Za početak, što je cilj, što će se nazivati uspjehom Hrvatske na olimpijskom vaterpolskom turniru u Tokiju?
- Uspjeh je, da se ne skrivamo, odličje - bez puno okolišanja, nekoliko sati uoči početka nadmetanja u Tokiju će naš vaterpolski izbornik Ivica Tucak.
- Bilo koje olimpijsko odličje je uspjeh. Možda će se dogoditi da ne uspijemo u tom što mi želimo, ali ako damo sve, pružimo sve, onda uvijek valja gledati i u suparnika. Priznati da je možda on za nijansu bio bolji od tebe. No, olimpijsko odličje, to je jedini uspjeh.
Australci nam ne leže
Pitamo za utvrđivanje cilja kako bi odmah na startu, prije početka nadmetanja jasno znali plan, ali pitamo i kroz prizmu nekih ranijih razgovora prije početka prvenstava, igara, turnira. Tada ste uvijek napominjali kako letvicu cilja valja postaviti visoko, ne zadovoljavati se samo prolaskom skupine jer onda kada se to ostvari, podsvjesno pada pritisak, nastupa zadovoljenje tim minimalnim učinkom.
- Mi smo uvijek tako pristupali. Imamo četiri stepenice. Prva je prolazak skupine i to je ona osnova bez koje ne možete dalje više ništa. Druga je eliminacijska etapa, četvrtfinale. Treća je polufinale, a četvrta je utakmica za medalju. Finale ili borba za broncu. Prognozirati bilo što je teško. Bio bih šarlatan kada bi tako postupio jer imamo izuzetno tešku skupinu i moramo napraviti sve da prije svega prođemo skupinu. Prve dvije utakmice, Kazahstan i Australija, bit će izuzetno važne i zbog sigurnijeg ulaska u turnir, a na koncu i zbog snage jedne Australije. To si ne smijemo ni pomisliti podcijeniti jer je to reprezentacija koja je 2019. na SP-u u Gwangju trebala biti u polufinalu. Fantastični su plivači, a igraju u najvećim klubovima, Younger u Pro Reccu, pa Nathan Power, koji je igrao u Jadranu, pa u Španjolskoj, zatim Richie Campbell... Niz odličnih igrača. A onda nam još slijede izuzetno teški suparnici, Srbija, Crna Gora, Španjolska...
Upravo ste odgovorili i na smjerano pitanje, koja će utakmica biti najteža u skupini. Ispada da je to Australija, a to je pak sastav koji nam, glupo je reći “ne paše”, ali da nam ne odgovaraju, to stoji.
- Australija ima stil vaterpola koji nama ne odgovara. Zadnji put, na SP-u u Gwangjuu smo ih deklasirali s 10 razlike, ali... Ne treba očekivati takvu utakmicu, to je sigurno, niti o tomu razmišljam uopće. Jako ćemo se dobro za njih pripremiti i neće nas ni s čim iznenaditi.
Dosta se govori o vrlo teškoj skupini u Tokiju. Nije lagana, ali nije puno laganija od one u Rio de Janeiru. Tamo smo imali isto Španjolsku i Crnu Goru kao i sada, ali još i Italiju, zatim SAD i jedna slabija, poput Francuske.
- Složio bih se. Momčadi SAD i Australije su recimo vrlo slične. U Riju smo imali Italiju u skupini, kasnije su broncu osvojili, danas su svjetski prvaci, a sada nam je umjesto njih Srbija. Načelno, ja očekujem puno neočekivanih rezultata.
Kolika je važnost velik broj reprezentativaca iz istog kluba? Recimo, Španjolska od 13 igrača ima 11 iz Barcelonete. Debelo više od Grčke u kojoj je okosnica Olympiacos, dok kod nas igrači dolaze iz 5-7 klubova.
- To je silna prednost. Opcija u kojoj se igrači poznaju “u dušu”. To je ono na čemu i ja inzistiram kao izbornik, u smislu kada smo zajedno, na pripremama, kada sam igračima pričao o detaljima, pod njima podrazumijevam nužnost njihove komunikacije. U igri, razumijevanje situacije, kada možeš očekivati da će ti suigrač dodati ili će opaliti po golu. To je “poznavanje u dušu” i ona je sigurno prednost za momčad koja to ima. Španjolska to ima. Opet, i naša je reprezentacija već dulji niz godina zajedno. Izgradili smo sustav naše igre. Tvrdim kako kvaliteta svake momčadi ide kroz kontrolu gubljenja lopte. Ona koja to ima, ta je momčad na kraju uvijek bolja.
Loptu čuvati kao blago
Kontrola gubljenja lopte?
- Da. Loptu moramo čuvati kao blago. Ona momčad koja ima veću kontrolu gubljenja lopte, naravno da samim time smanjuje mogućnost kontranapada suparnika, smanjuje nemir u svojim redovima. Na tomu sam inzistirao i mislim da smo uspjeli u tomu. Neki dan smo radili video-analizu turnira u Cagliariju, utakmica protiv Italije. Mi smo Talijanima dali 4-5 golova 2-3 sekunde prije isteka napada. Dakle, nema straha i panike, igramo do zadnje sekunde, igrači znaju koje automatizme moramo napraviti da bismo došli do rješenja koje završava golom. Čak i ako se ne da gol, nema straha od protunapada.
Ponavljate učestalo da se napad uvježbava, ali obrana od koje sve polazi je stvar volje, reda. Jeste li zadovoljni s obranom?
- Imali smo u Budimpešti u tri utakmice po 11 primljenih golova. Pa onda u Cagliariju od Italije 12. Sve smo utakmice dobili, ali svejedno smo puno primili. Mi s jedne strane imamo širinu kvalitete igrača gdje će dati svaki po 2-3 gola, mi ćemo postići 12-13 i dobiti utakmicu. Međutim, tako se utakmica ne može planirati. Da bismo utakmicu dobili, moramo planirati obranu. Sada ju imamo. Zonska igra mi već sada izgleda dosta dobro “uštimana”.
Marko Bijač je prvi vratar
Raspitujemo se oko obrane iz razloga što ste se u odabiru igrača odlučili za samo dvojicu klasičnih braniča.
- Shvaćam i zato mi i jest obrana dodatno strašno bitna. Imamo Bušlju i Macana, ali svi ostali igrači tijekom utakmice, turnira će morati doći na mjesto braniča. Tu prvenstveno mislim na jednog od centara, zatim Obradovića, Bukića, Jokovića, Vukičevića.
Oni to mogu i moraju odraditi. Mi ćemo, u ovisnosti od sudačkog kriterija, sigurno čak i žrtvovati kroz presing nekog od vanjskih igrača. Dakle, da nam netko od igrača dobije isključenje na vanjskim pozicijama, a kako bismo spriječili prevelik broj isključenja na poziciji braniča, da ih ne bi opteretili. Onaj kriterij kakav je bio na kvalifikacijama u Rotterdamu je za nas bio poguban. Zato imamo u rotaciji jednog vanjskog igrača više, nekog tko može odigrati i lijevo i desno, i Obradović i Miloš.
Prvi vratar je već odlučen ili će te to odlučiti neposredno uoči 1. kola, uoči Kazahstana?
- Nema tajne, to će biti Marko Bijač. Možemo svaku utakmicu mijenjati igrače jer imamo 13, a u zapisnik utakmice ide 12, ali s 95% sigurnosti mogu navesti da će to biti igra s jednim vratarom.