Novi udarac za vaterpolo. Godinama su rasli, sada ligi prijeti potop, stranci su već počeli bježati

Francuski vaterpolo je zadnjih godina bio u silnom uzletu. Nacionalna liga vrlo jaka, Marseille stabilan i ugledan član Lige prvaka koji je znao pobjeđivati glatko i jednog Juga usred Gruža, a prejaki su bili još ove sezone i za splitski Jadran. Isti taj klub je 2019. osvojio Eurokup, prvi i jedini francuski sastav pobjednik nekog europskog kup natjecanja.

Sve je to imalo posljedica i na nacionalnu vrstu koja je postala respektabilan, čvrst i vraški opasan suparnik. Francuska je na EP u Splitu 2022. remizirala s jednom Grčkom u skupini, izbacila Srbiju u osmini finala. Ove godine je na SP u Dohi nas namučila u polufinalu u kojem su Barakude slavile petercima, a onda su se borili za broncu s Mađarima i bili ravnopravni. Svemu tomu dolazi sada lagano... kraj! Izdržat će još na Olimpijskim igrama u Parizu, a onda... kuda koji, mili moji. Poanta i jest u Parizu 2024. jer su Francuzi poradi Igara, zadnjih 7-8 godina silno ulagali u mnoge sportove, poglavito one u kojima nisu baš bili dotad jaki. Tako i u vaterpolo. Od klubova pa do posljedično reprezentacije. Zadnjih godinu-dvije se pojavljivalo doduše pitanje "a što nakon Pariza 2024., hoće li se sve nastaviti". Nije bilo odgovora jasnog, ali je on sada poprilično razvidan. Jer, Igre u Parizu su praktički "danas", ali sigurno znamo što će se dogoditi "sutra". Prestaju naime olimpijske stipendije koje je država i olimpijski odbor izdvajao između inog i za vaterpolo. Posljedica? Počinje lagano odljev stranaca, ponajboljih igrača.

Niti jedan prvoligaški klub neće ostati na istom proračunu kao minulih godina. Svi proračun smanjuju, neki drastično. Slabiji će sigurno biti i prvak države, Marseille koji je i najbolja momčad, ali i doprvak Noisy-le-Sec kao i svaki klub prema dnu. Neki su već ove, tek završene sezone bili slabiji nego prije (Montpellier, pa i Strasbourg). Posebna priča je Tourcoing koji je u silnim dugovima i pred raspadom. Neće se klub ukinuti, ali će rezultatski "nestati". Baš kao što je već 10-ak godina uspomena tek Olympic Nica koja je desetljećima bila najbolji francuski klub. Francuska liga je zadnjih godina bila nadmetanje u kojoj su Hrvati bili najbrojniji stranci. Koliko će ih sada ostati, vidjet ćemo, ali brojka će sigurno biti manja. Neki su već otišli, primjerice dvojica hrvatskih reprezentativaca, svjetskih prvaka. Kapetan Barakuda, centar Ivan Krapić (35) je iz Noisy-le-Seca otišao u Litvu, u Žaibas gdje igra od naših Marko Jelača (43), a trener je Crnogorac Blagoje Ivović.

"Grički top" Ante Vukičević se oprostio s Marseilleom. Trenutačno je u Splitu s obitelji, ali ne treba to odmah i nužno vezati da će mu Split i recimo Jadran biti novo odredište. Moguće, ali ima još interesenata. Mladost, recimo. Uz Savu bi i inače moglo biti vrlo zanimljivo ljeto, ali o tom kasnije. Marseille je napustio već Mađar Krisztian Manhercz. Iz Noisy-le-Seca je otišao i Amerikanac Alex Bowen. To su samo neki od onih koji su već "dignuli" sidro, ali bit će ih još.

Što se francuske reprezentacije tiče, ona će još na Igrama biti igrački jaka, možda im je to prilika za "labuđi pjev", ali nakon Pariza... Francuska je momčad dosta stara i za očekivati je da će olimpijski turnir u Parizu biti oproštaj, što se izabrane vrste tiče za - Remija Saudadiera (38), Mehdija Marzoukija (37), Michaela Bodegasa (37), Emila Bjorcha (37). U lijepim su godinama i kapetan Ugo Crousillat (34), blizu je i naš Duje Živković koji će u prosincu navršiti 34. Za prvu četvoricu bi se iznenadili da ostanu igrati i nakon OI u Parizu, a to su ponajbolji igrači i za njih Francuska odgovarajućih zamjena nema. S osiromašivanjem lige i klubova, bit će još manje.

Šteta, za vaterpolo u cjelini šteta jer Francuska je bila osvježenje u smislu jedne nove države, bogatog i velikog tržišta. Kamo sreće da se varamo u projekciji, iako bojim se da smo u pravu.