i Kržića smanjio na 8:5. Taman kada su se jugaši i ponadali da su nadomak povratku, Marinić Kragić i Butić torpediraju Jugova vrata iznova. Četiri razlike u poluvremenu (10:6) ni u kojem slučaju nije riješena utakmica, ali... Nije ni daleko od toga. Posebno jer je s druge strane vrlo jak i silno odlučan sastav koji je sve podredio u cijeloj prvoj polovici sezone baš za ovaj trofej. I drugo, Jug je prvo poluvrijeme odigrao kriminalno loše.
U trećoj dionici je bilo pak vidljivije nešto drugo. Želja! Ona je jednostavno u Splićana bila veća, ustrajnija. Ne možemo napisati da Jug nije želio, da im se nije htjelo. To ne postoji u finalu, ali jednostavno angažiranost, srčanost, enormna eksplozivnost bila je debelo na strani Splićana. Na to se nadovezala sjajna večer splitskog vratara Anića, u nekim trenucima možda i nedostatak sreće za jugaše, ali trofej i više no zasluženo ide u Split.