Kakav dvoboj Hrvatske i Španjolske. No, ne samo u vodi, već i na klupi. Na jednoj, onoj našoj, Sukno. Jasno, Sandro Sukno ili do 2017. i zaključno s tom godinom najbolji vaterpolist svijeta. Genijalac kakvog bojimo se još dugo nećemo imati. No, i na španjolskoj je klupi jedno vaterpolski “superteškaško” prezime - Estiarte.
Ne, nije riječ o Manuelu ili kako je vrijedni redakcijski kolega Toma Dragičević otkrio, Manelu Estiarteu, već se radi o njegovom bratu. Naime, dr. Albert Estiarte je Manelov četiri godine stariji brat. Albert Estiarte rođen je 1957, no isključivo je on zaslužan što se njegov mlađi brat uopće bavio vaterpolom.
Dakle... priča ide ovako. Albert Estiarte je od malena bio zadojen vaterpolom. Niti jedan ga drugi sport nije zanimao i privlačio. Igrao je za prvoligašku momčad Manresu iz istoimenog im rodnog gradića u središtu Katalonije, od 1974. do 1991. Godinu dana nakon što se ustalio u prvoj momčadi, nagovorio je i doslovno dovukao mlađeg brata Manela kojem je tada bilo tek 14 u klub, na bazen i autoritetom starijeg brata jednostavno naložio:
- Sad imaš igrati vaterpolo.
Mlađi Estiarte je pristao, lagano nevoljko, ali... Pokazalo se da je ludo nadaren, znatno kvalitetniji od brata koji nikad nije bio ni blizu širem popisu reprezentacije. Manel Estiarte je bio toliko dobar da su ga samo četiri godine kasnije zvali iz Barcelone (nije u sastavu istoimenog sportskog društva). Tu je krenula Manelova karijera.
A brat... Stariji je brat završio medicinu, 1991. okončao igračku karijeru u dobi od 34, ali od bazena i vaterpola nije otišao. To je jače od njega. Iste 1991. je bio liječnik juniorske španjolske reprezentacije koja je postala juniorskim prvakom svijeta, pa je dr. Albert Estiarte koju godinu samo kasnije dobio poziv i u A reprezentaciju. Ono što nije nikada uspio kao igrač, uspio je kao liječnik. Prvo veliko nadmetanje na kojem smo zamijetili dr. Estiartea bile su Olimpijske igre u Atlanti 1996. One na kojima je Španjolska osvojila zlato pobijedivši u finalu Hrvatsku. Četvrt stoljeća, koja godina više, dr. Estiarte je u svojoj prvoj i jedinoj sportskoj ljubavi - vaterpolu.
Inače, braća Estiarte su imali i sestru Rozu. Uz nju je vezana tragedije. Godine 1985. Roza je počinila samoubojstvo skokom s četvrtog kata stana u kojem su živjeli, pred očima mlađeg brata Manela.