‘Ne treba raditi tragediju, ne može se uvijek medalja osvajati, ali bilo je jasno što nam fali na ovom SP-u‘

Komentira Mile Smodlaka:

Utakmica izvrsna, zanimljiva, ali isto tako i s puno pogrešaka. Neke poveznice sad možemo uočiti s prijašnjih naših susreta u Fukuoki. Opet smo primali neke "lagane" golove koje u ovakvim susretima si ne smijemo dopustiti. Iz polukontre, ma nije čak ni polukontra. Ili da si pokraj igrača, a da ti se on othrva. Ostavljamo igrače suparničke "po vratnicama". To su ono što zovemo "lagani golovi". Onda teško možeš očekivati da ćeš pobijediti. Ono što sam govorio protiv Mađarske, moj dojam sad isti, imamo minus 3 i to s fantastičnim Bijačem, da bi mi tek tada počeli igrati. Dojam je kao da se na minus 3 oslobodimo u napadu. Prolazi za to vrijeme utakmica pokraj nas. Pozicijski napad. Šuteva je bilo, međutim to su šutevi namoči loptu i opali. To nije šut s prebačajem, nakon kretnje. Ne želim soliti pamet, ali vjerujem da je i naš izbornik tražio agresivnost u napadu, puno kretnje. To nisam vidio. Mi bi se raširili, ti meni-ja tebi, pa ako može na 2 metra, ako ne "umoči u vodu" i opali. Ušlo je to jednom ili dvaput, ali generalno je to loše. To nije način na koji se razbija obrana. Onda smo još razbranili inače dobrog vratara i onda si u problemu.

Premalo raspoloženih igrača smo imali. Igrač više i igrač manje, to je čista matematika. Pogledate to i sve vam je jasno. Primili smo dosta golova na isteku njihovog igrača više. Gol Matkovića za 13:12, vrlo bitan. Naš igrač koji se vraća u igru, pliva prema napadaču koji je još nepokriven, ali zato na 2 metra imamo dva naša igrača koji pokrivaju centra. I puštaš šut. To se moglo vidjeti već i protiv Japanaca. Posloženi smo u obrani, pa imamo konfuziju u nekom trenutku. To se sada isto događalo. Loše individualno prepoznavanje situacije. Ili bi kasnili ili bili mlaki u polukontaktu. Za ovakve utakmice, taj stisak mora biti čeličan. Ja i dalje tvrdim da smo mi bolji od Crne Gore. Nismo to bili sada, ali generalno tvrdim da smo bolji. To je ona jedna utakmica u kojoj nas oni mogu pobijediti i dogodilo se ove nedjelje.

S igračem više nam fali Harkov. Cijeli turnir nam fali. Ta opasnost s desne strane. Kao da uopće nema inicijativu da postigne gol. Kada ide na šut to je na kraju napada, onda kada moraš, i onda se "začepimo" na "zgodnoj strani". Ne navučemo ni dovoljno na vratnicu, za Burića recimo jer kada to učinimo, to je preusko, teško i dodati. Predvidljivo je da se Kosta Harkov izvlači, ali da bi prebacio. Kosta se po meni treba izvući da bi dao gol, s tim stavom. Onda navučete obranu i onda on može prebaciti kome god hoće. Da se razumijemo, ne krivim ja Kostu, niti je on krivac uopće. Spominjem detalje samo.

Naglasio bi samo jedno. Nemojmo od ovog sada raditi niti neku dramu i tragediju. Pogledajmo gdje su Mađari bili lani na SP, pa Srbe, Crnogorce godinama. Ne može se uvijek medalja osvajati. Nismo izgubili ni od bilo koga, nismo poraženi od Rumunjske već od ozbiljnog suparnika, a zakonom velikih brojeva i ovo se jednom moralo dogoditi. Bit će još prvenstava i medalja, to ne brinem.