Odličan običaj od 2007. baštini Hrvatski vaterpolski savez. Pri kraju godine, u prosincu, u pravilu vezano uz završni turnir Kupa, večer uoči finala organiziraju se Noć hrvatskog vaterpola. Trenuci za zajedničko okupljanje praktički gotovo pa cijele vaterpolske zajednice u Hrvata, ali i onaj trenutak kada se nagrađuju najbolji u minulih 12 mjeseci, kao i zaslužni za neko puno duže vremensko razdoblje...
Peta ‘zlatna’ noć
Noći hrvatskog vaterpola povremeno i mijenjaju svoje ime. Takve su nam u biti daleko najdraže, njih priželjkujemo, njima se veselimo. Naime, u godini u kojoj se osvoji zlato - u vaterpolu se samo zlata slave - ovakve svetkovine bivaju preimenovane. Pa smo tako imali Noć svjetskih prvaka 2007. i 2017. godine, zatim Noć olimpijskih pobjednika 2012. i Noć europskih prvaka 2010. i... Ove godine, dakako. Ne trebamo dalje pojašnjavati što, kako, kada i zašto.
U živom je sjećanju grotlo Spaladium Arene u Splitu, koncem kolovoza i početkom rujna. Turnir na kojem je Hrvatska i drugi put od osamostaljenja osvojila naslov prvaka Europe. E pa, u srijedu navečer su se u zagrebačkom klubu Lauba prisjećali vaterpolisti cijele 2022. - ne zaboravimo ni četvrto mjesto na SP u Budimpešti - ali osobito se nazdravljalo zlatu u Splitu i najboljem hrvatskom vaterpolistu 2022.
Nemojte ni pitati “kojem”. Prisjetite se samo opet tog Spaladiuma i 9000 grlatih navijača na tribinama. Ukupno, u šest susreta 51.000 gledatelja. Četiri utakmice s po 9000 navijača (pun kapacitet) te po jedna sa 7000 odnosno 8000. To su brojke koje su za vaterpolski sport brutalne. U biti, s iznimkom nogometa, za sve ostale su to brojke za dubok naklon. Baš kao što to isto zaslužuje čovjek kojem je klicala Spaladium Arena, vjerujemo i cijela Hrvatska.
Marko Bijač!
Dubrovačka hobotnica, čuvar mreže atenskog Olympiacosa, čudesno je branio vrata Barakuda proteklog ljeta. Upravo su u tijeku različiti izbori, glasovanja za najboljeg vaterpolista u Europi, svijetu. Biraju FINA, LEN, glasuju najpoznatija svjetska igračka i trenerska imena, te Marko Bijač stoji jako dobro. Visoko je u plasmanu. Onda nimalo ne čudi da je Marko Bijač i laureat inače 35. tradicionalnog izbora Večernjeg lista za Vaterpolista godine u Hrvatskoj. Sjećamo se našeg razgovora, dan uoči finala EP protiv Mađara. Pričali smo o svemu, pa tako i o cijeloj dotadašnjoj godini, njegovoj formi i nekim obranama u kojima je prkosio zakonima fizike. Jer, jedno je braniti, stati ispred gola, ali na čvrstoj podlozi (travi, parketu, pa i ledu), ali u vodi se uzdizati i držati tijelo do pojasa iznad razine, radeći tzv. škare i braniti, skakati, izvoditi parade, premještati iz kuta u kut...
Žiri izabrao Skelin
“Teško je nama vratarima pričati, procjenjivati nešto, posebno pričati o sebi ili tako nekim trenucima iz karijere. Sigurno da ima boljih i lošijih trenutaka, u sportu je to normalno. Pogotovo nama golmanima. Tu je sve malo istaknutije jer čim nisi na 100%, odmah se svaka pogreška vidi. O sebi mi je pričati teško, ali ono što mogu reći je da se osjećam dobro. Cijelo ljeto se tako osjećam i nadam se da će tako biti i u predstojećoj posljednjoj utakmici reprezentativne sezone”.
Tako je zborio Marko Bijač za SN dan uoči finala u Splitu. Znate kako je završilo. Marko Bijač je - sasvim razumljivo - osvojio i naslov najboljeg vratara Europskog prvenstva.
Dometnimo još da je nagradu za najbolju vaterpolisticu osvojila Matea Skelin (Mladost), u izboru Ratka Rudića, Perice Bukića, Milivoja Bebića, te Mie Šimunić, Darija Bojčića, Aljoše Kunca i Marija Ćalete.