Točno 17 dana. Toliko nas još dijeli, dva i pol tjedna do početka vaterpolskog Europskog prvenstva u Splitu. U Spaladium Areni će biti mjesta za 9000 gledatelja. Ruku na srce, to će biti silan izazov i napor napuniti. Aktualan hrvatski rekord posjećenosti neke vaterpolske utakmice je 5500. Toliko je gledatelja bilo na finalu Europskog prvenstva u Zagrebu 2010. godine, Hrvatska - Italija. To je bilo doista 5500 povlaštenih jer tada zaista ni Arena Zagreb sa 16.000 mjesta ne bi bila dovoljna koliko je zanimanje vladalo.
Jasno, prvo je Zagreb nemjerljivo veći grad, ali primarno u ono je doba hrvatska vaterpolska vrsta “harala” europskim bazenima, rušila suparnike kao od šale, momčad su predvodili Miho Bošković, Josip Pavić, Igor Hinić, Samir Barač, Maro Joković, Andro Bušlje, Nikša Dobud... Bio i jedan mali koji je dosta obećavao. Sandro Sukno. Definitivno, druga vremena. Ipak, ne sumnjamo da će se i Split trgnuti, probuditi kad za to dođe trenutak, koji dan uoči početka, kada se proširi priča o “vaterpolskom šušuru u Spaladiumu”. Ulaznice su već poodavno u ponudi na eventim.hr, ali hej, mi smo Hrvati i za sport mi kupujemo ulaznice koji sat unaprijed. Iznimke su europske utakmice Dinama i Hajduka, ali to je ionako nogomet. Druga dimenzija, drugi svijet odnosno nije za usporedbu sa svim ostalim.
Triput najbolji na svijetu
U jedno smo uvjereni. Splitska publika, spoj sportske ostrašćenosti i južnjačkog mentaliteta morao bi pružati decibelnu erupciju u trenutku kada Barakude zapne vodu u bazenu. Jedino, tu se krije i mogući problem. Razgovarali smo proteklog tjedna baš po pitanju igranja utakmica doma na velikom natjecanju s izbornikom Barakuda Ivicom Tuckom i reprezentativcem Jerkom Marinićem Kragićem.
- Vjerujem da će nam to biti pomoć, ali da isto tako može i sputati, “ponijeti” i to je sigurno. Mi u stožeru ćemo tomu posvetiti jako, jako veliku pozornost, pričati s igračima, upozoriti, pripremiti - rekao nam je Tucak.
Sve nekako poneseno malo i onim riječima Marinića Kragića.
- Joj, ma ja vam ne mogu opisati koliko meni znači igrati doma, veliku utakmicu, pune tribine. Meni je sad već neopisiv doživljaj EP u Splitu. Već ga zamišljam, a ja sam baš nekako najbolji kad ima puno navijača, kada su pune tribine - rekao je Marinić Kragić.
Istina, u derbijima bi baš Jerko bio čovjek prevage, a nema gola kojeg ne bi proslavljao okrećući se tribinama. Emotivac do neba! Jedino, emocije znaju biti i “vražja stvar”, u njima se i sagorjeti i izgorjeti može. Pa čak i u vodi!
Milivoj Bebić, član Kuće slavnih vodenih sportova u Fort Lauderdaleu, najveći splitski i jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih vaterpolista ikad. Konačno, 1982. pa 1984. i 1985. službeno je proglašavan najboljim na svijetu. Beba, kako ga svi iz vaterpola znaju, igrao je Europsko prvenstvo doma, baš u svom Splitu. Davne 1981. godine
- Bila je to odlična reprezentacija one države, izvrsni igrači i ambicije su nam bile da budemo prvaci Europe doma, u Splitu - prisjeća se Milivoj Bebić.
Natiskani navijači
Takve su bile nade, ali snovi se nisu podudarali sa stvarnošću...
- Je, završili smo na kraju četvrti. Ostali bez medalje. Imali smo jedan peh, igrali smo cijelu utakmicu protiv Španjolaca s igračem manje, ali da se sada ne vraćam 40 godina unazad, nije bitno. Kolika je radost bila igranja doma, istina je da igrati doma zna biti dvosjekli mač. Može to biti i otegotna okolnost. Makar, uvijek po meni prevladava pozitivan dio jer kada se stope, nadam se velik broj navijača, onda vam to ne može biti uteg.
Inače, tadašnje Europsko prvenstvo 1981. u Splitu, bilo je još natjecanje u svim vodenim sportovima. Vaterpolo ima zasebna EP od Firence 1999. Koliko je ljudi bilo na vaterpolu tada, prije 41 godinu?
- Natisnutih 2500 ili pun kapacitet. Na otvorenom bazenu. Mislim da je kapacitet zapravo 2200, ali natiskalo se više. Dvije godine ranije je Split, za potrebe Mediteranskih igara 1979. dobio kompleks bazena na Poljudu, između ostalog. Ja se nadam da će Splićani i sada ispuniti tribine. Ne bi trebalo biti drukčije, a prije svega zato jer je to jedan sada drukčiji, malo neuobičajeniji, a predivan ambijent. Spaladium Arena je sama po sebi lijepa, ugodna, a bazen u njoj, kad sam ga sad vidio... Izgleda moćno, jako lijepo. To trebaju vidjeti ljudi, s djecom, obitelji. To se sad viđa i tko zna kada opet. Istina, znam da je sada drukčije vrijeme, da je možda sad čak i previše sportskih događaja i natjecanja. Prije smo igrali, moja generacija SP svake četiri godine. U karijeri si mogao odigrati 2-3 SP, a sad ih možeš i osam. Dobro, drukčije vrijeme.
Još je nešto međutim drukčije, a tiče se strijelaca, ono što volimo nazvati “golgetera”. Naš sugovornik je bio “strava” od strijelca. Za reprezentaciju bivše države je od 1977. do 1986. odigrao cca 300 utakmica, ali zna se u brojku točan broj golova - 620. Za sva vremena, rekorder po broju golova bivše države. Bio je i najbolji strijelac FINA kupa u Long Beachu 1981., Svjetskog prvenstva u Guayaquilu 1982., olimpijskog turnira u Los Angelesu 1984., Europskog prvenstva u Sofiji 1985. Dakako, i Univerzijade u Kobeu 1985. kada je postigao rekord kojim je ušao u Guinnessovu knjigu. U susretu Jugoslavija - Gvatemala (62:0), Bebić je postigao 28 golova! Nikada prije, ni kasnije, nitko u vaterpolu nije zabio više za reprezentaciju u jednoj utakmici. Bio je doslovno čak “izludio” i japanski semafor, odnosno kompjutor koji nije bio programiran s opcijom da netko može dati više od 20 golova. Međutim, kada usporedimo to, Bebićevo doba, a bilo je tada i još “strašnih” strijelaca, te najbolje strijelce danas... Postoji velika razlika. Možda ne toliko na turnirima poput OI, SP, EP, ali u nacionalnim ligama, silno velika. U korist Bebićeve generacije?
- Ha, zanimljivo zapažanje, ali je stvarno istina. Statistika to i potvrđuje. Nekada, u prvenstvena 22 kola, jer bilo je 12 klubova, prvi strijelac lige je bio blizu 100 golova ili 90 i nešto, netko je znao i prebaciti 100. Sada je prvi strijelac na negdje oko 60 i onda je on fenomenalan.
Turnir bez favorita
Brojke su točne. prošle sezone u Hrvatskoj, u 21 odigranoj utakmici, prvi strijelac Marinić Kragić je postigao 63 gola. U Francuskoj drugu godinu uzastopno se izdvaja i najbolji je naš Antonio Petković. On je dao 78 golova u 22 utakmice, a to je za današnje prilike jako puno. U osamdesetim godinama prošlog stoljeća bi to bila brojka otprilike petog ili šestog strijelca lige. Zašto? Posebno u današnjim uvjetima i pravilima koji baš značajno idu na ruku napadaču?
- Točno, danas se em igra brže, onda igrač ima pravo izravno šuta nakon faula, pa možeš čak i sam sebi izvesti loptu, ne trebaš obvezno dodati suigraču. Teško mi je odgovoriti zašto. Teško je usporediva u vremenskom slijedu - kvaliteta igrača, tehnologija, način treninga, prehrane. Pitanje je zanimljivo, posebno jer tako nije u drugim loptačkim sportovima - veli Bebić.
Vratimo se u Split 2022. Slažete li se da je ovo EP najizjednačenije u ovom stoljeću? Zato jer nema jednog ili dva izrazita favorita.
- U potpunosti! To potvrđuje ono što se nedavno događalo na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj. Crna Gora je bila osma, a igrala je egal utakmicu sa svjetskim prvakom kasnije, sa Španjolskom do posljednje minute. Srbi koje smo mi dobili u četvrtfinalu, sa svojom su kvalitetom mogli jednako tako i do medalje, a završili su u borbi od 5. do 8. mjesta. Trebaš ponekad imati i malo sreće. Nema više izraženih favorita. Nema Mađarske koja je svojedobno harala, pa iza njih mi od 2010. do 2012. Ili Srba... Sad su u posljednje vrijeme Španjolci u vrhu, imaju kontinuitet. Dignuli su se Talijani, Grci. Imamo 7-8 jako izjednačenih reprezentacija i bit će silno zanimljivo. Veselim se Splitu i Europskom prvenstvu - zaključio je Milivoj Bebić.