Između 22 imena odnosno prezimena, koje je u utorak izbornik svjetskih vaterpolskih prvaka, Ivica Tucak izdiktirao "urbi et orbi" - neka nam bude dopušteno zapisati - jedno se osobito ističe.
Maro Joković!
Iz nekoliko razloga, tu bismo mogli navoditi sve silne uspjehe, trofeje, medalje, no onaj najbitniji se svodi na jednu riječ. Povratak. Povratak jednog od najvećih koji je hrvatski vaterpolo ikad imao. Maro je posljednji put pod kapicom najdraže nam momčadi zaigrao 8. kolovoza 2021. U Tokiju, na Igrama. Onim čudnim, pandemijskim. Dva mjeseca kasnije rekao je: "Ne mogu više". Ne više za reprezentaciju najboljih među najboljima. Za reprezentaciju koja iziskuje najviše uzuse jer su ih oni sami takve postavili. Odluka tada sasvim razumljiva. Uostalom, u pogonu je bio konstantnom za Barakude od 2006. do 2021. Punih 16 godina, dok vjerovali ili ne, godine i njemu idu. Ma koliko se onako visok i vitak doima poput slike Doriana Graya. Ne stari. Je, malo sutra ne stari. Tijelo je tražilo odmor. Normalno i legitimno.
Jasno, Maro nije vaterpolu okrenuo leđa. O ne, Maro i dalje "brodi i plovi‘ valovima vaterpolskim, u svom Jugu. Gledali smo ga prije, onda i nakon 2021. i uvijek zadivljeno promatrali njegove asiste, brzinu plivanja, poteze. Znamo od trenera mu u klubu koliki je značaj i uloga Mare Jokovića. Tako razumljivo da je sve to vidio, gledao i izbornik Tucak. U biti, ako nas sjećanje ne vara, pa još je u prosincu 2021. prvi put spominjao izbornik osobnu želju vratiti Jokovića. Ipak, 2022. godine, te SP u Budimpešti i ono famozno zlatno EP u Spaladiumu, odigrali su bez njega.
Intenzivirala se priča povratka jako uoči EP u siječnju ove godine u Dubrovniku i Zagrebu, te kasnijeg SP u Dohi, iako se i tada nekako ponajviše "ciljao" Pariz i Olimpijske igre. U Gružu i uz Savu iskovali su u vodi europsko srebro, u pustinji katarskoj pronašli zlatnu žilu. No, ona nada izbornikova nije ugasla.
- Ja nikada, dok sam na ovom mjestu, neću zatvarati vrata reprezentacije niti jednom vrhunskom hrvatskom vaterpolistu. Jedini ključ ulaska u momčad je kvaliteta - ne jednom nam je spominjao izbornik Tucak.
I da, stalno je "držao otvorenom" liniju s Marom. Sada su se konačno i dogovorili.
- Nisu to nikad bili pregovori. Nismo mi bili na suprotnim stranama, već uvijek ugodni i otvoreni razgovori gdje smo se izbornik i ja našli vrlo brzo na istoj valnoj duljini - iz Dubrovnika će, s još malo odmora pred njim, Maro Joković.
- Znamo se nas dvojica "iks" godina kako se kaže i nije trebalo ulaziti u dugačke rasprave. Porazgovarali smo o detaljima, očekivanjima, željama i vrlo brzo smo se dogovorili. Nismo ništa ni skrivali, nema ništa "eksplozivno".
Sjeća se i ovaj novinar riječi obojice, izbornika Tucka i igrača Jokovića koji nikad nije zatvorio vrata opciji povratka u reprezentaciju. S jedne strane je spominjao zalazak ili blizu zalaska karijere, ali s druge strane ga je logično kao sportaša intrigiralo i motiviralo natjecanje ranga olimpijskih igara.
- Igre svakako daju posebnu čar svakome tko ima priliku sudjelovati na njima. Međutim, nije to samo ni stvar Igara općenito. Ja sam sada u fazi života, svi kažu "zalazak karijere", ali ja osjećam još uvijek itekakvu privlačnost prema sportu općenito. Meni je i dalje svaka nova utakmica, svako novo finale koje igram dobar motiv, te s nestrpljenjem očekujem. Još imam i volje i žara za igranjem i velikih utakmica i pobjeđivanja. Dokle god je to tako, bavit ću se ovim sportom. Olimpijske igre nisu samo dodatan motiv, nego jedna prilika koja se ne ukazuje svaki dan. Kad je već tu... Zašto to ne iskoristiti. Nastojat ću svojim iskustvom, znanjem pomoći ovoj reprezentaciji da bude i još bolja nego što jest. Mislim, moramo znati i to da je ovo reprezentacija i europskih doprvaka i svjetskih prvaka. Momčad u potpunosti nova u odnosu na onu u kojoj sam prije bio, ali iskristalizirana kao vrlo opasan kolektiv za svakog suparnika.
Što je ono što takvoj momčadi, opasnom kolektivu kako ga naziva, može donijeti Maro Joković?
- Nadam se da, uz sve kvalitete koje ta momčad ima i koja je stekla u proteklo vrijeme, mogu pridodati možda mirnoću više u određenim trenucima. Pa čak i napadački učinak koji se možda neće mjeriti samo golovima, nego i u nekoj asistenciji više, pa malo još i obranom. Iskustva imam dovoljno iza sebe da u onim nekim težim situacijama bih možda mogao bolje reagirati, mirnije nego netko drugi. Sad, kako će to sve na kraju izaći, vidjet ćemo, ali u tom smjeru ja nekako gledam - veli Joković.
Riječi koje bi do posljednjeg slova i ovaj novinar potpisao. Opet, temeljem vlastitog iskustva praćenja ove čudesno uspješne momčadi kakva je naša vaterpolska vrsta. Napadački, Joković i Harkov desno su "strava" od desne strane. To je na najvišoj planetarnoj razini ovog sporta. Asistent Joković je najbolji na svijetu. E, to podcrtavamo. Dijeli loptu tako da je servira u nokat malog prsta ako treba. No obrambeno, nema boljeg ljevaka od njega. Već dugo.
Joković je igrač koji je nastupao na mnoštvu velikih turnira klase OI, SP i EP, kao i finalima takvih turnira, no po čemu su olimpijski turniri specifičniji - ako jesu - igrački i psihički?
- Gledajući samo težinu, kvalitetu turnira, daleko je najteži. Posebno u odnosu na svjetsko prvenstvo jer je na OI takva selekcija reprezentacija da nema autsajdera, posebno u skupini, da protiv nekog možete uzeti "slobodan dan". Dalje, kad se igra svake četiri godine, to je dodatan imperativ. Završetak svih Igara je kraj jednog ciklusa, možda i jedne generacije. Da, s krajem jednih Igara je i početak novog ciklusa. To je zatvaranje ciklusa koji traje i dugo i koji je isprofilirao neke nove stvari, taktike, igrače... To je višnja na šlagu povrh torte. Još, kada se osvoji medalja... Predivan završetak jednog ciklusa. Zaokruživanje cjeline.
Ove riječi, ovakav istup, e to je iskaz jednog olimpijca. Maro je višestruki jer je bio u Pekingu 2008. pa Londonu 2012. pa Riju 2016. i Tokiju 2021. Ovo jest ono dodatno što treba sadašnjoj postavi Barakuda od kojih neki nemaju uopće to olimpijsko iskustvo. Neki imaju godina igranja, ali ne i igranja na Igrama.
- Ja sam imao tu sreću prolaska kroz te cikluse ciklus nekoliko puta. Bilo je uspona i padova, i zlatnih medalja i onih "drvenih"... To je iskustvo koje zaista malo tko od trenutačno aktivnih igrača ima, općenito u svijetu vaterpola. To mi je jedna prednost, ja bih rekao.
I dobro bi rekao, iako prednosti je tu više. U nedavnom finalu Prvenstva Hrvatske, ovaj 36-godišnjak je zapravo čak iskazao i najviše energije u bazenu, kada govorimo o jugašima. Ne samo energije, da se razumijemo. Povratak Mare Jokovića je najljepša vijest za hrvatski vaterpolo od 17. veljače ili onog dana u Dohi kada smo treći put postali svjetski prvaci.