Ljetos su hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju napustili Xavi Garcia (38), Andro Bušlje (36), Paulo Obradović (35), Luka Lončar (34). Kraj je objavio i Maro Joković (34), ali njega još izbornik pokušava privoljeti na povratak. Već po dobi spomenutih igrača, kao i njihovom stažu u reprezentaciji, ne može se reći da je kraj neočekivan. No, ovog je tjedna jedan bitno mlađi igrač odbio reprezentaciju, odnosno telefonski javio izborniku Ivici Tucku da “više nije spreman participirati”.
On je Luka Lozina, ljevoruki centar, Splićanin koji trenutačno igra u atenskom Vouliagmeniju i koji će 5. siječnja navršiti 27 ljeta. To je točno na pragu početka dosezanja pune igračke zrelosti, s tim da je ona kod vaterpolskih centara čak i nešto malo kasnije. Ne malen broj njih ponajbolje igre pružaju od 30-te pa nadalje. Puno je upitnika postalo visjeti u zraku nakon ovakve igračeve odluke. Luka nam se javio i pojasnio odluku.
- Ja sam u reprezentaciji već pet godina i tu sam bio na svim pripremama, kao treći centar. Zavidan je to broj godina - u početku će Lozina.
Najteža odluka
- Meni je onda bilo realno za očekivati s ovom promjenom generacije, da će se malo više povjerenja ukazati meni, da ću dobiti veću priliku. Međutim, meni je vidljivo, a posebno prije nekoliko tjedana u Zagrebu kada me izbornik nije ni stavio u momčad za utakmicu protiv Talijana, da se ne uklapam očito u izbornikove planove. Tako ja to vidim. Da se razumijemo, meni će uvijek biti čast nastupati za hrvatsku reprezentaciju i to će uvijek biti moja želja, ali mislim da sada očito nije taj trenutak. Neki drugi su mislim u prvom planu, pa ću se maknuti u stranu.
U ovom trenutku doista jesu. To su Riječani Ivan Krapić (32) koji je i novi kapetan, te Josip Vrlić (35). U spomenutoj utakmici Hrvatska - Italija u Zagrebu, nije bilo Vrlića, ali su centarski tandem činili Krapić i mladi jadranaš Antonio Dužević (24) kojeg je očito izbornik poželio isprobati. Tada je Lozina ostao na tribinama.
- Naglašavam, kolegama iz reprezentacije želim najsjajnije medalje, odličja, same pobjede.
Pokušavamo shvatiti sportaševu frustraciju, čak je donekle prihvatljiva u smislu što ovim potezom mladić pokazuje da mu nije svejedno je li igra ili je na tribinama, u skupini TNT (trenira-ne igra-trenira), ali... Luka, pa vaše vrijeme tek dolazi, nastupa?
- Ja sam tu već 5 godina - ponavlja Lozina.
- Zavidan je to broj godina. Možda ja ponekad i nisam bio najbolji u nekoj utakmici ili sam mogao dati više, ali možda mi se nije dalo ni prostora za dati više. Donio sam odluku koja je najgora za svakog sportaša, ali stojim iza nje.
”Kuhalo” je u meni dugo
Tu odluku ste priopćili izborniku telefonski, ali niste li to mogli razriješiti razgovorom “uživo”, prodiskutirati o tomu, reći treneru što vas smeta, što želite?
- Nisam razgovarao o tomu, nisam imao priliku, nazvao sam ga u nedjelju i tada mu to rekao.
Kada ste spomenuli “nisam imao priliku”, zar nije bila prilika na prijašnjem okupljanju, početkom prosinca, prije Italije? Vjerojatno vas izbornik ne bi odbio za razgovor.
- Je, ali sam imao dojam da će se stvari odigrati na drugi način. Bio sam u krivu. “Kuhalo” je to u meni duže vrijeme. Možda je kriv način, možda sam trebao doći u Zagreb i razgovarati licem u lice, ali “kuhalo” je to u meni.
Ova vaša odluka je trenutačna, vrijedi za ovaj trenutak ili više uopće ne želite igrati za Hrvatsku?
- U ovom trenutku. Ja se isto nadam tako.
Pridružujemo se takvom stavu, nadanju da ovo nije zauvijek. Lozina ima kvalitetu, mladost, ponikao u Mornaru BS, igrao u Barceloneti, pa Jugu od 2017. do 2020. u paru s Lončarom, sada je u Vouliagmeniju. Nekako smo ga projicirali za OI u Parizu 2024. Ovaj potez mu nije baš pomogao, ali jednako tako premaleni smo kao država da se odreknemo, “precrtamo” i jednog kvalitetnog igrača.