Čovjek kojeg smo toliko puta (nismo bili jedini) opisivali riječjma poput "maestro". Sportski strateg koji je trenersko umijeće i viziju pretvorio u umjetnost u vodi, pa su onda i mnoge njegove utakmice i sportska postignuća bila mala umjetnička djela, sada je i doslovno "zaronio" u umjetničke vode. Doduše, "Iznad površne". Tako se naime zove izložba slika koja će se otvoriti u utorak, 26. ovog mjeseca u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar. Ono što je intrigantno jest autor izložbe. On se zove Ratko Rudić!
Djela koja će se izložiti u spomenutoj galeriji djelo su najtrofejnijeg vaterpolskog trenera svih vremena, ali ujedno i općenito jednog od najtrofejnijeg na svijetu. U konkurenciji svih izbornika svih loptačkih sportova, Rudićevo je 2. mjesto. Na svijetu! Samo je brazilski odbojkaški strateg Rezende bolji. Ali, jedno Rezende nikad nije imao, niti će imati. Samostalnu izložbu slika!
- Zaslugom Hrvatskog olimpijskog odbora - odmah će u startu RR.
- Prije nekog vremena sam razgovarajući sa Zlatkom Matešom, slučajno spomenuo da slikam, imam dosta toga već i njemu je sinula ideja da se to izloži. Nisam imao ništa protiv i onda me nedavno zvao iz Mongolije gdje je bio u posjetu, rekao da je sve dogovoreno s Galerijom Kranjčar.
Možda nekima iznenađenje, ali u nekoliko navrata smo već navodili kako Ratko Rudić godinama već slika, koristi svaki trenutak slobodnog vremena.
- Jesam, uistinu sam i prije slikao, te nikada nisam prestao, ali sam u posljednje vrijeme počeo nekako baš ozbiljno. Jednim sam dijelom radio u Gorskom kotaru, ostalo tu u Zagrebu i stvorio sam velik broj slika. Riječ je o apstrakciji, nešto što me sada baš privlači. Eto, sad će ljudi moći malo vidjeti što sam ja to radio, ali u ovom zadnjem razdoblju od kojih 3 godine.
Možemo li to onda nazvati vašim "opusom korona"? Djelima nastalim u eri pandemije.
- Opus korona, ha, ha, da, da. Tako je, može. Ali poslije će sad doći veseliji opus.
Ipak, ono nešto malo što smo vidjeli, kako ljudi ne bi stvorili krivi dojam, slike nisu turobne, sive, mračne. Pače, odišu bogatim koloritom. Nego, budući da ste ipak iz vaterpola, glede tehnike, jeste li radili s vodenim bojama?
- Ne, jedan dio je u ulju, a jedan dio akrilik. Ulje mi je bilo malo teže jer je duži proces, treba se sušiti, a akrilik ima vrlo slične karakteristike kao ulje, ali se brže suši. Onda se može više i brže raditi, a ja sam slušajte... malo nestrpljiv, ha, ha. Kako bih oslikao, iznio što više svojih ideja.
Shvaćamo, to je onda sportska komponenta. Nužna je preciznost i usredotočenost, ali i brzina. Sport je brz. Nego, koliko će slika biti izloženo?
- To još čak ni ne znam točno. Imam dosta slika, barem 50-ak kod kuće, ali ovisi dosta o prostoru galerije. Zajedno s kustosom ćemo to odlučiti i onda izložiti onoliko slika koje su najadekvatnije i koje najbolje mogu stajati u tom prostoru. Još nisam siguran dakle za broj slika, posebno jer imam i neke velikih formata.
Inače, izložba neće biti prodajna. Čisto kao informacija onima kojima se možda nešto svidi. Moći će samo gledati u Galeriji Kranjčar. Kako je Rudić spomenuo, sada izlaže apstraktna djela, no nisu sve njegove slike takve.
- Inače sam slikao nadrealizam, ali čak i portrete. Slikao sam čak puno portreta, svojih prijatelja, djece. Pa, i danas, ako mi se da, naslikam nekome portret. No, želio sam potpuno izbjeći bilo kakav figuralizam. Ima nešto malo geometrije unutra. To je valjda ostalo iz arhitekture, ali sad je apstrakcija.
Ovo "...ostalo iz arhitekture" valja pojasniti slabije upućenima. Ratko Rudić je naime u Zagrebu studirao arhitekturu, jedino što ju je napustio kada je kao igrač napustio Zagreb, prešao u Partizan, te kada je vaterpolo postao profesija. Ipak, nešto jest itekako ostalo kod RR u vaterpolu, kako glede umjetnosti, tako i arhitekture. Rudić nikad nije bio destruktivac, on je bio i jest graditelj. Uostalom, pa i ponajveće uspjehe Barakuda su proizašle iz "arhitektonskog ureda HVS-a" s Ratkom Rudićem kao prvim izvedbenim projektantom.
- Slikanje nije meni, niti sam ga ikada doživljavao kao nekakav "bijeg", "filter" od svakodnevnih obveza, rada. Ne, meni je slikanje projekt. Isto kao što mi je bio neki recimo olimpijski ciklus za koji sam morao pripremiti cijeli četverogodišnji program i kada se suočavate s nizom problema itd. Isto je sa slikanjem. Naravno da mi je zadovoljstvo, isto kao i u sportu, u vaterpolu, ali nisam to doživljavao, niti i danas doživljavam kao opuštanje. Ne, to je baš onako, borba. Meni to odgovara tako - veli maestro, trenerski umjetnik s kistom, Ratko Rudić.
Ovom novinaru zanimljiv razgovor i s još jednog aspekta. S Rudićem smo dosad pričali jer i možete o "mali milijun tema", od filma, politike, književnosti, ali bi ipak, prije ili kasnije završili na vaterpolu. Ako nismo s njim i počeli. A sada... prvi put samo o slikarstvu, niti jedno pitanje o vaterpolu, taktici i strategiji, zoni i presingu. I to je isto baš gušt.