Nije baš uobičajena, čak je i izvanredno rijetka pojava u momčadskom sportu da kapetan - bilo da se radi o klubu ili reprezentaciji - ne bude uvršten u momčad. Posebno ne kada se radi o reprezentaciji za neko veliko natjecanje kakvo je predstojeće Europsko vaterpolsko prvenstvo u Dubrovniku i Zagrebu. Upravo je takav potez povukao izbornik Ivica Tucak i na prvi pogled iznenadio.
Primarno stoga što nije uobičajeno, potom i zato jer je sve nekako upućivalo da ćemo na EP 2024. s trojicom centara (Vrlić, Lončar i Krapić), s tim da bi uvijek jednog - svi su iznad 30 ljeta - odmarao jer u zapisnik utakmice ulazi 13 od ukupno 15 igrača. Ta je logika “pila vodu” iz sljedećih razloga: Vrlića se neće odreći jer je prvi, najbolji centar, Lončara neće “prekrižiti” jer je riječ o čovjeku kojeg je koji mjesec ranije tek zvao, nagovorio na povratak, dok Krapića neće jer osim kvalitete je ipak i... Kapetan.
Međutim, splet nekih drugih okolnosti, ozljede igrača, natjerale su izbornika Tucka na drukčiji pristup, argumentirano opravdanje i na nužnost zahvale kapetanu Krapiću.
Koliko je teško Tucku bilo donijeti tu odluku svjedoči i nesvakidašnji potez da svejedno zadrži Krapića cijelo vrijeme u momčadi, pa čak i da mu tijekom utakmice sjedi na klupi. Izbornik Tucak je naime ne jednom naglašavao minulih godina, s naglaskom na posljednje dvije kada je Krapiću i podarena uloga kapetana, kako se radi o nestvarno požrtvovnom sportašu, velikom motivatoru, sjajnom pozitivcu, vedrom duhu i snažnom osloncu. Gotovo pa da se natjecao u nizanju komplimenata.
Uz važan dodatak koji mnogi zaboravljaju. Centarski tandem u osvajanju naslova svjetskih prvaka 2017. u Budimpešti činili su Lončar i Krapić. Toliko o igračkoj izvrsnosti Krape, kako ga zovu u momčadi.
Mirni čovjek iz Rijeke
Međutim, i sami Ivanovi suigrači su doista uvijek biranim riječima opisivali tog “mirnog čovjeka iz Rijeke”. U biti, kad odvrtimo film malo unazad, iz tog grada je obilje takvih tipova, sjajnih likova: Roje, Hinić, Barač...
Mišljenje ovog novinara o Ivanu Krapiću je istovjetno onom njegovih suigrača i trenera, ali kako bi vam ga na najzorniji način približili, samo prenosimo njegove riječi, razmišljanja izrečene u subotu kasno navečer. Netom nakon što se vratio s priprema u Beogradu, koji sat nakon spoznaje da nije “u 15”.
- Ivica je to obrazložio vama, iste razloge je prethodno rekao i meni. To je odluka trenera koja nije ni najmanje lagana jer vjerujem da bi vjerojatno i on sam želio da nas može povesti svih 20, koliko nas je bilo u početku priprema - počeo je Ivan Krapić i nastavio:
- Prvo smo imali problem s Čagljem, pa malo s Bukićem, zatim Biljaka i sigurno da je Ivica procijenio kako mu među 15 fali vanjskih igrača, posebno ukoliko dođe do nekih problema. Sve to razumijem i prihvaćam. Sigurno da bi mi bilo drago da sam u momčadi, na kraju krajeva svi smo mi došli kako bimo izborili mjesto u reprezentaciji i da igramo na Europskom prvenstvu. Međutim, isto tako prihvaćam bilo koju ulogu. Ja sam u tu reprezentaciju došao prije dosta vremena i puno puta i ozlijeđen, u svakakvim stanjima. Ozljeđivao se i u reprezentaciji, imao i problema u klubovima zbog toga. Sve ovo govorim zato što smatram da se kod mene ništa još uvijek nije promijenilo i da ću ja u tu reprezentaciju i opet doći, konkurirati.
Jači za Fatovića i Lončara
Samo je na trenutak Krapić zastao pa rekao:
- Ako se sjećate, rekao sam vam prije dvije godine: “Igrao minutu, dvije, 21 ili 31, meni je svejedno odnosno najbitnije mi je da Hrvatska pobjeđuje”. I dalje stojim kod toga i tako razmišljam. Ako treba sada bacati vodu s klupe, dodavati bočice, ja ću i to raditi. Za mene postoji puno načina na koji se može doprinijeti momčadi, jedan od tih je i ovaj. Nemam što prigovoriti bilo kome. Ni izborniku, niti ikome, na kraju krajeva ni sebi jer sam dao cijelog sebe. Odluka je ovog puta bila ovakva, drugi put će biti možda drukčija i ništa, idemo dalje. Najbitnija je sada prva sljedeća utakmica, okrećemo se sebi prema Španjolskoj i to je jedini ispravan način za mene.
Kapetane, ovo je bilo, barem nam je takav sud... Predivno i sportski rečeno. Kapetansko ponašanje.
- Ma, ja to ne govorim da bih se ikome svidio, nego onako što mislim. U mojim godinama, još malo pa ću imati 35, stvarno jedino što mi je bilo uvijek bitno je momčadski uspjeh. Nisam ganjao osobnu statistiku koja, ne da mi je bila sporedna, nego me uopće nije zanimala. U vaterpolu, kao i svakom momčadskom sportu, jedino što te određuje je momčadski uspjeh! Medalje i trofeje koje osvajaš pod kapicom hrvatske reprezentacije. To je svima nama najbitnije, niti jedan klupski trofej se ne može mjeriti s reprezentativnim.
Dakle, ovako zbori, ovako razmišlja, ovako se ponaša Kapetan. Rijetko kada svjedočimo ovakvom istupu iz kojeg se iščitava praiskonski sportski pristup. Zato nam je bilo ovo lijepo čuti, nadamo se i vama pročitati. Možda smo vam ovime malo više približili Kapetana Barakuda. No kada smo već u razgovoru s predvodnikom ovog društva, zanima nas i njegov pogled, uvjetno rečeno “sa strane” jer nije baš on negdje po strani. Pogled na ove momke s kojima je prošao mjesec dana priprema za Gruž i uz Savu.
Jesmo li jači u odnosu na Fukuoku za recimo Fatovića?
- Jači smo sigurno, ali ne samo za Fatovića, nego i za Lončara. Obojica su donijeli kvalitetu više i to je jasno kao dan, ne treba naglašavati kakvog smo igrača dobili povratkom Luke Lončara. S njim i Fatovićem smo sigurno jači nego u Fukuoki. na treninzima smo isto djelovali vrlo dobro. Ove pripreme, koje su bile malo kraće, sigurno će kod svih utjecati na kvalitetu izvedbe. Pogotovo na početku turnira. Ne očekujem neki festival vaterpola u prvim kolima, ali smatram da smo unatoč tome mi momčad koja se jako dobro poznaje. Puno nas igra u istim klubovima, igrali smo i prije. To je velika prednost. Smatram da ćemo to pokazati već u prvim utakmicama u Dubrovniku. Sigurno nam neće biti lako igrati protiv Španjolske, to znamo jer ne samo što ih nismo odavno pobijedili, nego nam ni sa svojim stilom oni dosad nisu odgovarali. Ali... Vjerujem da nešto nama sada nosi i bazen u Gružu. Tamo je svakom gostu teško igrati, ja to jako dobro znam jer sam tamo puno puta igrao, uvijek na “suprotnoj strani”, ha-ha. Zato, koliko god nama neće biti lako, neće ni Španjolcima, siguran sam - veli veliki hrvatski kapetan i mirni čovjek iz Rijeke, Ivan Krapić.