Hrvatska vaterpolska reprezentacija otputovala je iz Zagreba za Los Angeles. Ondje im slijedi 7-8 dana zajedničkih priprema s američkom vrstom, a kao početak načelno završne pripreme za Svjetsko prvenstvo u Fukuoki koje počinje za dva tjedna. Večer uoči polaska, na bazenu uz Savu, točnije u kultnom kafiću “Žabac” koji nije jednom ispraćao Barakude na velika nadmetanja, održana je konferencija za novinare. Na kojoj je pak izjavu dana dao Marko Bijač, najbolji vratar EP u Splitu 2022. Na upit, tko mu najviše pomaže, tko je od najveće koristi od suigrača mu u obrani našeg gola, kao iz topa odgovorio.
- Istaknuo bi sigurno Josipa Vrlića koji poradi svoje mase, širine i visine pokriva valjda pola gola.
Nakon smijeha, odmah je pridodao.
- Ma, šalim se naravno.
Nova glad za uspjesima
Iako, pa nije to baš ni šala. Josip Vrlić je “mrvica” od 198 cm i 135 kilograma, širok kao trokrilni ormar, igrač za kojeg smo davno napisali da nije centar nego otok. Njega pomaknuti u vodi ne bi uspio ni Tom Cruise koji u “Nemogućoj misiji” (njih nekoliko) prkosi nerijetko i zakonima fizike. No, šalu na stranu. Da je obrana “forte” svake momčadi, u svakom kolektivnom loptačkom sportu, nema rasprave. Baš kao što nema rasprave da smo mi tu, po pitanju vratara, i više no sigurno. Marko Bijač i Toni Popadić siguran su vratarski tandem za Svjetsko prvenstvo u Japanu. Prvi je dakako, prošlogodišnji junak Spaladiuma, te zamjenik kapetana Krapića u Barakudama.
Dečki su “otisnućem” preko Atlantika odradili najveći dio priprema, a poglavito za njima su one sportašima najdosadnije, najteže, ali i osnovne. Zovu ih temeljne ili bazične pripreme. U vaterpolu to znači doslovno nekoliko podignutih tona u teretani i kilometara u bazenu. Doduše, možda je jedino vratarima malo lakše jer oni ipak rade nešto drukčije. Pa, je li...?
- Možda samo što se tiče plivačkog dijela. Mi smo tu malo pošteđeni, ali sve ostalo što se teretane tiče, vježbanje nogu, noćnih mišića, specifike obrana... to mislim da možda čak i nešto malo više radimo od ostalih igrača - po ovom će pitanju Marko Bijač.
- Sve je to prilagođeno kako bi mi vratari bili što bolji. Mi jasno nemamo velike potrebe sad nešto plivati.
S 10 medalja u reprezentaciji, od toga čak 4 sa svjetskih prvenstava, i više od desetljeća provedenih među Barakudama, naš sugovornik je i više no mjerodavan za oslikavanje ozračja u momčadi. Razgovarajući, kontaktirajući sa svim igračima tijekom sezone, svi do jednoga bi na spomen reprezentacije isticali kako jedva čekaju ta okupljanja, te kako oni u biti i nisu suigrači već, prijatelji.
- To stoji, ali to nas krasi već dulji niz godina. Nakon Tokija 2021. i Olimpijskih igara, te neke malo veće smjene generacija, stvorena je jedna nova energija i nova glad za uspjesima. Pomlađivanje je unijelo i dodatnu energiju koja je onda podignula i atmosferu među nama na dodatnu, višu razinu. Atmosfera je stvarno od kada sam ja tu, a to je već ne znam ni sam točno koliko, 10-11 godina, sjajna. Nikad to nije ni bilo upitno, ali velim za smjenom generacija, pomlađivanjem, razbuđena je želja za dokazivanje.
Veliko opterećenje
Pripremne utakmice koje ste odigrali (Italija dvaput, pa Crna Gora, Francuska), one jesu primarno u svrhu uvježbavanja uočavanja nedostataka i njihovog ispravljanja, ali kada sagledate odigrano dosad, koliko ste blizu onom optimumu za koji se spremate za Japan.
- Sve su momčadi, mi nismo iznimka, su cijelo razdoblje pod velikim tjelesnim opterećenjem i mi tu nismo izuzetak. Uzmimo za primjer obje utakmice s Italijom. Obje su bile s po 13-15 golova ukupno. Za nas 7:6, za njih 8:7. To je danas rezultat koji je na velikim natjecanjima dosta rijedak slučaj jer većinom svaka momčad postiže 10 i više golova. To je po meni pokazatelj da je umor tu bio prisutan, da nije bilo velike snage za realizacijom. Mi možemo biti zadovoljni obrambenim dijelom gdje smo unatoč umoru bili dosta agresivni, držali se dogovora. To je najvažnije. Kad ste umorni, valja biti čvrsti u obrani. Naravno, kada se malo odmorimo, a to ć sad polako dolaziti, onda vjerujem da će doći i te neke dodatne stvari koje priželjkujemo početi dolaziti na vidjelo. Jasno da ciljamo biti najbolji protiv Mađarske u 2. kolu skupine. Naravno, ta utakmica nam nije naravno zadnja na turniru, nećemo mi s njome završiti turnir, ali to nam je nekako prva važna stepenica.
Spomenuli ste da je možda i umor uzrok rezultata tipa 7:6, ali ne zrcali li to ponešto i kvalitetu obrane? Uostalom, vi ste na temeljima obrane došli do naslova europskog prvaka prije 9 mjeseci.
- Pazite, to ovisi o dosta faktora. Po meni, ogromnu ulogu tu igra i sudački kriterij. Prisjetimo se naše utakmice s Amerikancima u Zagrebu, u kvalifikacijama Svjetskog kupa. Bilo je više od 40 isključenja! Na takvoj utakmici ne možete, u tim okolnostima, svesti rezultat na manje od primjerice 12-14 golova. Nemoguće! Generalno, vaterpolo se svakodnevno ubrzava, a od obrane sve počinje.
Koga bi ste vi izdvojili kao favorite za medalju u Fukuoki?
- Uf, radije i lakše koga ne bi. Nije šala jer doista imamo 7-8 reprezentacija koje bez ikakvog problema skoro mogu do medalje. Sigurno da su glavni favoriti Španjolci, Mađari, Talijani. Nakon toga, neugodna Srbija. Grčka ima sjajnu reprezentaciju, vjerujte. Amerikanci također. Nas namjerno ne spominjem, ali jasno da mi i kao prvaci Europe ulazimo u taj krug. Ma mislim, protiv ikoga iz tog vrha igrali, sve se svodi na 2-3 lopte odluke.
Je li se trebamo pribojavati Mađarske, tog suparnika u famozno bitnom 2. kolu? Naime, Mađari su izvanredno jaki uvijek bili, u finalu EP ste ih dobili minimalno s golom razlike, ali tamo im nije bilo ubojitog ljevaka Martona Vamosa kao i vođe momčadi Denesa Varge. Sad će obojica igrati, dakle ne da su pojačani već su...
Grčka je sjajna
- Ne samo njih dvojica nego još vjerojatno i centar Harai kojeg nije bilo u Splitu i koji nije ni sada igrao u Los Angelesu na Svjetskom kupu, ali po svim nekim našim saznanjima je vrlo izgledno da će biti “unutra”. To je još jedna njihova snaga više. Njih trojica su ponajbolji igrači na svijetu na njihovim pozicijama. I sad, kada takva trojica dođu na već ionako jaku momčad kakva je Mađarska, to je sigurno momčad koja “puca” na zlato. U Olympiacosu igram s Martonom Vamosom i znam iz prve ruke što je i kakav je on, koliko Mađarska ulaže u vaterpolo koji je jedan od njihovih prioritetnih sportova. Znam da imaju posloženo tako da se sve vaterpolske reprezentacije, ali posebno muška seniorska vrate na one stare staze slave. Sjajna momčad.
Ima jedna momčad koju sigurno dobro poznajete, Grčka. Branite za Olympiacos, ondje je pola reprezentacije. Oni su nam isto potencijalni suparnici u eliminacijskom dijelu. Odlična su momčad, ber medalje...
- Oni su isti kao lani u Budimpešti. Njima je u Splitu nedostajao Janis Fountoulis s kojim sam, moram priznati čak i jako dobar prijatelj. On je njihov vođa u bazenu. Grčka ima fantastičnu reprezentaciju, pokrivenu na svim mjestima. Imaju dva centra koji igraju čudesno posljednjih godina, Kakaris iz Juga i Nikolaidis iz Vouliagmenija zadnju sezonu. Oko njih se puno vrti, pa onda Vlachopoulos. Oni imaju ne 13, nego 15 igrača kod kojih ne osjetite razlike kad netko izađe, a drugi uđe. Imaju strašno jak ritam u 32 minute i čvrstu obranu...