Maro Joković. Igrač s daleko najviše trofeja i medalja u hrvatskom vaterpolu. U biti, nismo sigurno da u cijelom hrvatskom kolektivnom loptačkom sportu ima netko tko je po ovom pitanju bolji, bogatiji od njega.
Malo mu nedostaje pa da ih ima više nego godina. Kada smo kod godina, njih je 35, a medalja - 63! S klubovima 43, od toga najviše u dubrovačkom Jugu (35, e to je isto koliko i godina). Ostalo je 4 u Italiji (Pro Recco 3 i Brescia 1), 3 u Grčkoj (Olympiacos) i 1 najsvježiji, prije pet tjedana na Malti. Za San Giljan, nacionalni Superkup. Ondje smo ga i sada "našli". Igra Maltešku ljetnu ligu, ali ne brinite, Jugov je igrač do 2025.
Sad, za one koji sada zbrajaju medalje i naslove koje smo naveli, nedostaje im još 20. To je osvojeno s Barakudama. Samo ih Bušlje u hrvatskoj povijesti ima više (22).
A kad smo kod vaterpolske vrste, to što je Maro na Malti i što je Japan daleko, ne znači da mu Barakude nisu bliske. Dostatno da prati svaki potez, utakmicu, da se u srijedu kao i mnogi drugi Hrvati digne u zoru i pogleda sraz s Mađarima, pa će tako biti i u petak sučelice Japana. U biti, u svakoj gdje i kada igra Hrvatska.
1. No, ipak, promatra li Maro Svjetsko prvenstvo zbog profesionalne deformacije jer je ipak vaterpolist ili zbog Hrvatske ili skup svoje momčadi u Fantasyju?
- Ha, ha. Pa, ovo mi je zapravo prvi put da igram Fantasy i moram priznati da sada malo detaljnije nego prije pratim prvenstvo, ali statistiku. Ja, koji sam uvijek govorio da nije sve u brojkama, sada ih pratim. Za ovu igru je potreba statistika, ali ona ipak i još jednom pokazuje da statistika nije presudna. Bodovi se ipak mijenjaju i čak tu ima i dosta sreće. A imam lijepu baš momčad. Bio sam 10. kada sam se pridružio i začudo, nitko nije uzeo Perronea i Zalankija, pa sam njih prvo uzeo u momčad. Onda desno, Đuru Radovića koji mi je u 1. kolu dao fino 7 golova. Imam Jakšića, pa Presciutija, zatim centra Nikolaidisa i na golu Francuza Fontanija što je opet ispalo dobro jer je imao 14 obrana u 1. kolu, pa još toliko i u 2. kolu. Na klupi su mi još Bašić, Dolce i Mallarach. Da, znam. To mi je treći ljevak, uz Zalankija i Radovića. Ha, ipak sam početnik. No, ako ćemo ozbiljno, generalno gledam Fukuoku i pratim jasno našu reprezentaciju.
2. Zanima nas apropos Hrvatske, što je Jokovićevo stručno, istančano oko zamijetilo u derbiju Hrvatska - Mađarska?
- Kad god igraš s Mađarskom, tu je uvijek poseban naglasak na njihovu šutersku liniju. Došli su u Fukuoku s u biti jednim klasičnim centrom (Nemet) i znamo da je kod njih naglasak na vanjskoj liniji. To se i protiv nas pokazalo još jedanput. No, ono što sam zamijetio i to je baš njihova posebnost. Oni jedini valjda rade nešto što niti jedna momčad ne bi radila. Dakle, na plus 1 razlike i 15 sekundi do kraja, a njihova je lopta, naš igrač ide iz obrane u napad. I sad, svak‘ od nas vaterpolista, siguran sam, s mnogima sam pričao baš o tomu, bi se vratio i zatvorio tog igrača, tu potencijalnu kontru. A Mađar... ne, on produži još dalje u napad i ide zabiti još jedan gol. I zabije ga! Stvarno nesvakidašnja odluka, ali to mogu napraviti samo vrhunski igrači, s jako puno samopouzdanja, iskustva. Taj mi je detalj s utakmice baš ostao posebno urezan. Jer pazite, oni su mogli ostati i bez boda, da je Denes Varga odlučio baciti loptu i igrati 3 na 3, a ne poći u kontru 4 na 3. Oni su to mrtvo-hladno odlučili tako riješiti. Je li to ludost, lucidnost ili što, ja sad ne znam, ali to je ta mađarska ubojitost.
3. Koga Maro vidi kao favorite za vrh? Većina govori, pa i ovaj novinar će reći Španjolska, ali i Mađarska jako, jako blizu tomu. Italija možda najjača u zadnjih 20 godina. Je li to netko od njih, netko četvrti, možda mi?
- Ja ne vidim njih baš samo 2-3 favorita. Gledam Fukuoku i ne bi rekao da je Španjolska baš nadigrala Crnu Goru u srijedu. Dobro su se Crnogorci držali. Onda Talijani, oni su se mučili dobar dio utakmice s Francuzima. Možemo opet čestitati i Francuzima, u redu. Mađarska nije uvjerljivo pobijedila nas, u završnici je nijansa možda odlučivala. Ne vidim ja tu izrazitog favorita, nekog tko je pokazao izvanserijsku igru jedne momčadi. Nije floskula, prva dva kola su to pokazala, da je kvaliteta ipak dosta izjednačena, da ne postoje samo 2-3 vrhunske momčadi.
4. Možemo li na ovakvim natjecanjima, tipa SP, jednako EP, podijeliti turnir doslovno na dva tjedna u smislu da se i igrači, sastavi tako pripremaju?
- Obično je u prvom tjednu uvijek malo lakše jer se očekuje jedna jaka utakmica jer se po skupinama to tako rasporedi. Prvi dio uvijek dobro dođe za uigravanje, a onda kada dođe nokaut faza, onda jest novo natjecanje. Bilo je situacija kada smo u skupini imali doslovno šetnju, pa se tako onda i forma mogla tempirati, da se malo kasnije čak uđe u natjecateljsku formu. To su nijanse, ali da, može se podijeliti u dvije etape. Evo, uz Argentinu mi imamo Japan koji nikako nije za podcijeniti, ali opet nije to baš ni u rangu Španjolske, Italije, Srbije ili koga već.
5. Peto pitanje, izravno ćemo, bez puno okolišanja. Je li baš neizvedivo 2024. vidjeti opet Jokovića u reprezentaciji?
- S izbornikom sam o tome razgovarao i bio dosta jasan, iako on i dalje sve drži otvorenim. Čak sam se iznenadio koliko otvoreno. Želi da sjednemo još jednom. Sad niti gledam u tom smjeru, niti mogu, niti želim. Oformila se nova reprezentacija koja je stvarno fenomenalna. Europski smo prvaci. Toliko se toga lijepo poklopilo i nisam uopće siguran koliko bi moj povratak bio dobar. Možda bi više uzeo momčadi, nego donio.
Izbornik je najavio da još želi porazgovarati o tome, ali ja sam već evo drugu godinu izvan toga. Ne vidim se u reprezentaciji, ali ću očito morati malo bolje sve to još jedom iskomunicirati s izbornikom. Iako... Neću reći da je to potpuno isključeno, samo se otvara toliko pitanja. Sljedeća je sezona strašno zahtjevna, treba fizički to izdržati. Odlazak na Olimpijske igre je svakom sportašu izazov i zadovoljstvo, neću lagati da ne bi i meni bio. Pogotovo što bih jednim tako velikim natjecanjem došao praktički do kraja karijere, ali opet, treba sagledati dosta stvari. I porazgovarati još jednom s izbornikom.