Za Sportske novosti analizira Neven Kovačević:
Ako bi gledali samo prve tri četvrtine onda smo lijepo mogli vidjeti ono što u vaterpolu čini razliku, a to je vertikala: vratar, centar i bekovska linija. A to je kod nas u otvaranju sjajno funkcioniralo. Imali smo odmah u startu pogodak Bušlje, kasnije se Benić priključio, izolirao je njihove centre, Bijač je imao izvanredne obrane, a Vrlić pokazao da je stvarno dominantan i da spada među najbolje centre na svijetu.
Imali smo dubinu napada, on je držao svoju liniju, a vanjska nije dala prići, tako da je stvarno bilo lepršavo, baš je bio gušt gledati. Luka Bukić je veliki dobitak, pretvara se u stabilnog igrača. Kontra dobra, plivački smo jaki, vidi se da smo dobro fizički pripremljeni, kontakt obrana fantastična. Igrač više dobar, ma sve kako treba. Tri četvrtine...
A onda smo počeli neobjašnjivo gubiti lopte na vanjskim pozicijama, puno golova iz igre, iz prebačaja, definitivno veliki pad koncentracije. Što je čak možda i dobro za ovu fazu natjecanja, jer srećom nismo izgubili, iako smo primili 5 pogodaka u nizu.
Kada sve ogolimo do kraja, ova nam utakmica zapravo i nije toliko puno značila. Jer kako se stvari razvijaju u ostalim skupinama, teško je sa sigurnošću tvrditi je li bolje biti prvi ili drugi u skupini, iako je možda bolje ipak imati jedan slobodan dan više, to je točno. No, za četvtfinale i polufinale, kažem, vrlo je upitno je li bolje biti prvi ili drugi. Dakle, nije bilo nekog prevelikog rezultatskog naboja.
Ja osobno uvijek volim da su utakmice u otvaranju turnirskog sustava natjecanja što teže i neizvjesnije, nego da ide sve glatko, što bi mi rekli, 'bez kosti'. Znate onu staru poslovicu, 'kad ti dobro ide stavi kamenčić u cipelu da te žulja, da te podsjeti da to nije baš tako uvijek'. Draže su mi u startu turnira ovakve utakmice nego li one poput Njemačke u prvom kolu, koju smo vrlo lagano dobili.
Baš zato mislim da nam je posljednja četvrtina dobro došla za analizu, da vidimo gdje su propusti, kako bi spriječili nešto slično za budućnost.
O Crnoj Gori mogu reći da je to dobra reprezentacija, dobro vođena, Gojković je mlad, odličan trener, i to je zapravo Herceg Novi, to je ta škola s puno plivanja, puno kontakata... Deficitarni su na centrima, za razliku od našeg pozicijskog napada, gdje su naši centri držali liniju dva metra, njihovi to nisu uspijevali, pa su nešto pokušavali s dva centra, uplivavanjima i slično.
Također, Ivovića i Brguljana, njihova dva najjača igrača, smo donekle ukočili, i to mi je bilo drago vidjeti. Tucak je to smireno vodio do kraja, taktički dobro pripremio susret i sada samo treba odraditi posao sa Slovačkom.