U Hrvatsku su se vratili s Dalekog istoka, iz Japana, minule nedjelje. Doslovno u ponoć. Jasno, u tren su se razmiljeli mahom po jadranskoj obali, svatko svojoj kući. Na odmor. Koji neće baš predugo trajati jer nova sezona počinje 15. rujna, utakmicama prvog kola Premier i A1 lige odnosno regionalnih klupskih nadmetanja.
O Barakudama je riječ ili hrvatskim vaterpolskim reprezentativcima. Samo je jedan otišao podalje od Hrvatske, što je i logično jer je i on otišao doma. U Moskvu. Dakako, tko drugi do naš Rus, lijeva ruka Konstantin Harkov. Iako... Jasno da mu je ondje, u Moskvi dom, obitelj, ali stekli smo dojam da mu je Hrvatska, poglavito Split opako “ušao pod kožu”. Profilna fotografija na WhatsApp pozivu - jer kako bi i razgovarali drukčije za nula eura - je Kosta na onom famoznom vidikovcu na Marjanu s kojeg “puca” najljepši pogled na Split.
- Ha-ha, pa je. Kako mi ne bi bio lijep Split. Tamo je sjajno, grad, more, lijepo vrijeme. Je, volim Split.
Zaželio se svoje Moskve
U redu Split, a Hajduk? Što veli jedan ipak stranac na splitsku opčinjenost tim nogometnim klubom, ludilo koje vlada za Hajdukom? U konačnici, jeste li bili na kojoj utakmici?
- Bio sam, da. One pretprošle sezone kada sam prvi put došao u Jadran. Išao sam na 2-3 utakmice, gledao sam jednom i hrvatsku reprezentaciju na Poljudu. To se mora vidjeti, doživjeti, a grad... Split obožava Hajduk. To je ludo, nisam baš ranije doživio. Svi samo o Hajduku pričaju, ali svi ga i gledaju. Ili su na stadionu ili se masovno gleda u kafićima. Kad Hajduk igra, stane cijeli grad. Grad je pust. Nikoga nema na ulici, svi su u nogometu.
Nemojte nam samo reći da i vi imate majicu Marka Livaje?
- Ha-ha, ne, nemam.
Dobro, možda jednom dođe i do razmjene. On vama dres, vi njemu kapicu. To bi mogao obaviti Jerko Marinić Kragić, uopće ne sumnjamo. No, dok do toga ne dođe, u Moskvi ste koliko dugo na odmoru? Ili će te možda negdje izvan Moskve?
- Ne, bit ću samo doma. Zaželio sam se. Nisam bio više od godinu dana sa svojima, obitelji. Imam 19 dana odmora. Ha, sad je već malo manje. Zato se ne mičem odavde.
Za slabije upućene, Konstantin Harkov, lijeva ruka Barakuda u Hrvatsku je prvi put došao u ljeto 2018. u Mladost. Sa Žapcima je u tri sezone osvojio jedan naslov prvaka, dva kupa i dvije regionalne lige, pa potom preselio u Jadran. U toj jednoj sezoni (2021/22) osvojio je Hrvatski kup, da bi se potom otisnuo u Italiju, u Bresciu. Ovog se ljeta odučio vratiti i iskreno, to nas je čak malo i iznenadilo, ugodno dakako. Samo godina u Italiji. Što vas je privuklo nazad u Split, u Jadran?
- Dvije stvari. Stvorena je odlična momčad, probat ćemo napraviti pravi, veliki rezultat. Drugo, vraćam se u predolimpijskoj sezoni, želio sam biti malo bliže Hrvatskoj. Te dvije stvari su presudile.
Pet velikih pojačanja
Kako vam je bilo godinu dana u Brescii?
- Dobro, sve u redu, ali jasno kad izgubite ili ne osvojite ništa... Sve je to jedno iskustvo više.
Jadran je oformio uistinu snažan sastav. Otišao je Rino Burić, ali došli ste vi i Đuro Radović, još jedan ljevak, crnogorski reprezentativac. Potpisao je i Loren Fatović koji lijevu stranu sada čini silno moćnom, na dva metra je sad Josip Vrlić, zatim branič Matias Biljaka. Sad ćemo onda i mi, malo u skladu sa splitskim mentalitetom ekstremne “popaljivosti” pitati jeste li spremni napasti i naslov prvaka Europe?
- Ha-ha, sigurno da će biti odlična momčad, sa svima ćemo se boriti, ali sad baš neki tako visoki ciljevi... To mi je malo teže prognozirati kad još nismo odigrali ni utakmicu, ne znamo ni skupinu Lige prvaka. Dat ćemo mi sve od sebe, pa ćemo vidjeti kako će to izgledati. Ipak je to potpuno nova momčad. Pitajte me ponovo kada dođe to vrijeme.
U redu, nakon ovog ležerno-ljetnog ćaskanja, a da popričamo malo o Svjetskom prvenstvu u Fukuoki na kojem je Hrvatska zauzela tek deveto mjestu, u tzv. lažnoj osmini finala našu je reprezentaciju eliminirala Crna Gora. Je li to već prepušteno lagano zaboravu?
- Pa sad, pokušavam ne misliti o tome. Jer kada se sjetim, onda naviru samo tužne misli.
Što se u biti tamo dogodilo?
- Naravno, mislim da smo nešto i naučili od tog turnira. Analizirat ćemo to sve, ali sad da vam iskreno velim, ne znam što je nama to točno falilo. Pokušavali smo, ali nekako nismo ni ušli... Ne, ne znam stvarno ni reći točno što se dogodilo. Igrali smo loše s Mađarima, pa poslije isto tako i protiv Crnogoraca. Ima tu dosta stvari za razmisliti.
Jedan od naših glisera
Vjerujem da ste gledali druge utakmice na SP, počev od polufinala Španjolska - Mađarska, utakmica koja je nas osobno oduševila. Može li Hrvatska igrati tako brzo, hitro, kombinatorno?
- Gledao sam puno utakmica, dok mi mislim da možemo pa i moramo igrati brže. Moramo se prilagoditi takvom vaterpolu i naravno da možemo jer i mi imamo brze igrače.
Harkov je baš jedan od tih brzanaca. On, Bukić, Fatović... Naši gliseri. Iako, nije sve niti u brzini, ma koliko je važna. No znate što, ljeto je, Svjetsko prvenstvo je završilo tako kako je završilo, prvi su komentari ispisani zato... Doba je odmora, hajde da malo i odmorimo od vaterpola. Igrači barem. Ovo ne vrijedi za novinare.