"Kad se spomene Hrvatska, prvi sinonim koji se uz Hrvatsku veže su sport i sportski uspjesi. No, kada se spomenu medalje, onda se primarno veže vaterpolo".
Tako glasi zadnja rečenica filma "Taj veličanstveni hrvatski vaterpolo", dokumentarca o ovom sportu u Hrvata koji je u nedjelju kasno navečer premijerno prikazan na jednoj od najljepših pozornica u našoj domovini. Ujedno i na mjestu s kojeg se pruža jedinstven pogled. Na tvrđavi Barone u Šibeniku. Na veličanstvenoj utvrdi ponad grada, na utvrdi na kojoj tako ponosno vijori hrvatski barjak, dok s druge strane "puca" pogled na katedralu sv. Jakova, na tvrđavu sv. Mihovila, na zalazak sunca iznad kanala sv. Ante i otoke razasute pred Krešimirovim gradom. Ma, da i nije bilo filma, već samo taj pogled vrijedio je uspona.
No ondje, na povijesnoj tvrdi ponad grada, čekala nas je premijera filma o povijesti hrvatskog vaterpola. Ona rečenica iz uvoda teksta, a s kraja filma, ne čini nam se baš ni pretendenciozna. Uostalom, idemo ovako...
U 33 godine samostalnosti, vaterpolo je donio ovoj zemlji 32 medalje seniorske reprezentacije. Možemo dodati i ovo. U zadnjih 20 godina (u biti je čak i 21, ali okrugla brojka je pamtljivija), Hrvatska je u loptačkim kolektivnim spotovima osvojila šest zlata na EP, SP i OI. Svih šest zlata su iz - vaterpola! Tri svjetska (2007., 2017. i 2024.), 2 europska (2010. i 2022.), te jedno olimpijsko (2012.). Ovo su inače podaci koji nisu spomenuti u filmu, ali mogu poslužiti kao argument već spomenutoj tezi koja je iznesena na kraju filma.
Hrvatski vaterpolo se može pohvaliti i još nekim podacima, koji nisu vezani uz osvojene trofeje, naslove, medalje. Naime, u posljednja dva desetljeća, ovaj je sport "iznjedrio" i dvije velike knjige-monografije o vaterpolu u Hrvata, s naglaskom na reprezentaciju, ali i obradom svih najvećih klubova. O ovom sportu su snimljena već tri filma, dvije izložbe (u Splitu 2022. i Zagrebu 2024.). To su već podaci s kojima se malo koji sport može podičiti.
- Negdje 2007. kada smo prvi put postali prvaci svijeta, shvatili smo de facto da u hrvatskom vaterpolu nemamo ništa dokumentirano - za SN će Perica Bukić, izvršni dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza.
- Imali smo jednu knjigu od vašeg novinara, Zlatka Karla iz Sportskih novosti, i to je sve. Ni blizu onomu što smo mi htjeli. Tada smo odlučili napraviti prvo monografiju "Stoljeće hrvatskog vaterpola". To je bio ozbiljan projekt, nešto što sam mislio da mi kao Savez moramo imati i to je bilo sjajno. Kad sam shvatio koliko je to dobro, proširili smo priču, pa smo već 2007. napravili film "Svim srcem". Onda smo s Peteom Radovichem snimili film "Barakude", to je bilo 2012. Kako smo nastavili nizati uspjehe, te kako smo spojili sva zlata od 2007. do 2017., napravili smo i drugu knjigu, "Zlatno desetljeće hrvatskog vaterpola 2007. - 2017.". Iskreno, ja već sad vidim knjigu "Zlatno desetljeće II", ha, ha. Od 2018. do 2028. Imamo već sad ozbiljnog materijala i za tu knjigu. Kada svemu dodamo i monografiju i film o Ratku Rudiću, te sada i ovaj najnoviji film "Taj veličanstveni hrvatski vaterpolo", mislim da je jako važno dokumentirati sav ovaj rad, trud, rezultate. Za buduće naraštaje, vremena. Ne bi li se vidjelo koji su to najveći klubovi, koji su to igrači obilježili neku epohu, što je Savez radio. Mora nešto ostati iza nas - zaključio je Perica Bukić.
Sam film "Taj veličanstveni hrvatski vaterpolo" sniman od 2023., potpisuje inače producent Fran Juraj Prižmić i producentska kuća "Menorah Film" iz Zagreba. Sadržajno film prati najvećim dijelom razdoblje od OI u Ciudad de Mexicu 1968. kada su hrvatski vaterpolisti, nakon tri srebra, prvi put osvojili olimpijsko zlato. Završetak je dakako s godinom 2024. koja je donijela čak tri finala na tri najveća vaterpolska natjecanja.
Komentari (0)
Komentiraj