Srbi su se solidno "prosuli" i nasukali u splitskom akvatoriju. Zauzeli su 9. mjesto tek, došlo je do lomova u momčadi, najbolji igrač Dušan Mandić ne da nije igrao zadnje dvije utakmice (od 9. do 12. mjesta), niti prijavljen u sastav, nego ga nitko nije ni vidio u Splitu. Navodno je napustio momčad, iako službene potvrde nema. Izbornik Savić je samo utvrdio - "To nije bila moja odluka" - na upit zašto nije u sastavu.
Međutim, dio srpskog tiska u želji da "podebljaju" neuspjeh atraktivnim naslovom tipa "najveći poraz Srbije u povijesti", iznose netočne podatke. Tako ističu da je 9. mjesto u Splitu najgori plasman srpskog vaterpola, njihove momčadi od 1. EP u Bologni 1927. Budući da nam je povijest vaterpola jača strana, onda valja reći da govore neistinu i falsificiraju.
Prvo, 1927. na EP nije nastupala Srbija već momčad pod imenom Kraljevina SHS. Drugo, te 1927. momčad ondašnje države ne bi ni igrala vaterpolo da nije bilo Hrvata. Povijesna činjenica. U konkretno toj reprezentaciji Srba gotovo nije ni bilo jer je momčad igrala u sastavu - Dinko Fabris (Jug), Srećko Čulić (Jadran Split), Maro Dabrović (Jug), Ante Roje (Jadran Split), Mirko Mirković (Jadran Split), Mirko Brajda (Jug) i jedan Srbin, Nenad Popović (SSU Sombor).
Ta momčad je de iure i hrvatska i srpska i slovenska čak, ali nikako ju jedna strana nema pravo svojatati i prikazivati samo kao svoju. Ni u dobru, ni u zlu. Ako nam je do istine. Tko želi "muljati", nek samo izvoli, ali uvijek će postojati netko tko će prokazati falsifikatora.