Apsolutni preporod. To je doživio u ovoj kalendarskoj godini Ivan Marcelić, nositelj kapice broj 1 u momčadi novog prvaka, zagrebačke Mladosti. Siječanj 2021. Marca, kako ga zovu suigrači, je bio u krizi. Ništa strašno, nešto što je poznanica vjerojatno baš svakom sportašu, ali za njega je došlo baš u nezgodnom trenutku. Doduše, kao da postoji zgodan trenutak za krizu... U siječnju je čak ispao i s vrata svojeg kluba.
U živom nam je sjećanju finale Kupa, Mladost - Jug. U poluvremenu te utakmice, jugaši su silovito preokrenuli s 4 gola u nizu, poveli 9:7. Marcelić je u dvije četvrtine imao tek 2 obrane. Tada trener Zoran Bajić između vratnica šalje mladog Jerka Jurlinu što će se kasnije pokazati dobitnom kombinacijom jer mu ovaj uzvraća s 10 obrana, te je Mladost u konačnici osvojila Kup. Ono famozno finale u kojem je Harkov postigao 7 golova za pobjedu 15:13. No, iste večeri je izbornik Tucak objavio popis kandidata za predolimpijski turnir u Rotterdamu, a na njemu nije bilo Marcelića.
Zatvorili lijepu priču
Kasnije će se pokazati baš taj trenutak kao početak Marcinog uzleta. Naime, nakon stanke poradi nastupa reprezentacije, Marcelić kada se vratio između vratnica, bio je u svakoj, ali baš svakoj utakmici ako ne najbolji, onda jedan od najboljih među Žapcima. Finale je bilo njegovo. U prvoj utakmici 13 obrana, u drugoj 8 (jedina koja nije bila dvoznamenkasta), u trećoj 12 (jedan peterac), u četvrtoj 12 i konačno u petoj 11 obrana. U toj petoj je imao neke obrane za sjećanje. Dva ukroćena sjajna šuta Obradovića pa obrana kontre Fatoviću na početku utakmice kod 1:0 za Mladost, ali više od svega čak dva obranjena peterca u raspucavanju za trofej. Oba Lorenu Fatoviću, uistinu najboljem strijelcu lige i najboljeg igraču Juga. Sasvim zasluženo je trofej za najboljeg vratara prvenstvene sezone otišao u Ivanove ruke. Usuđujemo se zato ispisati i sljedeće. Jedno od 11+1 mjesto za OI u Tokiju je već rezervirano. Za Ivana Marcelića!
- To ćemo ostaviti izborniku ipak, ali da su mi Igre san, kao i svakom sportašu, to valjda ne moram ni spominjati. Tome svi težimo.
Ivan Marcelić je pak bio jedna od ključnih karika u osvajanju naslova prvaka Hrvatske nakon 13 godina. Ujedno, konačno i jedan od onih mladostaša koje ćemo sigurno gledati još barem jednu sezonu uz Savu.
- Zatvorili smo jednu lijepu priču posljednje tri godine u kojima smo u Zagreb počeli vraćati trofeje. Čak 5 ukupno, po 2 kupa i Regionalna lige te ovaj, nekako ipak najdraži. Iskreno se nadam da neće to biti i posljednji od nas. Odnosno, da ćemo se uspjeti konsolidirati, ako ne odmah iduće sezone, barem nakon toga. Da opet igramo finala. Ova momčad je bila stvarno strašna. Svaki je imao ono nešto, ono što Amerikanci kažu “chip on his shoulder”.
Samo poradi pojašnjenja fraze koja nije toliko uobičajena, pod njom se misli na iskazivanje odlučnosti, pomalo određenog gnjeva da se iskaže da vrijede više odnosno da ih se podcjenjivalo.
- Svaki je imao nešto za dokazati da zaslužuje više, posebno što nam je ona prethodna sezona završila onako kako je završila, teškim porazom u Dubrovniku. Uz to, prekinuta je bila Liga prvaka, a mi smo se već bili i plasirali za završni turnir. No dobro, što je - tu je.
Fatović pucao kao 2018.
Možda te sve to baš i trebalo doživjeti za ovakav epilog, dvostruke krune ove sezone.
- Teško da smo bolji kraj sezone mogli zamisliti.
Marcelić je proživljavao inače dosta teške trenutke i u prosincu prošle godine već. Javnost niti ne zna, ali usred sezone je Marcelić smijenjen s dužnosti kapetana. Ono u čemu je Mladost ipak malo evoluirala je da je ta smjena obavljena bez nekih velikih “lomova”. Svemu tomu unatoč, i smjeni s kapetanskog mjesta i krizi, ispadanju iz kruga reprezentativaca, Marca je u finalu bio, kako se to veli, “u zoni”.
- Jesam, dobro sam osjećao, a na kraju je baš kulminiralo. Sezona je krenula dobro, a onda i neke izolacije, karantene, ostali smo bez Lige prvaka, ja nisam otišao u Rotterdam, ali sam iskoristio sve to na najbolji mogući način. Povukao sam se s Franom Vićanom na bazen i radio “krvnički”. Voda i teretana, a ovo je ono što smo dobili na kraju.
Kako ste skinuli dva peterca najboljem strijelcu lige, Lorenu Fatoviću?
- Nemam pojma, ha-ha.
Hm, dosta iskreno, iako...
- Dugo mi već igramo jedan protiv drugog i u tu stranu gdje mi je on pucao, onaj drugi njegov peterac, tamo mi je zabio u finalu Kupa 2018. Minutu i nešto prije kraja, tada su oni osvojili Kup. Sve se to prati, gleda, analiziramo mi to. Ne mogu reći da je sve baš slučajno i prepušteno nekoj igri na sreću. Mora biti i malo sreće, ali pratili smo, gledali, znali više-manje što kako i tko puca, radi.
Galama s gola
Ovo spominjanje “znali smo”, “gledali smo” odnosi se na Marcelića i trenera vratara Mladosti, legendarnog Franu Vićana.
Jednog od najboljih na svijetu ikad, čovjeka koji dan-danas ima bilježnicu (možda ih je i više) u kojoj je vodio kako koji igrač puca iz različitih pozicija. Po tomu je bio poznat. Prava je odluka i izbornika Tucka što je Vićana pozvao u stožer reprezentacije.
Što se Marcelića tiče, ono što se ne može zaključiti, čuti putem TV prijenosa, jest njegova izrazito bitna uloga tijekom utakmice. Naime, bazen odjekuje njegovim povicima, u obrani i napadu, gdje raspoređuje igrače, upozorava gdje tko treba stati, koga paziti, koliko je vremena preostalo, kome dodati... Galama s gola je doista poprilična. Marca nije baš samo vratar, nego doista trenerov glas, ruka u vodi.
- Takav sam oduvijek, od mlađih kategorija. Treneri su mi uvijek i u tom pogledu ukazivali povjerenje. U mlađim uzrastima Hrvoje Hrestak, pa poslije u seniorima Emil Nikolić, poslije Vjeko Kobešćak. Ja bih ih stvarno i pitao: “Čujte, nemojte se ljutiti, ali ja to tako i tako vidim, radim”. Sva trojica trenera su mi rekla: “Pa, zato i jesi tu, radi to što radiš”. Tako radim i danas, čini mi se da dečkima paše, pomaže, nikome ne smeta. Meni isto pomaže. Prije mi se znalo dogoditi, a mislim vjerojatno će mi se i opet koji put dogoditi, takav je sport, da se ja tu izgubim malo. Da počnem previše pričati i izgubim fokus odnosno uraditi neke stvari koje su baš samo moje, ali u globalu, čini se da to svima pomaže.