S prvim danima prosinca, europski vaterpolski izbornici počinju polako "otvarati" karte. Neki više, neki manje, treći u natruhama, ali budući da nas samo malo više od mjesec dana dijeli do početka Europskog prvenstva (Dubrovnik i Zagreb, 4. - 16. siječnja), logično je da se lagano fokus vaterpolske pozornosti seli s klubova na reprezentaciju. Za 10-ak dana u potpunosti.
Kada je o Barakudama riječ, izbornik Ivica Tucak objavio je širi popis od 20 igrača koji će kandidirati za euro-smotru u Gružu i uz Savu. Na tom popisu i jedno ime za koje nikako ne možemo reći da je novo, ali opet nije ga tu ni bilo zadnje dvije i pol godine. Luka Lončar! Povratnik u staro jato, igrač koji je, kada je reprezentacija u pitanju, zapravo poprilično čvrsto vezan baš uz sadašnjeg izbornika Ivicu Tucka. Naime, kako je Tucak zasjeo na izborničku dužnost, tako je i Lonac (kako mu glasi nadimak) zauzeo svoju poziciju na 2 metra. Od SP u Barceloni 2013. pa do OI u Tokiju 2021. Na dva metra su se na tom mjestu, i u spomenutom razdoblju izmjenjivali, igrali i Dobud i Paškvalin i Krapić i Vrlić, ali Lončar je bio konstanta. Nakon Tokija je međutim okončao reprezentativnu karijeru. U biti, takva je bila tadašnja Lukina objava. Jednako kao i Andro Bušlje, Maro Joković, Paulo Obradović. Zajedno s krajem igračke karijere uopće Xavija Garcije. Iako... Lončaru je tada ipak bilo "samo" 34. Nije to baš još za kraj ili...
- Pa po godinama možda i ne, iako to ovisi od igrača do igrača i različitih okolnosti - iz Atene će Luka Lončar, od minulog ljeta centar Olympiacosa.
- Najviše sam se tada odlučio da je kraj za reprezentaciju zbog toga što sam osjetio da sam emotivno i fizički ‘prazan‘, te sam bio uvjeren da tada ne mogu dati svoj maksimum. Ustrajanje da i dalje budem tu, u onom trenutku, igram... bilo bi tada samo neko "povlačenje po reprezentaciji" što nikako ne želim.
Nije tu Luka stao već i samokritički nastupio, nastavio.
- Nisam osobno bio baš ni zadovoljan svojim nastupom u Tokiju. To me emotivno ispraznilo. Odlučio sam si zato dati i vremena i odmora. Nisam više vidio u tom trenutku da to ima smisla. Čak sam mislio i da neću više igrati za reprezentaciju, ali eto, sad se otvorilo, poklopilo drukčije. Nadam se da ću zaigrati na EP jer ja sam ipak zasad samo kandidat.
Izbornik Tucak s kojim smo razgovarali prije nekoliko dana, naveo je da ste se uz izvrsnu formu, prije svega odmorili, ali i ponovio kako imate silnu želju, motivaciju. Slutimo onda da vas Tucak nije dugo nagovarao...
- Ne, nije. Čim me nazvao, ja sam već u sebi bio prelomio, ako će trebati pomoći reprezentaciji... tu sam.
Što se to u međuvremenu odnosno u dvije i pol godine bitnije promijenilo da ste i sami promijenili stav?
- Odmorio sam se. Ono što je izbornik rekao i to je u pravu. Naime, znate da je "ubitačan" raspored igranja, vaterpolski kalendar. Nije on takav samo ove godine, takav je najmanje zadnjih 10 godina. Mnoštvo natjecanja, utakmica, klupskih i reprezentativnih...
To nam i ne trebate pojašnjavati. Izračunali smo već, objavili, sad možemo samo ponoviti. U kalendarskoj godini 2022. najbolji vaterpolisti svijeta, oni koji su reprezentativci i igraju u "ozbiljnim" klubovima i ligama su odigrali cca 100 utakmica! U godinu dana! To je nestvarno.
- Ja nisam računao, ali sigurno jest takva brojka, jer ja sam ove zadnje dvije godine kako nisam u reprezentaciji, odigrao 30-40 utakmica godišnje manje. To mi je sigurno puno pomoglo iznova se snažno motivirati, te se mogu staviti na raspolaganje izborniku i reprezentaciji. Sada to stvarno želim odnosno opet radosno, odmorno, željno idem u pripreme, radujem se reprezentaciji, natjecanju...
Podsjetimo, u ljeto 2021., u godini OI u Tokiju, Lončar je ujedno preselio iz Juga u Pro Recco. Ondje će ostati sljedeće dvije godine.
- Otišao sam u Recco s velikom željom osvojiti Ligu prvaka. Na kraju je ispalo da sam osvojio čak dvije. Uz to, igrao sam odreda s velikim igračima u klubu, to su sve odreda jedni od najboljih na svijetu.
U ljeto 2023. Lončar je otišao od jednog hrvatskog trenera do drugog. Naime, prešao je iz Pro Recca (trener Sukno) u Olympiacos (trener).
- Opet sjajno za mene. Ponovo u okružju sjajnih igrača, od Grka, ali i meni jako dobro poznatih suigrača i iz reprezentacije, Bušlje i Bijača, a onda povrh svega i vrlo dobar Koljanin s kojim sam pak igrao u Mladosti. On je igrao za Mladost kada sam ja tek počinjao.
Iz ovog je shvatljivo da Lončar očigledno uživa već treću uzastopnu sezonu kako je "vani", u inozemstvu.
- Je, jedino mi je velika razlika ovdje u Ateni što provodim "pola dana" u autu. Na to sam se bio odviknuo malo jer nakon 6 godina igranja u Dubrovniku, pa dvije godine u Reccu, sve male sredine gdje svuda dođeš za 5 minuta, tu...
Shvaćamo, ali skrenimo mi ipak s prometnih na vaterpolske teme. Sada ste u Grčkoj, bili ste u Italiji, u Pro Reccu... Obje države su izvanredno jake, Grci u uzletu (olimpijsko srebro u Tokiju, svjetska bronca u Budimpešti 2022.). Što oni rade drukčije, ako rade tako odnosno je li mi malo zaostajemo?
- Generalno, ne mislim da mi zaostajemo. Mi smo tu, vrlo blizu. Oni su se malo dignuli s izmijenjenim pravilima, napredovali jesu i to je definitivno. Međutim, ne zaostajemo mi puno. Na kraju krajeva, pa mi smo ipak bili prvaci Europe prošle godine! Koji mjesec ranije i u polufinalu Svjetskog prvenstva u Budimpešti, s doista novom momčadi. Dakle, možemo mi to pratiti. Sigurno bi nam pomogao dobar rezultat nekog kluba. Jug je kod nas godinama bio lokomotiva vaterpola. Sad je mrvicu pao u odnosu na prijašnje godine, ali se eto pojavio Jadran koji je ušao u drugi krug Lige prvak. Bilo bi super kada bi oni dospjeli i na Final Four jer te dvije dodatne, jake, teške utakmice pod velikim stresom, ipak su od itekakve koristi za svakog igrača, tako i za reprezentativce.
Dotaknuli ste se malo našeg naslova prvaka Europe iz Spaladium Arene. Nismo vas tamo zamijetili?
- Ne, gledao sam na TV. Nisam htio ići u Split. Jednostavno... bilo mi je lakše gledati pred televizorom. Mislim da bi mi bilo emotivno jako njih gledati na klupi. Ovako, kad je čovjek ograničen na ono što daje, prikazuje kamera, ne vidiš ni klupu, emotivne reakcije ni igrača, ni trenera, ma ni tribine, orijentiran si samo na igru. Malo lakše, iako nije lako jer svi smo mislim emotivno vezani uz hrvatsku reprezentaciju, u svakom sportu i onda je malo teže. Ali, bio je gušt gledati i od doma i stvarno su izgledali fantastično.
Znamo da će Spaladium Arenu biti apsolutno nemoguće ponoviti, prije svega zbog brojke 9.000 genijalno raspoloženih i bučnih navijača. No, ne bi mi baš podcijenili ni Dubrovnik, ni Zagreb...
- Siguran sam u sasvim ispunjene tribine i sjajno navijanje jer mi jesmo nacija koja voli i prati vaterpolo, navija za svoju reprezentaciju. Zna se što Dubrovnik predstavlja u vaterpolu, dok je Zagreb kolijevka Mladosti i jedan od najuspješnijih klubova na svijetu. Meni je zato najdraže što ću, ako se izborim za mjesto jasno, nastupati u oba meni iznimno bitna grada. U svom rodnom gradu Zagrebu, u bazenu kluba u kojem sam vaterpolski odrastao, kao i u Dubrovniku, u bazenu kluba u kojem sam napravio velik iskorak u karijeri i živio ondje 6 godina, stekao ondje jako puno prijatelja - veli Luka Lončar.
Još kada bi i epilog bio kao u Zagrebu 2010. i Splitu 2022...