Proteklo je mjesec i pol dana od pete finalne utakmice seniorskog državnog prvenstva u Splitu, susreta Jadrana i Jug Adriatic osiguranja. Dana kada smo na Poljudu svjedočili inauguraciji novog prvaka Hrvatske, prvi put od osamostaljenja, momčadi sa Zvončaca. Istom tom zgodom, nakon odlučujuće pete finalne utakmice osim najsvečanijeg dijela, podjele pehara novom prvaku, uručena su i pojedinačna priznanja. Ono osobito prestižno, za najboljeg igrača Prvenstva Hrvatske, pripalo je braniču Jadrana i naše nacionalne momčadi, Rinu Buriću.
Već zaboravio na naslov
Suvereni vladar u obrambenom dijelu dvometarskog pojasa. Doista se malo tko od suparničkih centara uz njega naigrao ili nadavao mnoštvo golova.
Uz sve pakleno opasan u napadu, posebno s igračem više, uplivavanjem na vratnicu.
Malo samo povratak na državno prvenstvo, naslov prvaka Jadrana.
Emocije su se utišale, dojmovi slegnuli ili ne?
- Slegnule su se emocije, možda čak već malo i zaboravilo na to. Posebno jer sam zadnjih mjesec dana na pripremama reprezentacije, sada i odlazimo prvo u Ameriku na sparing.
Trenutačno je kako meni, tako i svima, Svjetsko prvenstvo u Fukuoki u prvom planu i na prvom mjestu u životu - zborio je Rino Burić malo prije odlaska u Kaliforniju s Barakudama.
- Mislim da smo napravili povijesni uspjeh jer Jadran do tog trenutka nije nikad osvojio naslov prvaka Hrvatske. Stvarno jedna lijepa priča.
Mislim da je i ljudima bilo lijepo gledati cijeli finalni niz. Neopisivo mi je drago što je bilo onoliko puno ljudi u petoj utakmici.
Prekrasno je igrati u takvom ambijentu. Šteta što nema i više takvih utakmica, da se napune tribine.
Rino je u značajnoj mjeri obilježio cijelu sezonu, ne samo finalnu seriju.
U posljednjih godinu dana, Rino Burić je značajno napredovao, postao prvi branič reprezentacije.
- Hvala puno, ali iskreno ja to ne gledam tako već da svakom treningu pristupam na način dati 100 posto sebe. Gledam da ni slučajno ne preskočim i jedan trening.
Meni je vaterpolo sve u životu. Velika strast, ja to volim. Onda mislim da vrijedi ona, kako se trud na kraju uvijek isplati.
Usporedbe s Bušljom
Sad, tu je novinar “bacio” neku malu usporedbu s Bušljom, ali samo u smislu postojanosti, sigurnosti s Burićem u prvom obrambenom redu. Tu nas je Rino odmah “razoružao”.
- Iskreno, ne bih se ja uspoređivao s Androm.
To nismo ni kanili, možda je tako ispalo i jasno da je Bušljina veličina teško dostižna...
- Andro je posebna razina, klasa iznad. On je imao 19 godina kada je postao svjetski prvak, u Melbourneu, dok sam ja nastupao za reprezentaciju s 25. Tako da... Trenutačno Bušlje i ja ne idemo u istu rečenicu - vrlo će iskreno, ali sasvim otvoreno i pošteno, baš sportski Rino Burić.
Tako to rade najbolji, a Rino je najbolji u sezoni 2022/23. Još jedna potvrda da je trofej u pravim rukama. No, barem se Burić u jednom poravnao, izjednačio s Bušljem.
Naime, Andro je MPV Prvenstva Hrvatske bio prije dvije godine, u sezoni 2020/21.
Vrlo brzo nakon osvojenog naslova prvaka s Jadranom, Rino je promijenio klub, prešao u dubrovački Jug Adriatic osiguranje. Navodno ste pristali, ne i potpisali, prije finalne serije.
Je li bila teška odluka otići iz Splita, još i iz momčadi koja je osvojila naslov prvaka Hrvatske?
- Želio sam prijeći u Jug. Meni je stvarno dječački san bio igrati u Jugu. Mislim da imaju dobru momčad odnosno sada mogu reći, imamo dobru momčad. Jug uvijek ima najviše ambicije i to je ono što mi se kod njih sviđa. Nadalje, trebala mi je malo i promjena. Jug mi je bila daleko najbolja opcija.
Ovo kada ste spomenuli “trebala mi je promjena”, Rino Burić je u Jadranu bio...
- U Jadranu četiri godine, ali prije toga u Mornaru. Znači cijeli sam život u Splitu. Sad me zanimao zato neki novi izazov i to sam sad dobio u Dubrovniku i nadam se da ćemo napadati sve domaće trofeje.
Rinov otac je Danijel Burić, za one koji s nešto manje pozornosti prate vaterpolo, također svojedobno vrsni prvoligaški vaterpolist. Koliko razgovarate s ocem o vaterpolu ili u potpunosti izbjegavate vaterpolske teme?
- Ponekad mi da neki savjet, ali otac je opušteni tip, da tako kažem. On više voli da ja sam shvatim neke stvari. Mislim da i nismo svi isti, svak’ ima svoj pristup i to je nešto što mi se jako sviđa kod njega. Takav njegov pristup prema meni. Nije dakle da mi nešto puno pričamo u stilu “kako sam trebao igrati” ili “šta sam falia”, ma ne. To on prepušta meni da sam otkrijem.
Riječ-dvije o reprezentaciji. Dok ovo čitate, Barakude su na letu preko oceana, odredište Los Angeles gdje ih čeka američka vaterpolska vrsta na pripremama do 11. srpnja, pa potom let u Japan na planetarnu smotru. Temeljni ili bazični dio je za njima, sada slijedi “glancanje” forme.
- Uvjeren sam da ćemo se dobro spremiti, a u biti smo mislim i dosadašnji dio dobro odradili. Sad slijedi Los Angeles i sparing s Amerikancima, a onda Fukuoka. Ništa, idemo korak po korak. Znamo skupinu koja nas čeka u Japanu i znamo koliko nam je jako bitna utakmica 2. kola s Mađarskom, koja “nosi” lakši kasniji put.
Ipak, sad se to sve ipak čini još malo daleko. Zato sam rekao, korak po korak.
Talijani i Španjolci najbolji
Kada se gleda kvaliteta vrhunskih 7-8 momčadi na svijetu, bi li se složili s tvrdnjom da se Italija i Španjolska ipak dodatno izdvajaju, da su čak u najboljem izdanju posljednjih 20-ak godina? Finalisti su prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva, finalisti i ovodišnjeg Svjetskog kupa...
- Mislim da to stoji. Ono njihovo finale prošle godine u Budimpešti je bila stvarno fantastična utakmica. Obje momčadi igraju brzi vaterpolo, čak i dosta sličan. Doista su neugodni suparnici, ali naravno isto tako mislim da se sa svakim može igrati. Konačno, i mi smo europski prvaci, pa se i tako trebamo postaviti. Ima odličnih sastava, ali niti jedna nije nepobjediva.
Kada spominjemo Fukuoku, Rino je sam nešto naglasio.
- Stvarno se veselim ovom Svjetskom prvenstvu jer... Prošle godine, na prvenstvu u Debrecenu i Budimpešti sam imao one tri utakmice kazne nakon utakmice s Japancima. Mislim, igrao sam Svjetsko prvenstvo, ali opet tri utakmice manje na turniru od 6-7 susreta. Osjećao sam se kao da nisam dio toga. Jednostavno, želio bih to sada stvarno ispraviti i biti pravi - zaključio je Rino Burić.