Moram priznati da su utakmice predzadnjeg dana vaterpola u Tokiju bile fantastične i da sam uživao. Grčki ulazak u finale je za povijest. Njihova prva vaterpolska medalja u povijesti Igara, ali manje je znano da se ovime i jedna vaterpolska medalja vraća u domovinu OI.
Naime, još se na prvim modernim Igrama 1896. u Ateni trebao igrati vaterpolo, u zaljevu Vouliagmeni, ali je otkazan zbog olujnog nevremena, pa je olimpijska premijera vaterpola bila u Parizu 1900. Grčko finale je veliki dobitak za svjetski vaterpolo. Drugo, to je potpuno zasluženo. Protiv Mađarske su igrali u obrani vrlo organizirano, uspjeli su blokirati sve što se moglo Mađarima. Njihovi glavni šuteri Vamos, Zalanki, Denes Varga i Manhercz se nisu mogli iskazati.
S druge strane, grčki je napad bio vrlo organiziran, pripremljen, nekoliko jako lijepih akcija. Tajna grčkog uspjeha je međutim u mlađim uzrastima. Ne samo juniorima jer ja ih pratim kroz akcije "Haba Waba" kroz najmlađe uzraste, 9 godina i mlađi, pa 11 godina i mlađi i tako već 10-ak godina. Oni pobjeđuju. Više od polovica juniorske reprezentacije koja je prvak svijeta igrala je te turnire. Oni vrlo ozbiljno rade u klubovima s najmlađim igračima, tehnički sjajno obučeni i stalno proizvode igrače. Sada će im ova medalja značiti dodatan, veliki korak naprijed, još više entuzijazma im daje, a u sljedećim će godinama i psihološki ojačati. To je sada jako ozbiljna reprezentacija.
Drugo polufinale, između Srbije i Španjolske je bilo izvanredno. Tu se pokazalo koliko želja može prevagnuti. Španjolska je vodila i s tri razlike, s dva su ušli u zadnju četvrtinu, ali onda su Srbi toliko snažno pritisnuli Španjolce da je to zadivljujuće. I onda na kraju Filipović koji je pokazao svoju klasu. Jer, treba na kraju utakmice, u zadnjim sekundama kada je i umor i nervoza, treba pogoditi onakav gol. E, to je Filipović. To su ti najveći igrači.
Mene je ova utakmica jako zadovoljila jer je odigrana fizički i psihološki i s mentalnom čvrstoćom gdje su se Srbi pokazali jačim. Španjolci su imali priliku, mogli su sačuvati prednost, ali Srbija se pokazala boljom. Prava utakmica, vrhunski vaterpolo. Malo mi je žao Španjolaca jer su bili cijeli turnir odlični, vrlo dobri, pa i ovu su odigrali tako, ali nisu mogli izdržati pritisak.
Po meni je ključan trenutak treća osobna Felipea Perronea četiri i pol minute do kraja kod 8:6 za Španjolsku. Tu je pogriješio, morao se sačuvati jer kada je on izašao, Španjolska više nije imala pravog lidera u vodi koji vam je u tim trenucima potreban. Čim sam vidio treću osobnu Perronea, odmah sam vidio problem za Španjolsku.
U finalu su šanse mislim podjednake. Grci su u naletu, zanosu, možda je samo pitanje koliko su Srbi istrošeni nakon vrlo teške utakmice polufinala za njih. Makar, kada se igra za zlato, umora nema.
Što se naše utakmica tiče - jako solidno, igrači su ozbiljno ušli, u obrani i malo čvršće, te su nadigrali Crnu Goru. Takav odnos prema ovakvoj utakmici je za čestitati. Čeka nas težak susret s SAD-om za peto mjesto.