Piše: Mile Smodlaka
Bili smo iznimno oprezni protiv Gruzije, a moram priznati da sam i ja prije te utakmice - možda je sad glupo za reći - bio poprilično oprezan. Na predstavljaju sam gledao za intoniranja himne zagrljene Gruzijce, te sam imao osjećaj silnog voljnog momenta i kod njih i kao da su se vidjeli već u četvrtfinalu. Malo me bilo čak strah kako će to krenuti. Bila je prisutna određena količina nervoze, logična za ovakve utakmice, dosta je bilo galame s obje klupe. Vidio se veliki ulog, što je normalno.
Međutim, mi smo igrali jako dobro. U početku smo imali odlične akcije s uvlačenje oba krila i onda ulaskom drugog krila iza leđa suparnika, na stativu i na zakucavanje. Tako je Bukić dao gol za prvo vodstvo. Drugi put smo dobili peterac. Zatim smo odlično promijenili, onaj ulazak s posta na krilo i ulazak Žuvele na prvu stativu. Kosta Harkov je zabio nekoliko sjajnih golova. Išli su Gruzijci na njega, ali se tu onda otvarao prostor za Žuvelu, zarađivali smo u tim situacijama dosta isključenja i Gruzija se više nije mogla mirno braniti protiv nas. To je presudilo utakmicu jer oni nisu ušli u ritam obrane. U obrani smo izgledali, osim par nekih greškica, jako dobro.
Pred kraj je opet bila neka "žuta minuta" gdje smo primili 2-3 gola u seriji, ali već je bilo pred kraj, visoko naše vodstvo i pobjeda ni na koji način nije bila ugrožena. Jedino, to je ono što sam pisao u nekim prethodnim komentarima. Ovo nama treba biti na neki način trening. Nema opuštanja, izlasci iz fokusa utakmice su opasni jer jednom kada izađeš, nekad se teško vratiti. Pogotovo kad dođe opasan protivnik, a sad smo u toj fazi.
Nema više laganih ni na papiru. Nema opuštanja ni sekunde. Na to moramo obratiti najviše pozornosti jer to će biti presudno. Naime, kvalitetom su sve momčadi tu negdje. Ne mogu reći da je Srbija bolja od nas ili mi od njih. Tu smo negdje. Sad detalji presuđuju. Međutim, mi kada igramo koncentrirano, to stvarno izgleda odlično. Pitanje je samo koliko smo u stanju zadržati tu razinu igre. Koncentracija je tu presudna, a to je nešto što je mnogima u ovoj momčadi novo, nešto što se uči te i to moramo imati na umu. Dosadašnjom igrom sam jako zadovoljan. Imamo širinu, opasni smo sa svih strana. Često se spominje ta lijeva strana, ali nekako se vidi da se i mi u našim akcijama tražimo, sve "vučemo" desno, prema Harkovu. Vjerojatno kada suparnik odluči pokriti više desnu stranu, vjerujem da će tada lijeva strana preuzeti na sebe odgovornost i da će im se otvoriti malo više prostora.
Što se Srbije tiče, izjednačeni smo dosta. Sigurno da je naša mala prednost na centrima. Vidljivo je da na turniru mnogi igraju plitke zone, udvajanja, dosta se koriste ulasci drugog centra. Možda nekom laiku ta prednost koju će donijeti naši centri neće biti toliko vidljiva, ali da će privući dosta pozornost i otvoriti prostor vanjskoj liniji, to sigurno. Mislim da je prednost i na vratarskoj poziciji, i to svejedno je li to Popadić ili Bijač. Sigurno da Srbi žele nastaviti ondje gdje su im stariji stali, a imaju oni iskustvo pobjeđivanja, barem onako iz prikrajka, uz stare zvijezde. To je njihova prednost, odgajani su kao šampioni, osvajali se sve, a opet nismo ni mi baš bez takvih iskustava. Bitno je zatvoriti Mandića, ali jako je važno i to govorim iz iskustva igranja protiv Novog Beograda, ne zaboraviti Strahinju Rašovića i još pokojeg šutera koji su jako opasni. Opet, imamo i mi takvih igrača. Na ovom turniru se Bašić pokazao jako opasnim, a gledam Krapića koji igra kao da je 20-godišnjak. Motiviran, borben, odlično radi bez lopte, izrazito je spretan kada dobiva loptu koja nije baš idealna. Imamo i mi prednosti. Bit će jako zanimljivo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....