Prošle su sad već dvije i pol godine otkako je otišao iz Hrvatske. Zemlje u kojoj je živio 11 godina (2010. - 2021.) i koju je odavno već nazvao i doživljava svojom domovinom ili barem drugom domovinom, uz rodnu mu Španjolsku. No, hrvatski jezik nije zaboravio. Ni u ludilu!
Naš najdraži Katalonac. Prvo primorjaš, pa potom jugaš, s Barakudama je osvojio, između ostalog, olimpijsko srebro u Riju 2016. i svjetsko zlato u Budimpešti 2017. Baš je u finalu protiv Mađara na Margit Szigetu on zabio dva za 6:4, nakon što su Mađari izjednačili na 4:4.
Bio je 6. dan kolovoza 2016. Tada je prvi put zaigrao za Hrvatsku na nekom velikom natjecanju. Da, “nekom”. Na najvećem. Na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Protiv SAD. Četiri dana kasnije, 10. kolovoza 2016. godine, postigao je i prvi gol za Barakude. A znate li kome? Španjolskoj! Posljednju utakmicu u karijeri odigrao je u Tokiju, pod kapicom Barakuda, u ljeto 2021.
Dolazi Xavi Garcia opet u Hrvatsku! Naravno, neće igrati, ali dolazi...
- Mislio sam doći u Dubrovnik, ali kako ondje igramo samo tri utakmice, a sve pada oko Sveta tri kralja, što je kod nas praznik...
"Dolazim u Zagreb"
I ovdje je, Xavi, i ovdje.
- Znam, znam, ha, ha. Mogao bi onda doći samo, recimo, 8. siječnja na 3. kolo. Zato ipak planiram doći u Zagreb na zadnja dva-tri dana prvenstva, kad se igraju polufinala i finale.
Osobno, najdraže bi nam bilo, ako Barakude otvaraju sa Španjolcima, da i zadnja utakmica cijelog EP-a bude isti par, Hrvatska - Španjolska.
- Uh, naravno. To je idealno!
Xavi Garcia od igračkog umirovljenja radi u jednom klubu u Barceloni, podrazumijeva se da je silno dobro upućen u zbivanja u španjolskom vaterpolu, pa tako i u reprezentaciji. Zanima nas stručni pogled na vaterpolsku Furiju, momčad koju mnogi uvrštavaju u glavne favorite čak i za zlato. Sastav je to koji je doista zadnje 3-4 godine stalno u vrhu, na jednoj od stepenica postolja.
- Ne postoji samo jedna formula uspjeha španjolskog vaterpola. Morate imati odlične igrače, što Španjolska danas ima, a predvođena je najboljim na svijetu po meni, Felipeom Perroneom. Mudar, zna igrati, točno određuje tempo cijele utakmice, “čita” utakmicu odlično. Zato je Felipe najbolji. Dalje, Španjolska ima jednog od najboljih trenera, izbornik David Martin je upravo to. Također vrlo inteligentan. Izgradio je momčad i igru prema igračima. Što želim reći? Ne možete igrati brzo ako nemate takav profil igrača. Ne možete igrati čvrsto ako nemate jednake takve igrače. Mislim čak da kod njega ne moraju igrati na papiru najboljih 13, nego 13 koji se najbolje upotpunjuje, 13 koji zajedno, svaki sa svojim karakteristikama, čine najjaču postavu, momčad. Treća stvar je da su svi usredotočeni na taktiku, momčadski, a ne pojedinačni doprinos. Ovo što Španjolska igra zadnje 3-4 godine je najbolji vaterpolo i idu uvijek do medalje, ali su ipak samo u Budimpešti 2022. na tom SP-u osvojili zlato. Mislim da je sada trenutak da to učine opet.
Španjolska je uvijek, u različitim generacijama, činila velike probleme Hrvatskoj. Zašto?
- Da, zato jer je Španjolska uvijek igrala, a igra i sada, brzo, pokretljivo, puno plivanja. Mi igramo više... neću reći sporo, ali ne tako brzo kao oni. Dalje, oni imaju i manju kilažu, manji su, lakši, pa je nama bilo teško kad ti je puls 120-130. Kad si morao biti najmirniji, u završnici akcije, šuta, nama puls radi 100 na sat, a njima ne.
Hrvatska je moja momčad
Ovo nam je vrlo zanimljivo kad Xavi rabi zamjenice “oni” misleći na Španjolce, a “mi” misleći na Hrvate. To nije, naime, jezična pogreška!
- Ha, ha, ne, nije pogreška. Ja sam igrao za Hrvatsku i tako sam to osjećao tada, tako osjećam i danas. I uvijek ću. To je moja momčad. Ma, igrao sam ja za Španjolsku naravno, i Španjolac sam, ali ja sam i Hrvat! To sam uvijek govorio, to nije gluma i nije zato jer pričam za hrvatske novine. Ne, ja tako osjećam - iz Barcelone će naš omiljeni Katalonac, pardon, Hrvat. Naša zlatna lijeva ruka, neponovljivi i beskrajno simpatični Xavi Garcia.