Postoji puno klubova, ali samo jedan je - Klub. Oni uvijek pronalaze način kako pobijediti

U prosincu 1923. u Dubrovniku je osnovan klub za koji je malo tko mogao i sanjati, pomisliti da će postati simbol Grada. Odmah iza prije svega patrona, zaštitnika Dubrovnika sv. Vlaha, potom zidina i prebogate kulture, povijesti.

U prosincu 2023. godine, gotovo na sam 100. rođendan, taj je klub osvojio jubilarni, 70. trofej. Hrvatski kup. Jasna stvar da ima i većih ostvarenja i povijesti od nacionalnog kupa, recimo četiri naslova prvaka Europe, o državnim naslovima da ne govorimo, ali 70 pokala u 100 godina.... Ili - ako smo dobro izračunali - 43 trofeja od godine 2000. do danas, to zaslužuje dubok naklon, divljenje sa štovanjem. Čestitke se podrazumijevaju. Zaslužuje to još nešto. Ako se uvriježilo za samo jedan grad u našoj domovini pisati velikim slovom riječ - Grad, e pa onda i Jug zaslužuje veliko slovo u riječi - Klub! Da se razumijemo, nisu to jugaši zaslužili poradi pobjede u jednoj, recentnoj utakmici. Ne zbog trijumfa u jednom finalu, prošlosubotnjem u Zadru. To je priznanje za cijelo minulo stoljeće i za nevjerojatnu brojku 70.

Nakon polufinala, dan ranije, u kojem je Jug Adriatic osiguranje jedva jedvice i "na mišiće" pobijedio Solaris i kada je trener Kobešćak izustio kako mu je "žao što Solaris nije pobijedio, iskoristio povijesnu priliku jer je Jug trebao izgubiti", osobno smo bili uvjereni čak da će večer kasnije slaviti... Jug. Iz nekoliko razloga. Prvo, dvije onako loše utakmice kakva je bila protiv Šibenčana, Gospari teško da mogu nanizati. Drugo, poznaju donekle barem specifični jugaški mentalitet, to ih je samo do maksimuma "napalilo", motiviralo, nadahnulo na eksploziju u finalu. Treće, to je baš Klub koji i kada nema najbolje pojedince možda, zna igrati finala i u njima biti u najvećem broju slučajeva pobjednik. To je, htjeli to neki priznati ili ne, specifičnost Juga. Posebnost već četvrt stoljeća. Malo predugo da bi bilo slučajno i malo smo previše utakmica ovakvih gledali da bi nas sada iznenadili.

- U finalu smo se vratili nekim našim postavkama u igri - zbori trener pobjednika, Vjekoslav Kobešćak.

- U međuvremenu su nam i sazreli neki igrači. Vidjeli ste recimo bekovsku liniju Burđelez i Prkoča koji su odigrali četvrtinu i pol, obojica su dečki rođeni 2005. I igrali su protiv Vrlića i Duževića, dakle naših reprezentativaca. Ili naši centri koji su bili sjajni, razvukli i rasteretili malo naše vanjske igrače jer smo dosad imali malo hibridnu igru. Obrana predvođena Popadićem je obavila lavovski posao, te smo čak zapravo nespretno došli u situaciju raspucavanja peteraca.

ZVONKO PAVIC Cropix

Silno je mnoštvo rekorda palo u zadarskoj suboti, u bazenu u Višnjiku. Spomenuli smo ukupno 70. trofej Kluba, no ujedno i 16. trofej kupa u 28 odigranih finala. Maro Joković je došao do ukupno 66. trofeja ili medalje u karijeri, ali čak 46. klupske, od toga 36. u Jugu. Međutim, ima i još jedna brojka.

Vjekoslavu Kobešćaku je ovo bio 19. trofej na klupi dubrovačkog sastava: šest prvenstava Hrvatska, šest kupova, jedan naslov prvaka Europe, jedan europski Superkup, jedan hrvatski superkup te četiri regionalne ili Jadranske lige. Debelo, debelo najtrofejniji trener u 100-godišnjoj povijesti Kluba.

Kako to uspijevaju u Gružu?

- Karakter je bio tu, gurali smo jedan drugog, nismo posustajali i na koncu smo uspjeli, to nas je odvelo do pobjede - veli Toni Popadić, s 12 obrana ponovo jedna od najbitnijih karika u dubrovačkom lancu

- Imali smo prilika možda i prelomiti ranije, nismo uspjeli. Što zbog kvalitete Jadrana, što zbog nas samih, ali smo uspjeli na slađi način. Ovaj nam trofej jako puno znači. Kako za samopouzdanje, tako i za ostatak sezone. Tu je puno momaka kojima je ovo možda i prvi trofej u karijeri, te nisu ni prošli puno ovakvih utakmica, zato je ovo jedna i velika škola. Možda ćemo ono što nam je nedostajalo na početku, dobiti sada ovim trofejom. To je samopouzdanje.

Iskusni vratar se zapravo dotaknuo, podsjetio da je sezona u početku bila malo "grbava". Neuobičajeno puno poraza, nakon silnih godina jugaši neće u proljeće igrati Ligu prvaka, već Eurokup jer u skupini elitnog natjecanja nisu prošli. Uspjeli su čak izgubiti i od Mladosti što je najveća umjetnost jer Žapce ove sezone inače dobiva tkogod se sjeti. No, iz sveg toga se Jug Adriatic osiguranje izdigao, kalendarsku godinu završio trofejom, prvim ovosezonskim u hrvatskom vaterpolu. I da, opet ćemo navesti - 70-im u 100 godina povijesti. To je to. Postoje klubovi i postoji... Klub.