Marko Jelača

 DAMIR KRAJAC/CROPIX
ZAGREBAČKI DIV

Najstariji igrač na Svjetskom prvenstvu: ‘Čudno je, čuješ Lijepu našu, a ti si na suprotnoj strani...‘

‘Što se kluba tiče, ne mislim da ću više išta mijenjati, dakle vraćam se doma‘
Piše: Dean BauerObjavljeno: 28. lipanj 2022. 07:03

On je najstariji igrač na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj. Bez pardona može "po šibice" poslati čak i Felipea Perronea i Josipa Vrlića koji su mladići od tek 36. Zagrebački div od braniča (205 cm visok) u prosincu će navršiti 40-tu! Što je najbolje, igra sjajno. Ne primijete se nimalo ni desetljeća, a još manje godine. Dijete Mladosti koje je možda dobilo premalo prilike u svom matičnom klubu. Nije nažalost niti jedini, ali to je već neka druga priča. Kao od brda odvaljen, nije samo visok već i silno snažan, ozbiljnog, neki bi rekli pomalo zastrašujućeg izgleda lica (dojam pojačava brada), desetljeće je već doslovno lider gruzijskog vaterpola. Jučer je stajao sučelice Hrvatskoj.

- Nije mi prvi put, ali ipak... Čudno je. Pogotovo na početku, pri predstavljanju i kada čuješ himnu. Hrvatsku himnu, a ti si na suprotnoj strani, ali sve se to zaboravi kad se skoči u bazen, krene, čuješ zvižduk suca prvi. Tada se boriš za onog koga predstavljaš.

Pobijedili Jadran

Tako zbori Marko Jelača čija je karijera u seniorskom vaterpolu počela 2002. u Mladosti, samo godinu dana. Slijedila je jedna i u drugom ZG klubu, Medveščaku, pa onda Šibenik, da bi se vratio u Mladost s kojom je osvojio Hrvatski kup 2005. Jednu je sezone (2008./09.) proveo u Jadranu iz Herceg Novog s kojim je osvojio tamošnje prvenstvo, pa godina dana Brescie, zatim riječko Primorje EB (2010. - 2013.), najjača momčad u povijesti kapica s Kantride. Slijedila je zatim Italija i klubovi Como, Verona, Ortigia, da bi od 2019. ostvario želju manje-više svakog Purgera. Zaigrao je za Dinamo. Istina, iz Tbilisija, ali... Dinamo. Međutim, gruzijska je veza puno duža.

- Došao sam tamo, stupio u kontakt 2010. Ima sad već 12 godina otkako igram za reprezentaciju Gruzije.

image

Marko Jelača

ERIC ALONSO/ZUMA PRESS/PROFIMEDIA

Kada je otišao u Gruziju, mnogima se činilo kao korak u vaterpolsku egzotiku, iako ta zemlja Gruzija ima silnu vaterpolsku povijest. Nije bio jedini Hrvat jer s njime su otišli bili i Marino Franičević, najbolji harmonikaš među vaterpolistima te Marko Elez, no Jelača se zadržao najduže. Pričali smo s vremena na vrijeme u tih minulih 10-12 godina o Gruziji, tamošnjim ljudima, posebnostima, klimi, vinu i dakako vaterpolu. Sjećamo se dobro njegovih tadašnjih rečenica o Gruziji iz kojih je izvirala silna emocija. Da, Marko je Hrvat, ali sigurno se neće naljutiti i ako ga nazovete Gruzijcem. Zavolio je tu zemlju i ljude, ali i oni njega. Da je suprotno, ne bi ondje toliko dugo trajao.

- Najveća razlika iz razdoblja mojeg dolaska u Gruziju i danas, kada o vaterpolu pričamo, je što smo i tada imali strance, imamo i sada, ali sada imamo podršku od samih gruzijskih, domaćih igrača. Razvili su se, stasali. Tu se vidi velik napredak njihov i gruzijskog vaterpola. Oni su radili godinama uz nas, slušali, upijali. Pogotovo sada, zadnjih godinu dana kada je došao novi trener, novi sustav rada, od prvog dana. Čvrsto smo vjerovali u to i bez obzira što smo imali jako tešku skupinu Lige prvaka. Do posljednja dva kola nismo imali niti jednu pobjedu, da bismo onda smo dobili doma splitski Jadran i Olympiacos. To nam je bila nagrada za cjelokupan rad tijekom sezone.

Na pravom smo putu

Te pobjede je ostvario na klupi Dinama trener koji vodi i reprezentaciju, Novosađanin Dejan Stanojević. U siječnju prošle godine je odmijenio na obje dužnosti dobro nam znanog, bivšeg mladostaša, Revaza Čomakidzea. Legendarni Čomi prošle je sezone vodio ruski Sintez iz Kazanja. Možda tamo ostane i još godinu.

- Sad stvarno vidimo da smo na pravom putu i da ima smisla ovo što radimo. To nam je super došlo jer kako ćeš ljudima objasniti da napreduješ ako gubiš 7-8 razlike. E, sad je drukčije. Poticaj za cijelo ljeto, za reprezentaciju.

Marko Jelača je kojih tjedan do 10 dana uoči početka SP potpisao za Mladost, ali s njima dolaze i još dvojica gruzijskih reprezentativaca. Kakvi su Sandro Adeišvili i Valik Dadvani? Centru su 22 godine, braniču samo 20.

- Kao prvo, mladi su, a kao drugo jako su napredovali prošlu sezonu, igrali su puno u Ligi prvaka i to dvije godine. Oni mogu samo silno napredovati još u fizičkoj spremi kod Pere Kuterovca i taktički kod trenera Zorana Bajića. Mogu i oni i Mladost biti samo na dobitku. Napredovati dodatno mogu baš u nekom inozemnom klubu, a imaju sreću utoliko što sam ja s njima, pa ću im pomoći. Štogod trebaju, mogu se meni obratiti. Mislim da to može biti jedna dobra priča.

Koja je Markova pak priča ili ambicija povratka u Mladost? Je li to naznaka povratka doma, zaokruživanja jedne dugačke karijere, privođenje kraju, pa i mislite li i dalje igrati za reprezentaciju?

- Što se kluba tiče, ne mislim da ću više išta mijenjati, dakle vraćam se doma. Sad, koliko dugo, to ću vidjeti. Ono koliko ću se ja dobro osjećati. Trenutačno nemam problema nikakvog, tim više što u Gruziji igram dosta, po 2-3 četvrtine pa Ligu prvaka itd. Sve ozbiljne utakmice gdje ja ne vidim da išta kaskam za ovim mlađima. Je, imat ću u prosincu 40, ali prvo, tako se ne osjećam i drugo, vidim u bazenu da ne pokazujem da sam star. Kada nestane motiva, onda ću ja sam prestati. Mislim da se to neće dogoditi još godinu, možda dvije.

A reprezentacija?

- Igram sigurno još Europsko prvenstvo, tako da se vidimo i u Splitu, onda ćemo sjesti i vidjeti što i kako dalje. Naravno, ja ću biti i dalje zainteresiran, ako će oni htjeti. Sve ovisi o tome hoćemo li izboriti sljedeće Svjetsko prvenstvo jer ako u Splitu budemo među osam najboljih, ide se na SP u Dohu... E, pa ako uđemo u osam, onda će biti drukčiji razgovor. Ako se ne plasiramo na SP, to je godina pauze i onda je realno da ću završiti taj dio karijere - zaključio je purgerski Gruzijac, najstariji igrač SP u Mađarskoj, Marko Jelača.

Linker
14. kolovoz 2022 04:52