Ovo je trenutak koji smo čekali! S neskrivenim ga oduševljenjem i dočekali. Oglasili su se bivši igrači vaterpolskog diva sa Save, nekadašnji igrači, ali vječno mladostaši. Dokazavši da prate Mladost, klub svoje mladosti, da ga vole i da im je do njega stalo.
Ovo je trenutak kojeg smo čekali jer jedno je kada novinari koji profesionalno prate neki klub, s više ili manje žara, koji su ipak više kroničari iznose svoje mišljenje, stavove (netko će reći i stalno nešto prigovaraju), a nešto sasvim drugo kada to isto čine bivši igrači, među kojima su i legende tog kluba i sporta. Oni koji su izravno pronosili slavu kluba, u ovom konkretno slučaju Mladosti, koji su stvarali to ime i ugled u svijetu, u dobrim i manje dobrim danima. Jer, oni su Mladost! Svi ostali tek su prolaznici i na službi tog kluba, ništa više. Poglavito težinu javnog istupa ima trenutak kada se oglase nekadašnji sportski asovi među kojima su i olimpijski pobjednici (Bonačić, Stipanić, Šimenc). Znate, u svijetu sporta postoji nepisano pravilo. Kada olimpijski pobjednik, to je najviše što u sportu postoji, onda svi ostali ako već nećemo iz pristojnosti ustati, moramo malo zamuknuti i pozorno poslušati poruke koju nam šalju sportski besmrtnici. Jer to je ono što olimpijsko zlato predstavlja. To je načelo kojim se vodimo i mi u Sportskim novostima već više od 7 desetljeća, od kojeg nećemo odstupiti.
Dakle, otvorenim se pismom javnosti, pa tako i Upravi kluba čiji su neizostavni dio, obratilo 18 velikih mladostaša. Ozbiljnih ljudi, koji su iza svojih riječi stavili i potpis. Povod je bila odluka sadašnjeg vodstva Mladosti o promjeni klupskog grba, vizualnog identiteta. Osobno, nismo protiv povremeno i novih ideja, suvremenih pristupa, ali ne kada se one kose s pojmovima tradicije i kada se, vjerujemo iz nedostatka spoznaja iz povijesti, povlače krivi potezi. Tada je na nama, novinarima, upozoriti da je nešto krivo, loše, netočno. Krenimo redom.
Klupska boja. Predlagatelji novog identiteta Mladosti su se oslonili samo na plavu boju pravdajući je bojom grada Zagreba. Istina, plava jest boja naše metropole, tramvaja, odnedavno i ZG vrećica, ali NE Mladosti! To tvorci vjerojatno nisu znali. Boje punim imenom Hrvatskog akademskog vaterpolskog kluba Mladost su - crvena, bijela i zlatna! Zašto? Zato jer su to boje HAŠK-a, a tu tradiciju baštine između inog baš i vaterpolisti Mladosti. Vaterpolisti Mladosti su uostalom članovi Hrvatskog akademskog športskog kluba Mladost. On je pak pravni sljednik HAŠK-a kojeg su komunističke vlasti ukinule 1945., zbog hrvatstva dakako, ali je u ljeto iste godine utemeljeno ASD Mladost unutar kojeg je bila i vaterpolska sekcija. Pod isključivo bojama HAVK Mladosti se vode plava i žuta ili zlatna (opet sljedništvo HAŠK-a). Pa uostalom, nisu slučajno Žapci još prošle sezone nosili majice, trenirke u plavo-žutoj kombinaciji. Posljednje trofeje, recimo Hrvatski kup 2020., pa naslov prvaka Hrvatske 2021. su proslavili u žutim majicama s plavim rukavima. Imamo dokaza napretek još.
Grb kluba. Žabac! I samo zeleni žabac, a sve ostalo zaboravite. Pod ovim znamenom su mladostaši kroz povijest pobjeđivali u jednoj Budimpešti, Barceloni, Dubrovniku, Nici, Genovi, Splitu, Volgogradu, Berlinu... Pobjeđivali i da, i gubili jer to je sport, no žabac je simbol ovog kluba, a ne predložak nečeg što bi mogao biti simbol za novu vrst sladoleda. Mnogi su zaboravili, i taj žabac se mijenjao, čak nedavno. Doduše, minimalno. Prije desetak godina netko je jako dobro zamijetio, nasmijat će te se, ali bilo je točno, da su oči žapca naslikane kao da gleda "u križ". Ispravljeno je i sve 5.
Sada se javilo 18 igrača, ozbiljnih ljudi s imenom i prezimenom i iznijelo stav koji ne valja ignorirati. Osobno znamo i kontaktirali smo minulih tjedan dana s još barem toliko onih koji nisu na ovom popisu, ali imaju isti stav kao i potpisnici otvorenog pisma. Ovaj je novinar istovjetnog stava, te se skromno pridružujemo.
Skloni smo vjerovati da su namjere onih koji su mijenjali bile dobre, ali neke stvari jednostavno nisu znali. Nisu upućeni. Sada znaju. Radili su, pogriješili kao i svi koji rade, te to nije problem. Priznanje pogreške i njezino ispravljanje, odustajanje od loše ideje, nije iskaz slabosti već veličine. Nadamo se da će u Mladosti baš to pokazati. Veličinu.