Nisu se puno odmarali jedni od drugih, jadranaši od jugaša i obratno. Samo tri dana nakon druge utakmice finalne serije za naslov prvaka Hrvatske, slijedi već treći ogled ova dva kluba. Ukupno deveti ove sezone, treći u posljednja dva tjedna. Stoga, raspravljati nešto “veleumno” o taktikama i strategijama, “mozgati” o mogućim iznenađenjima, novim idejama... posve je bespredmetno, suvišno i nekorisno. Ovi se igrači, ali jednako tako i članovi stručnih stožera, toliko dobro i “u dušu” već poznaju, da im se čine da su najbliži rod. S mnogim članovima svojih obitelji se ne susreću toliko često.

Ivan Domagoj Zović blokira Lorena Fatovića, Konstantinos Kakaris čeka ishod

PAUN PAUNOVIĆ/CROPIX

Glede očekivanja uoči srijede u Poljudu, stava smo da ćemo gledati i iznova utakmicu iznimno rezultatski tijesnu, napetu. Jedino što smo dojma da upravo ova utakmica - neovisno koliko god svaka u finalnoj seriji ima svoj značaj nosi nešto više. Pobjednik u drugoj utakmici dolazi u predvorje trona, te stavlja tonu tereta na pleća suparnika koji je tada svjestan da u sljedećoj nema pravo na pogrešku. To nekoga možda i nadahnjuje, ali ipak puno više zna i dodatno otežati, “umrtviti” ruku, unijeti još malo dodatne treme. Upravo su zato finalne utakmice natjecanje koliko u umijeću i vještini, toliko apsolutno u tjelesnoj spremi, ali i vrlo bitno, mentalnoj snazi.

Loša otvaranja Splićana

Kako će vam u ovom trenutku oiz oba tabora reći manje-više isto - “Spremni smo, uvažavamo suparnika, ali vjerujemo u svoje potencijale...” - odlučili smo se na nešto drugo. Udaljiti se od finalista, te osluhnuti mišljenje nekog “sa strane”, iz neutralnog kuta, opet stručnog i vrlo dobro upućenog u detalje. Za takvo što, nitko bolji od hrvatskog izbornika Ivice Tucka. Promotrio je uživo oba dosadašnja finala, bit će dakako i u Splitu. Nadalje, u bazenu su jednako tako i njegovi igrači. Čak osmorica onih koji su ljetos osvojili europsko zlato igraju ovo finale: Popadić, Fatović, Biljaka, Lazić, Žuvela, Bukić, Marinić Kragić i Burić.

- Obje dosadašnje utakmice su bile izjednačene, ali doslovno do samog kraja. Čak u onoj prvoj u kojoj je Jadran otišao na +3, onda su jugaši sustigli i praktički je Jadran bio u riziku da u posljednjem napadu primi gol. Ono što je ipak bilo očigledno je loš ulazak Jadrana u utakmicu. Kako u Splitu, tako i u Dubrovniku. Nešto što je bilo vidljivo ne samo kroz rezultat, nego i kroz igru. Međutim, ipak su pokazali da imaju snage vratiti se, dizati tijekom utakmice. Jedino što u Dubrovniku nisu uspjeli i “prelomiti” u svoju korist, onako kako su to učinili u Splitu - veli izbornik Barakuda.

- Prednost međutim ne bih dao ikome. To će ovisiti možda i o danu pojedinaca, onih koji su nositelji igre. Na onaj način kako je to sad bilo u Dubrovniku, prije svih Fatović i Joković. Sad ćemo vidjeti kako će odgovoriti Jadran koji isto ima igrače koji mogu zasigurno odraditi bolju rolu. To je potpuno, ali potpuno otvorena utakmica.

Malo bi se vratili na to Jadranovo otvaranje obje utakmice. Doista je simptomatično da dvaput uzastopno počnu s 0:4 i 0:3...

- Ja sam na takvo što upozoravao ima sad možda i dvije godine. Ne govorim o Jadranu, ne govorim o jednom klubu, već o našoj reprezentaciji jer se to nama i ondje događa. Makar, čak i nekih drugim momčadi. Zamjećujem ovakvu pojavu u posljednje vrijeme. Mi protiv Italije u Svjetskom kupu nedavno u Zagrebu, pa imate primjer Španjolska - Srbija u Podgorici, isto Svjetski kup u kojem je Španjolska vodila 5:0, dok je završilo petercima i pobjedom Srbije. Dakle, ne događa se to samo našim igračima i momčadima, ali ne znam što je razlog toga. Razmišljam dugo. Je li sudački kriterij možda. Vjerojatno jesu doprinijela modificirana pravila koja su malo ubrzala igru, ali ono što evidentno je sljedeće: danas 4-5 golova prednosti u vaterpolu više ne predstavlja ništa. Do prije dvije godine je bilo nezamislivo da povedete pet razlike i da možete izgubiti. Nemoguće! Danas više nije tako. Sada se puno lakše dolazi do pogodaka, ubrzana je igra. Sad, u slučaju naših finala, ono što je očekivati u Splitu da Jadran ne dopusti ponovo tako loš ulazak jer ako im se to dogodi... Ne znam mogu li baš i treći put se vratiti. Dosad je Jug ulazio bolje u utakmicu, a kada se “lomilo” Jadran više nije imao tu snagu zadržati visoku razinu do kraja.

Gledateljima na tribini je savršeno gledati ovakve susrete koje je resilo izrazito mnoštvo rezultatskih obrata, preokreta. U Splitu od 0:4 do 14:11 ili u Dubrovniku gdje su rezultati nakon prve tri četvrtine bili 4:2, 1:4, 5:2. To donosi nepredvidljivost, ali istodobno zrcali i određenu nepostojanost, silno velike oscilacije. Malo netipično za finale.

- Treneri sigurno ne uživaju! Osobno kao izbornik, gledajući reprezentativce, mislim da ima još dosta prostora kod nekih igrača. Mogli bi i morali dati još više. Neću isticati nikoga imenom, ali prvenstveno tu mislim na pojedince iz Jadrana. Mislim da mogu bolje, makar i opet se ne bih usudio dati prednost bilo kome.

Iskorak Filipa Kržića

Mi ćemo spomenuti jednog, ali ne iz kruga etabliranih reprezentativaca, nego onih koji “kucaju” na vrata, a koji je odigrao jako dobro obje finalne utakmice. Filip Kržić iz Jug Adriatic osiguranja. S time da ovaj mladić u biti “raste” već posljednjih godinu dana, dosta vidljivo.

- Nije se on slučajno našao na posljednjem popisu reprezentacije za Svjetski kup. Intezivno ga pratim naravno, kao i sve igrače u Hrvatskom prvenstvu. Ono što je vidljivo kod Filipa da je postao, slobodno ću tako reći, jedan baš čvrst oslonac Jugove igre. Kako u obrambenom, tako i u napadačkom dijelu. Jasno, pred njim je tek sada najveći dio posla, ali on je igrač koji nije više kao ranije, igrač sa sitnijim epizodama, već je postao baš igrač koji daje stabilnost igri Juga. To mi je posebno drago kod mladih igrača, da sazrijevaju i to pokazuju u ovakvim, pravim utakmicama. A jedino kroz ovakve utakmice uostalom i mogu napredovati.

Obojica trenera finalista, Kobešćak i Marelja, ali i igrači ipak ističu kako će prvaka Hrvatske donijeti isključivo obrana.

- To nije pravilo od jučer, nego od kako je sporta. Finala se dobivaju obranom. Ne sjećam se da je netko u vaterpolu dobio 16:15. Mislim, ima takvih utakmica odnosno rezultata, ali one su rijetkost, ne pravilo. Obrana će presuditi ne samo u srijedu, već cijelu finalnu seriju. Kod Juga je jako vidljivo da su podignuli, popravili obranu, dok je Jadran primio neke, tako dosta neoprezne golove, što vas u ovakvim utakmicama mora “koštati glave”.

Jedno je ipak izbornik Tucak najavio, pokušao predvidjeti...

- Dao bih si samo za pravo utvrditi kako mislim da će ova sad utakmica, treća u Splitu, biti ključna. Naravno, neće biti gotovo, ali vidim ovu utakmicu za onog tko pobijedi kao nekih... 80-90% odrađenog posla. Kako u psihološkom, tako i u svakom drugom aspektu. Po meni je tu ključ. Znam da ništa ne jamči ni vodstvo 2-1 u seriji. To je imao Jug prije dvije godine protiv Mladosti, pa je svejedno tada Mladost preokrenula i osvojila naslov, ali ipak ova mi se sada čini udarnom utakmicom u seriji - zaključio je izbornik Ivica Tucak.