Naša reprezentacija u Mađarsku je došla bez osam igrača iz momčadi koja je prošle godine izgubila 1/4 finale OI u Tokiju i time zaključila eru jedne velike generacije. Ovo su igrači koji su osvojili četvrto mjesto na SP-u i ostavili ‘Barakude‘ u vrhu svjetskog vaterpola.
Marko Bijač (30), vratar
Jedan od najiskusnijih u momčadi. Ponikao u Jugu dakako, da bi preko Pro Recca prošle sezone branio za Olympiacos gdje će ostati i sljedeće sezone. Minule klupske sezone nije baš briljirao u klubu, odnosno ono malo gore od toga, drugi dio sezone je vrlo malo i branio. Ulogu prvog vratara mu je "preoteo" grki reprezentativac Zerdevas. Bijač je realno bolji, ali doista prošle sezone je malo "potonuo", zajedno doduše s klubom. Olympiacos je istina osvojio dvostruku krunu u Grčkoj, ali to se skoro pa i podrazumijeva.
Rino Burić (25), branič
Načelno, možda čak i jedini klasični branič u reprezentaciji. Iza njega je vrlo dobra sezone u Jadranu s kojim je osvojio Hrvatski kup, igrao finale Prvenstva Hrvatske te Ligu prvaka. Vrlo snažan, a opet i dovoljno okretan, visok i vješt za odigrati i na dva metra. To je često znao i činiti u klubu, neovisno što je tu Jadran dobro pokriven. Upravo odlika igrača i drugog centra po potrebi, kao i sasvim solidan šut, su ga doveli do Barakuda.
Loren Fatović (25), lijeva strana
Kapetan Juga, sjajan, vrlo brz plivač profinjenog šuta. Posjeduje sportsku drskost, dopuštenu bezobraštinu koja ga izdvaja od ostatka momčadi. Bez razmišljanja će opaliti brzinom kobre, ukaže li se minimalna prilika. U tom je pogledu u konačnici i poznat. Kao igrač finog šuta, strijelac. Neko vrijeme mu je slabija strana bila igra u obrani. Ima tu još ponešto za doraditi, ali uočljiv je i u tom pogledu napredak.
Ivan Krapić (33), centar
Sidraš francuskog Noisy-le-Seca, kluba iz francuskog predgrađa, momčadi koja je imala više no solidnu prošlu sezonu Le Championata (polufinale) ili Prvenstva Francuske koje je iz godine u godinu sve jače i bolje. Krapić je bitnije promijenio, dodatno usavršio svoju igru. U francuskom klubu mu je srpski trener, a njihova trenerska škola konstantno zahtijeva od centara i puno značajniju igru u obrani, tako da Krapiću nije strana i igra braniča.
Franko Lazić (24), desna strana
Prošle sezone kapetan Mladosti. Izvorno je počeo karijeru u biti na lijevoj strani, ali u izgradnji, promišljanju karijere, a ima podosta uspjeha i nastupa s mlađim reprezentativnim uzrastima, u klubu je počeo igrati desno. Ne bez razloga. Upravo je u Barakudama lijeva strana popunjena za dulji niz godina (Bukić i Fatović, tu je i Vukičević). Desna nam je trebala, a tamo se na desnici sasvim lijepo snašao Lazić. Ima inače vrlo dobar šut, mnogi to uopće ne znaju, Srbi nisu nimalo.
Luka Bukić (28), lijeva strana
Prošle sezone u Jadranu i ondje ostaje i sljedeće. Možda i najkompletniji igrač oba smjera, u svakoj momčadi. Javnost ga uglavnom gleda, prati po napadu, izrađenom, školskom šutu i brzom plivanju u kojem se čini kao da klizi po vodi. Međutim, obrana mu je sjajna. Nerijetko mu treneri, ne bez razloga, povjeravaju čuvanje najopasnijih suparničkih igrača. To čini odlično. Visoka razina sportske inteligencije, sjajan pregled igre i predviđanje situacija.
Ante Vukičević (29), lijeva strana
Izvlači se po potrebi i na srednjeg vanjskog, Od 2017. je u Marseilleu koji je s njim u momčadi ostvario povijesni uspjeh. Godine 2019. su kao prvi francuski klub u vaterpolskoj povijesti osvojili neki kontinentalni kup, Eurokup. Dok je bio manje poznat, nerijetko strijelac. Sada ga pomnije motre, ali obrambeno je energetski sveprisutan i tu je najviše napredovao u posljednjih godinu, dvije.
Marko Žuvela (20), branič
U biti, izrazito višenamjenski igrač. Najbolji je kao vanjski (perfektan šut), može biti i centar. Enorman je napredak napravio prošle sezone, silom prilika, ali za njega sjajno. Kako Jug nije imao prošle sezone drugog centra, shodno tome Žuvela je često igrao i tu ulogu, uz ostale, odnosno dobivao je značajnu minutažu, najveću dosad, a to je blagodat za mladog i nadarenog igrača poput Marka. Ima sve. Visinu, masu, brzinu, vještinu. To će biti svjetska klasa. Vrlo skoro.
Jerko Marinić Kragić (31), desna/lijeva strana
Najbolji strijelac prošlosezonskog izdanja Prvenstva Hrvatske. Ovom napadaču Jadrana ne nedostaje iskustva na klupskoj razini, ali u A reprezentaciji je praktički debitant. Šut ima razoran i kada ga krene, u stanju je svakom suparniku utrpati i po 5-6 komada, bez problema. Izraziti je emotivac, dinamičan i energičan igrač.
Josip Vrlić (36), centar
Naš div. Igra u kragujevačkom Radničkom. Istinski spada u sam vrh, najboljih pet, možda i najbolja tri centra na svijetu. Strašno ga je teško čuvati. Kako zbog kvalitete, tako i zbog silne mase (130 kg). Unatoč tim kilogramima, u vodi se, posebno na dva metra to ne da zamijetiti po brzini njegovih reakcija. Jednako dobar u igri s i bez lopte.
Andrija Bašić (26), desna strana
Šibenčanin koji je dugo igrao u Vouliagmeniju, prošle sezone Palermu, sljedeće će u Waspo 98 Hannoveru. Dobar izbor kluba u smislu igranja Lige prvaka, nadamo se samo da će biti dobar i po pitanju treniranja, napredovanja. Jer, hanoverski klub sjajno plaća, ali da se ondje baš napreduje... Ima daleko bolji šut nego ga prikazuje. Možda čak i najbolji od 13 Barakuda.
Konstantin Harkov (25), desna strana
Naturalizirani Hrvat. Ovog Moskovljanina je HVS privolio na svoju, našu stranu malo nakon predolimpijskog turnira u Rotterdamu, u ožujku prošle godine. Ljevak koji je nakon četiri godine u Mladosti, pa prošle sezone u Jadranu, prije mjesec dana potpisao za Bresciu. Enorman potencijal. Najbolji strijelac EP 2020. u Budimpešti, odličan ljevak. Sigurno jedan od boljih u svijetu, povrh toga i on je silan brzanac u vodi. Kao stvoren za protunapade.
Toni Popadić (27), vratar
Visok i tanak, sjajnih refleksa. Vratar Juga, čovjek kojem u dobroj mjeri zahvaljujemo što je Hrvatska uopće nastupala na OI u Tokiju prošle godine. Bez njega bi Gospari teško do mnogih trofeja, vrlo teško do ovogodišnjeg naslova prvaka Hrvatske. Oslonac momčadi, još jedan u nizu izdanaka odlične dubrovačke vratarske škole.