Iako se tako čini na prvi pogled, slušanje ili čitanje, gruzijski vaterpolo nije baš egzorika niti je vaterpolo u toj državi bez povijesti. U doba dok je nakadašnji SSSR bio na vrhuncu moći, reprezentacija trput uzastopno bila prvakom Europe primjerice ('80-tih godina prošlog stoljeća), momčad su činili Rusi, Ukrajinci i Gruzijci. Jedan od najpoznatijih i najboljih je svakako bio Georgi Mšvenieradze, uz njega Mihail Giorgadze. Iz nešto novijeg doba, a nama još u svježem sjećanju je svakako Revaz Čomakidze.
Bivši centar Mladosti, jedan od najboljih stranaca koji su ikada igrali u samotalnoj Hrvatskoj, bio je donedavno trener Dinama iz Tbilisija i gruzijske reprezentacije. Kada smo kod veze Dinamo - reprezentacija, to je u biti jedno te isto. Tako dolazimo do današnjeg doba i činjenice da Dinamo iz Tbilisija igra Ligu prvaka, temeljem ugovora s LEN, da se razumijemo. Iako, složili su posebno ove sezone respektabilnu momčad. Uostalom, pa prije 2-3 mjeseca je upravo taj Dinamo pobijedio naš splitski Jadran, nikad jači u posljednjih 30 godina, a svladali su i Olympiacos koji je okosnica grčke reprezentacije. Ne baš slučajno i to govori o tomu kakvi su.
Okosnicu gruzijske reprezentacije čine naturalizirani igrači od kojih je najduže ondje naš, Zagrepčanin Marko Jelača (40) koji je prije početka SP potpisao ugovor za Mladost. Uz njega su ljevak, Novosađanin Boris Vapenski, kojeg je i opet Mladost vabila, ali prije 10-ak godina, pa Srbi Dušan Vasić i Jovan Sarić. Najzvučnije i najtrofejnije ime je talijanski centar Fabio Baraldi (32), svjetski prvak iz Šangaja 2011. i olimpijski doprvak iz Londona 2012. Inače, svojedobno su za Gruziju koja je debitant na SP, igrala još dvojica Hrvata - Hvaranin Marino Franičević i Splićanin Marko Elez.
To dovođenje stranaca je ipak urodilo plodom u smislu laganog narastanja domaćih igrača od kojih izdvajamo Niku Šušiašvilija kojeg je angažirao Novi Beograd i on doista igra u toj momčadi zvijezda. Upoznat ćemo sljedeće sezone i još dvojicu gruzijski reprezentativaca. Naime, Jelača "dovodi" u Mladost i centra Sandra Adeišvilija (1999.), te braniča Valika Dadvanija (2002.). Samo da ih pretjerano dobro ne upoznamo danas već. Trener im je i opet Srbin, Dejan Stanojević iz Novog Sada. Bivši izbornik Rumunjske i bivši trener Oradee, a prošao je trenersku školu u skoro svim vrstama Srbije. Sve u svemu, dobri, pa i vrlo dobri i nikako za podcijeniti.