Vratar Ivan Marcelić, prvo ime u našoj momčadi, postavio je, vjerujemo, najtočniju dijagnozu Barakuda, Barakuda u Budimpešti, pa Barakuda u Gwangjuu protiv Španjolske.
- Je, problem je u mentalnoj pripremi. U psihi. Mislim da smo kvalitetu prikazali kroz cijeli turnir, možemo biti prvi gdje god se pojavimo, ali... Očito je tu sada problem nekakve psihološke pripreme. Ne znam točno što je, ne znam i ne mogu vam sada reći kako ćemo to točno riješiti, no da ćemo se time morati pozabaviti, to je i više no jasno.
Ne možemo vjerovati da se ovakva momčad može, recimo, prepasti pobjede.
- Ne, ne, nije to. Igrali smo ovakve utakmice i prije, pa i puno važnije. To su stvarno sve igrači koji su, hvala Bogu, osvojili sve što se u ovom sportu osvojiti da. To nije razlog. Negdje drugdje malo kočimo, štekamo.
Može li Loren Fatović pojasniti što se zbivalo u vodi? Baš ste nam vi nakon 2. kola protiv Crne Gore rekli da se takvo nešto Hrvatskoj više neće na ovom turniru dogoditi, ali...
- Opet isto, a da znam što je - ne znam. Opet smo ušli u nepotrebnu nervozu, oni su podignuli agresivnost u drugom dijelu. Neki šutevi nisu ušli. Ne znam. Ovo je apsolutna naša nemoć bila. Zbog te njihove agresivnosti mi smo stali igrati zadnje dvije četvrtine.
Luka Bukić će dodati:
- Opet nam se dogodio pad. Razočarani smo sada, jako razočarani, pomalo je i teško sada pronaći riječi. Osim nade da će biti bolje na Olimpijskim igrama u Tokiju.
Točno, jedino što se na njih još tek treba plasirati, a prema tome kako trenutačno izgledamo u pojedinim trenucima utakmice, imali bismo problema i sa San Marinom.
Xavi Garcia je najstariji, najiskusniji u ovoj momčadi. Možda on ima rješenje, ili barem objašnjenje?
- Imali smo opet isti problem, protiv istog suparnika. Imali smo vodstvo od 7:3, pa 8:4, dobro se osjećali, imali samopouzdanja u napadu, a na kraju izgubimo. Moramo vidjeti što je bilo. Mislim da nije problem u fizičkom stanju ili pripremi; to ne. Sada imamo manje od dva mjeseca da se pripremimo za Rotterdam, sve snage moramo uprijeti za te Igre, odnosno u kvalifikacije za Tokio.
Kapetan Andro Bušlje među posljednjima je izašao pred novinare.
- Što reći... Najgore mjesto koje možeš osvojiti. Bili smo toliko blizu onoga po što smo ovamo došli, a to je bila viza za OI u Tokiju, a na kraju smo ostali bez svega. I bez Tokija i bez medalje. Ostali smo daleko od svega. Ne znam što reći. Otvaranje je čak i bilo dobro, igrali smo u redu do sredine treće četvrtine, a onda smo pali. Nismo imali koncentracije, ništa. Crnoj Gori čestitam na zasluženoj pobjedi.