Ivica Tucak
 VLADIMIR DUGANDZIC/CROPIX
POSLJEDNJI MOHIKANCI

‘Ponosni smo, ali nije dobro da smo mi jedini ovdje. Gori crvena lampica za hrvatski sport...‘

Izbornik jedine naše reprezentacije u loptačkim sportovima na OI u osvit planiranog pohoda na vrh
Piše: Dean BauerObjavljeno: 23. srpanj 2021. 21:04

Za početak, što je cilj, što će se nazivati uspjehom Hrvatske na olimpijskom vaterpolskom turniru u Tokiju?

- Uspjeh je, da se ne skrivamo, odličje - bez puno okolišanja, nekoliko sati uoči početka nadmetanja u Tokiju će naš vaterpolski izbornik Ivica Tucak.

- Bilo koje olimpijsko odličje je uspjeh. Možda će se dogoditi da ne uspijemo u tom što mi želimo, ali ako damo sve, pružimo sve, onda uvijek valja gledati i u suparnika. Priznati da je možda on za nijansu bio bolji od tebe. No, olimpijsko odličje, to je jedini uspjeh.

Australci nam ne leže

Pitamo za utvrđivanje cilja kako bi odmah na startu, prije početka nadmetanja jasno znali plan, ali pitamo i kroz prizmu nekih ranijih razgovora prije početka prvenstava, igara, turnira. Tada ste uvijek napominjali kako letvicu cilja valja postaviti visoko, ne zadovoljavati se samo prolaskom skupine jer onda kada se to ostvari, podsvjesno pada pritisak, nastupa zadovoljenje tim minimalnim učinkom.

- Mi smo uvijek tako pristupali. Imamo četiri stepenice. Prva je prolazak skupine i to je ona osnova bez koje ne možete dalje više ništa. Druga je eliminacijska etapa, četvrtfinale. Treća je polufinale, a četvrta je utakmica za medalju. Finale ili borba za broncu. Prognozirati bilo što je teško. Bio bih šarlatan kada bi tako postupio jer imamo izuzetno tešku skupinu i moramo napraviti sve da prije svega prođemo skupinu. Prve dvije utakmice, Kazahstan i Australija, bit će izuzetno važne i zbog sigurnijeg ulaska u turnir, a na koncu i zbog snage jedne Australije. To si ne smijemo ni pomisliti podcijeniti jer je to reprezentacija koja je 2019. na SP-u u Gwangju trebala biti u polufinalu. Fantastični su plivači, a igraju u najvećim klubovima, Younger u Pro Reccu, pa Nathan Power, koji je igrao u Jadranu, pa u Španjolskoj, zatim Richie Campbell... Niz odličnih igrača. A onda nam još slijede izuzetno teški suparnici, Srbija, Crna Gora, Španjolska...

Upravo ste odgovorili i na smjerano pitanje, koja će utakmica biti najteža u skupini. Ispada da je to Australija, a to je pak sastav koji nam, glupo je reći “ne paše”, ali da nam ne odgovaraju, to stoji.

- Australija ima stil vaterpola koji nama ne odgovara. Zadnji put, na SP-u u Gwangjuu smo ih deklasirali s 10 razlike, ali... Ne treba očekivati takvu utakmicu, to je sigurno, niti o tomu razmišljam uopće. Jako ćemo se dobro za njih pripremiti i neće nas ni s čim iznenaditi.

image
MARCEL TER BALS Orange Pictures

Dosta se govori o vrlo teškoj skupini u Tokiju. Nije lagana, ali nije puno laganija od one u Rio de Janeiru. Tamo smo imali isto Španjolsku i Crnu Goru kao i sada, ali još i Italiju, zatim SAD i jedna slabija, poput Francuske.

- Složio bih se. Momčadi SAD i Australije su recimo vrlo slične. U Riju smo imali Italiju u skupini, kasnije su broncu osvojili, danas su svjetski prvaci, a sada nam je umjesto njih Srbija. Načelno, ja očekujem puno neočekivanih rezultata.

Kolika je važnost velik broj reprezentativaca iz istog kluba? Recimo, Španjolska od 13 igrača ima 11 iz Barcelonete. Debelo više od Grčke u kojoj je okosnica Olympiacos, dok kod nas igrači dolaze iz 5-7 klubova.

- To je silna prednost. Opcija u kojoj se igrači poznaju “u dušu”. To je ono na čemu i ja inzistiram kao izbornik, u smislu kada smo zajedno, na pripremama, kada sam igračima pričao o detaljima, pod njima podrazumijevam nužnost njihove komunikacije. U igri, razumijevanje situacije, kada možeš očekivati da će ti suigrač dodati ili će opaliti po golu. To je “poznavanje u dušu” i ona je sigurno prednost za momčad koja to ima. Španjolska to ima. Opet, i naša je reprezentacija već dulji niz godina zajedno. Izgradili smo sustav naše igre. Tvrdim kako kvaliteta svake momčadi ide kroz kontrolu gubljenja lopte. Ona koja to ima, ta je momčad na kraju uvijek bolja.

Loptu čuvati kao blago

Kontrola gubljenja lopte?

- Da. Loptu moramo čuvati kao blago. Ona momčad koja ima veću kontrolu gubljenja lopte, naravno da samim time smanjuje mogućnost kontranapada suparnika, smanjuje nemir u svojim redovima. Na tomu sam inzistirao i mislim da smo uspjeli u tomu. Neki dan smo radili video-analizu turnira u Cagliariju, utakmica protiv Italije. Mi smo Talijanima dali 4-5 golova 2-3 sekunde prije isteka napada. Dakle, nema straha i panike, igramo do zadnje sekunde, igrači znaju koje automatizme moramo napraviti da bismo došli do rješenja koje završava golom. Čak i ako se ne da gol, nema straha od protunapada.

Ponavljate učestalo da se napad uvježbava, ali obrana od koje sve polazi je stvar volje, reda. Jeste li zadovoljni s obranom?

- Imali smo u Budimpešti u tri utakmice po 11 primljenih golova. Pa onda u Cagliariju od Italije 12. Sve smo utakmice dobili, ali svejedno smo puno primili. Mi s jedne strane imamo širinu kvalitete igrača gdje će dati svaki po 2-3 gola, mi ćemo postići 12-13 i dobiti utakmicu. Međutim, tako se utakmica ne može planirati. Da bismo utakmicu dobili, moramo planirati obranu. Sada ju imamo. Zonska igra mi već sada izgleda dosta dobro “uštimana”.

Marko Bijač je prvi vratar

Raspitujemo se oko obrane iz razloga što ste se u odabiru igrača odlučili za samo dvojicu klasičnih braniča.

- Shvaćam i zato mi i jest obrana dodatno strašno bitna. Imamo Bušlju i Macana, ali svi ostali igrači tijekom utakmice, turnira će morati doći na mjesto braniča. Tu prvenstveno mislim na jednog od centara, zatim Obradovića, Bukića, Jokovića, Vukičevića.

image
Ante Vukičević
PEDJA MILOSAVLJEVIC Cropix

Oni to mogu i moraju odraditi. Mi ćemo, u ovisnosti od sudačkog kriterija, sigurno čak i žrtvovati kroz presing nekog od vanjskih igrača. Dakle, da nam netko od igrača dobije isključenje na vanjskim pozicijama, a kako bismo spriječili prevelik broj isključenja na poziciji braniča, da ih ne bi opteretili. Onaj kriterij kakav je bio na kvalifikacijama u Rotterdamu je za nas bio poguban. Zato imamo u rotaciji jednog vanjskog igrača više, nekog tko može odigrati i lijevo i desno, i Obradović i Miloš.

Prvi vratar je već odlučen ili će te to odlučiti neposredno uoči 1. kola, uoči Kazahstana?

- Nema tajne, to će biti Marko Bijač. Možemo svaku utakmicu mijenjati igrače jer imamo 13, a u zapisnik utakmice ide 12, ali s 95% sigurnosti mogu navesti da će to biti igra s jednim vratarom.

'Crvena lampica mora biti upaljena jer ostavili smo sport negdje na marginu'

Ne sumnjamo da ste ponosni, ali koliko je i opterećenje što na OI imamo samo “samo” jednu reprezentaciju u loptačkim sportovima? Svi su pogledi na vas sada usmjereni. Je li to i prepoznato od društva?

- Ponosan sam zbog toga što smo mi, vaterpolisti u Tokiju, ali ne i zato što smo mi jedini. To je kontinuitet koji nam nitko ne može oduzeti. S druge sam strane, kao sportaš i izbornik, tužan. Znam kako je bilo u Riju kada su s nama bili i rukometaši i košarkaši. Ne znam kako drugi ljudi gledaju iz sustava sporta, ali ja ću otvoreno reći, mislim da nije dobro. Ovo nije dobro. Što god netko i nekako tumačio, crvena lampica mora biti upaljena. Ne prepoznajemo još uvijek dovoljno vrijednost sporta u našem društvu. Ne daj Bože da u Parizu bude i još gore, da nas je još manje sportaša. Nismo ni od toga daleko. Ostavili smo sport negdje na marginu. Puno je neriješenih pitanja u sportu, od vrijednosti trenera, vrednovanja igrača. Vjerujem duboko da će novi Zakon o sportu koji je u izradi, da će barem donekle otvoriti tu “Pandorinu kutiju” problema koju mi u sportu imamo. Ne treba zatvarati oči pred time. Ovo društvo ne stavlja sport na mjesto koje zaslužuje - decidirano će Tucak uz naglasak.

- Ništa ne budi emocije toliko kao sport. Ali, najbitnije, djeca se identificiraju sa sportskim zvijezdama i sutra će eventualna olimpijska medalja u Tokiju privući u bazen 500 ili 1.000 nove djece. Ma, to je najvrjednija poruka! Ta medalja dovodi djecu u sport, miče ih s ulica. Meni se čini da mi to još uvijek ne shvaćamo.

'Potpisujem već sada da imamo reprezentaciju koja nam može garantirati medalju u Parizu 2024.'

Prije godinu-dvije ste izjavili da od svih vaterpolskih sila, Hrvatska ima najmanje razloga za zabrinutost glede smjene generacija, da imamo sigurnu i lijepu budućnost. No, danas imamo najstariju momčad na olimpijskom turniru (prosjek 31 godina i 77 dana), ne možemo zamisliti sastav bez Garcije, Jokovića, Bušlje, Lončara, Vrlića, vraćen je Obradović... sve igrači iznad 32-33 godine. Imamo mlađe u dobi od 24-27, ali nemamo istodobno na pomolu neke istinski silne potencijale, svjetsku kvalitetu od 18 do 21 godine kakve ima Crna Gora (Đ. Radović, Perković), Španjolska (Sanahuja, pa i Granados), Francuska (T. Vernoux), koje doduše nema na OI...

Mislite i dalje da imamo svjetlu budućnost?

- Ne da mi nemamo nikakvog straha već imamo sigurno reprezentaciju koja, potpisujem sada, nama može garantirati medalju na OI u Parizu 2024! Stojim iza ovih riječi, rekao sam prije, a danas sam još uvjereniji. Dobili smo ekstra igrača nakon što ode Xavi Garcia, mislim na Harkova kojem su 24 godine. Mislim da smo mi u prednosti, kada spominjete Sanahuju, Vernouxa i ostale, utoliko što naš Loren Fatović ima 24 danas, a iza sebe ima 4 godine igranja na visokoj razini. U reprezentaciji je od 2017. kada je postao svjetski prvak! On je s 24 godine zreo igrač, a itekako mlad. To isto se može reći za Bukića, Vukičevića, Miloša. Dugi niz su godina u reprezentaciji, a na začetku su najboljih godina, 26, 27-28 godina. Bukić ima 8 ili 9 godina igranja za reprezentaciju, a tek mu je 27. Vukičević je od 2012. u reprezentaciji. To je ta snaga. Ja nisam bez veze sad zvao malog Lovru Paparića, centra iz Primorja znajući da on neće konkurirati, ali on mora biti tu, upoznati atmosferu, sutra će on biti dio tih igrača. Nije za ništa tu bio Franko Lazić. Rekao sam, Rino Burić je već 2-3 godine tu i do zadnjeg je dana bio u kombinacijama za Tokio. Pa i sam Benić kojem su 29. Na vrhuncu je moći, sad dolazi njegovo vrijeme, za izgurati projekt Pariza. Zvonimir Butić iz Jadrana, Marko Žuvela iz Juga. Oni su tu, budućnost. Već sutra, nakon Tokija će participirati igrači koji imaju 17-18 godina koji će biti naša budućnost nakon Pariza 2024. Neću biti pretjerano bahat, ali mislim da radimo dobro i sustavno. A ekstra klasa... da, za mene je Loren Fatović ekstra klasa, jedan od top svjetskih igrača na svojoj poziciji, a s 24 godine samo! Pa, u košarci jedan Pau Gasol s 40 godina igra u Barceloni finale Lige prvaka.

'Ideja s tri centra nije mi se pokazala kao najsretnije rješenje jer bi nas to usporilo'

Odabir zadnjih 13 sigurno nije lagan, ali na koncu nema nikakvih polemika, ni u vaterpolskim krugovima, tipa “zašto netko jest ili nije unutra”. Drugim riječima, osjećate li neku, grubo rečeno, oseku kvalitete? Bi li vam bilo draže da ste imali puno teži odabir?

- Kako se gleda, ali još trojica igrača su u jednom trenutku bili u sastavu za Tokio. To su Hrvoje Benić, Rino Burić i Toni Popadić. Oni su svojom kvalitetom i zavrijedili, ali rekao sam već svoje razloge. Imati jednog bržeg igrača više nauštrb jednog beka.

Jednog nije bilo ni na širem popisu, a bio je tamo početkom godine, uoči Rotterdama. Centar Nikša Dobud.

- Prije Rotterdama sam bio čak razmišljanja da idemo i s tri centra. Sa svom trojicom, od kojih bismo Lončara, možda i Vrlića, koristili na mjestu braniča. Međutim, nakon puno analiza, trening-utakmica, to mi se nije pokazalo kao najsretnije rješenje. Zato jer bi to dosta usporavalo našu igru. Drugo, mi na mjestu centra nemamo nikakvih problema. Zato jer mi imamo, bilo tko da je od njih trojice, dvojicu fantastičnih rješenja na 2 metra. Fantastičnih! Uoči priprema za OI, išao sam u Bresciu pogledati utakmicu Brescia - Pro Recco, razgovarao sam tada s Nikšom i objasnio mu stanje. Rekao sam mu da bih volio da mi je na pripremama, ali jamstva za mjesto nema. Nikša pak ima 35 godina, jedan od najboljih centara na svijetu, olimpijski pobjednik, prošao je puno toga i onda jednom takvom čovjeku, recimo na kraju priprema od mjesec i pol dana, zahvaliti neposredno pred put... Nije lagana, čak ni korektna odluka.

Linker
08. studeni 2024 15:53