Utakmica 4. kola Svjetskog kupa vaterpolista,
Hrvatska - Japan.

 GORAN MEHKEK Cropix
VODENE ‘ZUJALICE‘

Što očekivati od novog hrvatskog protivnika? Za okružiti našeg Vrlića, nisu dovoljna ni trojica Japanaca...

Iako imaju takve mogućnosti, oslanjaju se na domaći roster i jednostavno grade svoj put prema cilju
Piše: Dean BauerObjavljeno: 21. srpanj 2023. 10:28

U posljednje se vrijeme Barakude zaista dosta često susreću s Japanom. Slijedom navedenog, htjeli-ne htjeli, ovaj je novinar postao lagano “stručnjak” za Japan, njihovu igru, postavke u njoj i slično.

Iz vrlo jednostavnog razloga. Prije 6-7 godina o njima nismo znali ništa, a kako smo se počeli susretati, bilo je logično malo se raspitati i puno ih gledati. Svojedobno, ali bilo je to prije 15-ak, možda i više godina, čak su neki japanski igrači došli u Medveščak. Da su ostavili dublji trag... lagali bi kad bi rekli da jesu. Međutim, iskazali su volju, učili su puno, što i jest odlika ove nacije.

U načelu imaju samo jednog igrača spomena vrijednog. S njim smo se “sprijateljili” prije godinu dana. Njihov najbolji. Zove se Yusuke Inaba. Igra u Italiji, zadnje dvije sezone u Triesteu s našim Buljubašićem, Begom i M. Vrlićem. Ovog je ljeta prešao u Ortigiju. Opak strijelac, njihov daleko najbolji. Bio je on i više no solidan i u jednoj jakoj ligi kakva je Serie A.

On puca daleko najviše, na ovom SP u dvije utakmice 14 šuteva, ali golova ipak samo 5. Watanabe je dao jedan više. Inaba zna biti potrošač lopti, iako na ovom turniru je nešto malo samozatajniji ili oprezniji po tom pitanju. U momčadi više nema vratara koji je još u ožujku bio u Zagrebu, na kvalifikacijama Svjetskog kupa. Preziva se specifično, pa smo ga zapamtili - Fukushima. Doduše, već u Zagrebu je bio tek drugi vratar, sada je ispao iz sastava.

image
GORAN MEHKEK Cropix

Temeljna njihova karakteristika i to će i laik uoči u utakmici je silna pokretljivost, plivanje simo-tamo, stalno se “motaju” oko igrača, ne miruju ni sekunde. Do razine da vam već pomalo dosađuju. Vodene “zujalice”. Plivački, tjelesno su sjajno pripremljeni, vole kontre jer im je to daleko najlakši način za dati gol. Sve to pak rade iz vrlo jednostavnog razloga - indiferentnost u odnosu na vrhunske europske momčadi, pa i SAD i Australiju u centimetrima i kilogramima. Ne mogu se oni nositi s jakim i visokim suparnicima. Recimo, Arai ima 169 cm, Adachi 179 cm, Okawa 183, pa i vratar (oni su u pravilu među višima) Tanamura 184 cm.

Za okružiti našeg Vrlića, nisu dovoljna trojica Japanaca. Nije pretjerivanje.
Tehnički su solidni, taktički manjkavi. Imaju oni i snage, ali ipak padaju u drugoj polovici. Prošle godine u Debrecenu smo ih dobili 21:13. U poluvremenu su još vodili 9:7, početkom treće četvrtine 10:8, a onda su “puknuli”. Slično je bilo u 1. kolu u Fukuoki, Mađarska - Japan. Slično će biti i sada.

No, ima nešto što nam se jako sviđa kod njih. Premda su financijski sigurno u mogućnosti naturalizacijom, “kupnjom” 2-3 strana igrača podignuti kvalitetu i pospješiti si rezultat, to ne čine. Za njih igraju Japanci. Jednako tako im je domaći i stručni stožer. Oni jednostavno grade svoj put i to valja cijeniti.

U 3. kolu, stalno s Japancima

Na svjetskim prvenstvima kao da smo se pretplatili igrati s Japanom u 3. kolu. Ovo će nam biti peta utakmica na SP-ima, a četvrta već u 3. kolu, nadmetanja u skupini.

Uvijek je scenarij prije i tijekom utakmice bio isti. Dan-dva prije, maksimalno uvažavanje, biranje riječi kojima bi se opisala igra Japanaca i njihova prijetnja. Onda dođe utakmica i 10-ak razlike. Plus-minus koji gol. Posljednji smo puta međusobno igrali nema davno. U Zagrebu, na kvalifikacijskom turniru Svjetskog kupa, 12. ožujka ove godine. Završilo je 14:8 (5:2, 5:3, 4:1, 0:2). Tada je Fatović kojeg sada nema dao 5 golova iz isto toliko šuteva. Odmah do njega Marinić Kragić, 3-3.

Linker
25. travanj 2024 13:47